Marko se javio Davoru i prije isteka tog jednog sata. Znao je dobro tko su nasilnici, nije trebao gledati snimke od one večeri, prepoznao ih je sa svojih susreta s njihovim bossom.

- Gazda, otkrio sam tko su ona dvojica.

- Slušam.

- Oni su iz krim miljea, mogli bismo imati problema s njima.

- Ne zanima me, trajno im je zabranjen ulaz u klub. A tko ih je pustio?

- To je drugi problem, jedan od naših zaštitara, u nekakvoj je vezi s njima, ne znam da li radi za njih ili su ga nekako prisilili.

- Ne zanima me ni to, odmah ga otpustite. I provjerite još jednom sve ostale zaštitare i pojačajte ekipe ako treba, onako nešto se više ne smije dogoditi.

- Razumijem.

Nakon razgovora, Marko je krenuo izvršavati naloge. Na trenutak mu je bilo žao one budale koju mora otpustiti, ali najvažnije mu je zaštititi sebe. Znao je da zaplet tek počinje, ovaj mladac, koji se vratio iz Amerike pun novca i energije, ne zna kako taj svijet u Zagrebu funkcionira. Osveta će biti brza jer su ona dvojica mladi i napuhani i neće dopustiti da im neki vlasnik kluba ruši autoritet u ekipi. Znao je i da uskoro dolaze jači igrači sa svojom ponudom za zaštitu, a ako ih Davor odbije...

Marko je u svemu bio u pravu osim u jednom: taj mladac je itekako znao kako taj svijet funkcionira.

Tjedan dana kasnije

Sanjin i Majin život vratio se u kolotečinu. Od one večeri nije išla na gažu takvog tipa, obavila je samo jedno snimanje za nekog novog malog proizvođača prirodne kozmetike. Čovjek je bio oduševljen kad je tako poznati fotomodel pristao snimati za njegovu reklamu, nije mogao vjerovati da će mu uspjeti. No, Sanja je i sama tek pokretala posao i znala je koliko znači svaki poticaj koji možeš dobiti. Osim toga, bila je fan svega prirodnoga pa je rado pomogla, ma pristala bi na snimanje i besplatno, ali Patrik nije dopustio: - Gle, ako jednom ne naplatiš, imat ćeš pred vratima stotinu nadobudnih koji će očekivati isto, objasnio je i uzeo „Naturali" neki mali honorar, tek toliko da se zna da ništa nije besplatno.

U agenciji im je išlo uobičajeno, prijevod raznih ugovora i službenih pisama, ništa posebno veliko, značajno niti trajno. Uzdisala je toga jutra nad još jednim suhoparnim tekstom kad joj je zazvonio telefon:

- Dobar dan, jesam dobila prevoditeljsku agenciju?, pitao je ugodan ženski glas.

- Jeste, izvolite, Sanja Mihaljić ovdje.

- Ja sam Andrea Knežević iz AB Smarta. Htjela bih s vama popričati o poslu, kad se možemo vidjeti?

AB Smart, tooo!, uskliknula je Sanja u sebi. Velika, ozbiljna firma, koja se širi po Evropi, takav nam klijent treba.

- Kad vama odgovara?, odgovorila je Sanja nastojeći sakriti uzbuđenje u glasu.

- Što prije. Može već danas?

- Naravno.

Dva sata kasnije ulazila je u lijep, prostran ured u kojemu ju je dočekala prekrasna plavuša u otmjenom tamno plavom kostimu.

- Drago mi je da ste odmah stigli, progovorila je Andrea dok su se rukovale i smještale za stol.

- Da ne trošimo vrijeme, recite mi znate li čime se bavimo?

- Tko ne zna? Pametna odjeća, nasmiješila se Sanja.

- Dobro. Polako se probijamo na evropsko tržište i radimo priče o našim proizvodima koje ćemo staviti na web te upute i detaljan opis koji moramo dati distributerima, a sve to nam treba prevesti na njemački, engleski, francuski i talijanski, za sada. Imate li certifikat za sve te jezike?

- Imamo, kao i za španjolski.

- Odlično. A sada prijeđimo na ugovaranje.

Nakon 20 minuta ugovorile su međusobne obaveze i odgovornosti, rokove i iznos, od kojega se Sanji zavrtjelo u glavi. Taj posao i tako dobro plaćen, sve to još na dugi rok, napokon će im dati potrebnu sigurnost. Sada njihova agencija postaje ozbiljna firma. Vjerojatno će čak morati zaposliti još nekog prevoditelja, ovo je stvarno velik posao. Smiješila se.

- Oprostite, mogu vas nešto pitati.

- Naravno.

- Kako to da ste od svih prevoditeljskih agencija zvali baš nas?

- Zbog „Naturale", Andrea se nasmiješila.

- Ne razumijem.

- Znam. Vidite, Damir Filipović i Robert Majer su naši dobri prijatelji. Damir je liječnik, a Robertova mama Laura vlasnica je beauty salona Laura, čuli ste za njih...

- Kako da ne, pa oni me uređuju za sva snimanja.

- Jasno, najbolji su. Dakle, gospođa Laura je u svojim salonima uz usluge nudila i neke posebne, prirodne i jako efikasne meleme, losione, kremice i tako dalje.

- Znam i to, kupujem većinu njezinih proizvoda.

- Bravo! E sad, Laura želi proširiti paletu svojih proizvoda i izaći s njima na tržište, no kako je ona po struci frizerka i kozmetičarka, trebao joj je netko s akademskom titulom. Tu uskače Damir koji je nezadovoljan svojim poslom u bolnici, previše je tamo nepotizma, protekcionizma i zavisti, ne želi više raditi u tom bazenu s morskim psima, kako sam kaže.

- Pa da, sad sam se sjetila, gospodin koji je zvao za snimanje se zove Damir. Ali, kakve to veze ima s prevođenjem?, čudila se Sanja.

- Vi ste kao naš najpoznatiji model pristali snimati za novu nepoznatu firmu i uzeli ste za to smiješno malen honorar, pa smo mi odlučili podržati vas kao novu i još nepoznatu firmu, nasmiješila se Andrea.

- Ipak se dobro dobrim vraća, Sanja je bila ushićena.

- Mi u to iskreno vjerujemo, potvrdila je Andrea.

Odlebdjela je iz Andreinog ureda, već dugo nije bila ovako sretna.

- Tihana, naši problemi su riješeni, viknula je već s vrata njihove agencije.

- Dobila si na lotu?

- Još bolje, na lotu dobiješ i potrošiš, smijala se i bacila pred Tihanu potpisan ugovor. Ova je počela čitati i kako je prelazila po redovima oči su joj bile sve veće.

- Stara, pa ovo je genijalno. Kako su oni doši do nas?

Sanja joj je prepričala svoj razgovor s Andreom, a Tihana se nacerila: - Jesam ti govorila da će nam se isplatiti to što se naslikavaš okolo.

***

Romeo ju je cijeli tjedan zvao da nekud izađu, ali nije imala volje. Bio je super prijatelj koji je bio tu kad bi ga pozvala, ništa nije pitao i ništa nije tražio. Bio je model kao i ona. Kad su se upoznali, bila je sigurna da mu je Romeo nekakav uvrnuti pseudonim koji je dao sam sebi kad se upustio u modeling, pa se nasmijala i rekla: - Drago mi je, ja nisam Julija.

- Ali ja sam stvarno Romeo, hoćeš vidjeti osobnu?

- Oh, oprosti, blago se zacrvenjela.

- Sve OK, nisi ni prva ni zadnja koja tako reagira. Ne znam na šta su starci mislili kad su mi davali to ime, ali mi je u ovom poslu dobro došlo. Svi se nasmiju i zapamte me.

Izgledao je baš kao pravi latino ljubavnik, crne sjajne kose, duže i blago valovite, crnih očiju, oštrih crta lica, punih usana i s bradom koja mu je tako brzo rasla da se nekad, kad bi za snimanje trebao imati glatko lice, morao brijati dva puta dnevno. Uglavnom je nosio onaj look jednotjedne brade i izgledao je fantastično. Uz to, bio je zabavan, ležeran i nenametljiv. Cure su mu se doslovno bacale u krilo, a on je to, naravno, koristio. Znala je da mu se sviđa, ali mu je već na trećem susretu, nakon još jednog njegovog pokušaja, rekla: - Stari moj, ti si toliko u prometu da nema šanse da i ja uskočim u taj tvoj harem. Frendovi uvijek, ljubavnici nikada.

Njihovi menadžeri su brzo vidjeli kako se njih dvoje dobro slažu i predložili im da za javnost neko vrijeme glume par, to će im oboma donijeti porast popularnosti i još bolje gaže. Tako su se oni nekoliko mjeseci naslikavali zagrljeni, držali se za ruke i nježno se gledali, pri tome se odlično zabavljajući. Kad je to javnosti prestalo biti napeto, javno su „prekinuli" i tako opet dobili nekoliko tjedana popularnosti.

Opet ju je zvao.

- Draga, trebam pomoć i nemoj me odbiti.

- Romeo, umorna sam i nikud mi se ne izlazi.

- Pliz, pliz, pliiizzz, cvilio je.

- Dobro, dobro, dosado, šta trebaš?

- Treba mi pratilja za večeras.

- Aha, to sam i mislila. Šta, gdje i kad?

- Nekakvo primanje u Muzeju suvremene, humanitarni je povod, menadžer mi je ugovorio, ali je moja pratnja u zadnji čas otkazala. Znaš da se ne smijem pojaviti sam, kakav bi ja to bio Romeo, slatko ju je molio.

- Znaš da će opet krenuti priča kako smo se pomirili?

- Pa neka, šta me briga, slobodni smo, nitko neće biti pogođen.

Obukla je predivnu dugu tirkiznu haljinu asimetričnog kroja, s jednim golim ramenom i s diskretnim prorezom na lijevoj strani. Kosu je podigla i ukrasila bisernim češljićima, stavila minimum šminke, navukla nude štikle i čekala Romea da pozvoni. On je, po običaju, kasnio što je Sanju uvijek jako živciralo i bila se već sto puta zarekla da će ga sljedeći put kad to napravi jednostavno otpiliti. No, nikad nije imala srca to i učiniti jer bi joj uputio onaj dječački skrušeni pogled.

- Ah, Romeo, Romeo, ti si u stvari još jedno veliko dijete, nasmijala se u sebi.

Čim su kročili na ulaz u Muzej suvremene, zaslijepili su ih blicevi i zasula pitanja jesu li opet zajedno, koliko traje veza, zašto su to do sada skrivali, je li ona trudna... Samo su prolazili sa smiješkom i šutjeli, ionako će svi razviti svoje teorije. Odjednom se gužva fotoreportera oko njih raspršila jer su svi pojurili prema ulazu. A tamo je stajao ON, u svečanom odijelu i sa blistavom plavušom pod rukom. Bila je to Lea, koju je ranije susretala na nekim snimanjima, ali u zadnje vrijeme je nije viđala, nije se cura uspjela probiti. Načula je da se uzdržava radeći kao pratilja.

Nasmijala se u sebi: - Kakav kliše, vlasnik kluba iplavuša.

***

Obećala sam :)