Nestrpljivo je čekala njegovu poruku, nije ga vidjela već nekoliko dana i osjećala je fizičku bol koliko joj je nedostajao. Ležala je na krevetu u svojoj sobi, čekala i prisjećala se svega. Bio je njezina tiha patnja još iz osnovne škole, njezina prva ljubav, kad je tek otkrivala što je to. Dok su njezine prijateljice svaki tjedan imale neku drugu simpatiju, Sanja je bila postojano zaljubljena u svog susjeda iz ulice, četiri godine starijeg Davora.

Uvijek se motala negdje u blizini njegovog društva, vozila se biciklom pored njegove kuće, došla bi na igralište kad je s dečkima haklao košarku i promatrala ga. Sjetno se nasmiješila kad se sjetila onog popodneva u sedmom razredu. Pao joj je lanac na biciklu, čučnula je i pokušala ga sama namjestiti, ali se je samo dobro zaprljala po rukama i po licu. Davor joj je prvi put prišao, a Sanja je htjela propasti u zemlju. Prvi susret, prve riječi, a ona izgleda kao da se valjala po podu automehaničarske radionice.

- Trebaš pomoć?, pitao je sa smiješkom i čučnuo pored nje.

- O... ovaj, aha..., smotala se, pocrvenila i zašutjela. Bilo ju je strah da će joj se rugati, vidjela je kako dečki znaju biti okrutni.

- Daj da pogledam.

Uzeo je lanac i za nekoliko minuta ga namjestio.

- Evo, gotovo, ustao je i predao joj bicikl.

- Hva... hvala ti, mucala je.

- Nema na čemu, nasmiješio se i otrčao natrag svojim dečkima.

Sanja je crvena kao paprika i još zaljubljenija, ako je to uopće moguće, odjurila kući.

Sljedeće godine, dok je bila osmi razred, rijetko ga je sretala jer su imali suprotne smjene, a i on je već bio treći razred gimnazije i znao je ostajati negdje vani po cijele dane. Znala se satima, do iznemoglosti, vozati po kvartu u nadi da će negdje ugledati njegovu čupavu smeđu kosu i visoku mršavu siluetu kako, sa slušalicama na ušima i onim tipičnim dugim koracima dolazi od tramvajske stanice. Ljutila se na roditelje što nema starijeg brata pa bi on sada bio prijatelj s Davorom i tako bi od njega doznavala sve o njemu i mogla bi biti u njegovom društvu. Bili su to snovi četrnaestgodišnje djevojčice koja je od svoje ljubavi imala samo te snove.

Dala je sve od sebe da završi razred s najboljim ocjenama kako bi se mogla upisati u istu gimnaziju u koju ide i on, zamišljala je kako će se tamo susretati na hodnicima, držati za ruke i ljubiti u nekom mračnom kutku. I uspjela se upisati, iako su se starci bunili jer ima gimnazija i bliže, zašto bi putovala preko pola grada, no Sanja je bila tvrdoglava i na kraju su popustili. To ljeto bilo joj je najdulje ljeto u životu. Otišla je kod ujaka i ujne u Trogir, kao i svakog ljeta ranije, tu je ljetovala otkad se sjeća. Imala je čak i neko ljetno morsko društvo, koje je pomalo počelo otkrivati večernje izlaske i iskradati se na noćne tulume na plaži. Pale su tu prve ljubavi, prvi poljupci, a jedna cura, godinu dana starija od Sanje, jedne je noći na jednom takvom tulumu izgubila nevinost s nekim dečkom iz Ljubljane.

Na svima se vidjelo da ih opasno lupaju hormoni, samo se Sanja ponašala kao i uvijek. Zezali su je da je obična štreberica i najveća dosada na svijetu jer je uvijek moraju nagovarati na izlaske, uopće ne gleda dečke i stalno se povlači u osamu. Svi u društvu znali su sve jedni o drugima, samo nitko nije provalio Sanju. Ona je svoju ljubav pažljivo skrivala i brojila dane do povratka u Zagreb i početka školske godine. Tada, vjerovala je, počinje njen život iz snova.

Na prvi dan škole ustala je već u šest, brzinski se spremila i već prije sedam jurila je na tramvajsku, htjela ga je pričekati i ući za njim u isti tramvaj. I tako je cupkala na stanici do 7.30, propuštala jedan tramvaj za drugim, ali njega nije bilo. Sada je morala ući u sljedećeg kako ne bi zakasnila. Polukružne stepenice pred ulazom u gimnaziju bile su prepune, stariji su stajali u grupicama i lako je bilo prepoznati prve razrede - oni su stajali manje-više sami jer se većinom još nisu poznavali. Okretala se kako bi ga ugledala i onda se njezin svijet srušio. Stajao je s jednom većom grupom cura i dečki iz svog razreda i grlio zgodnu crnokosu, dok je ona držala svoje ruke oko njegovog struka i mazno se naslanjala uz njega. Srce joj je gotovo stalo, ostala je bez daha, jedva se popela uz stepenice. Uopće se ne sjeća kako je preživjela taj prvi dan, nema pojma što su im profesori govorili, sreća da je sve na internetu pa je mogla pogledati svoj raspored. Znala je samo da je prvi A i da im je škola ovaj tjedan ujutro.

Da to nije bila jezična gimnazija, a Sanja je jako voljela jezike i lako ih je učila, ne zna kako bi preživjela taj prvi razred. Svako malo ga je sretala na hodniku, pred školom ili u kvartu poslije nastave i svako malo je bio s nekom drugom curom. Ubrzo je otkrila da ga ne susreće na tramvajskoj jer on ide u školu autom, vozio je nekakvu nabrijanu hondu. Gotovo nikad nije odlazio iz škole sam, uvijek bi kraj njega bila neka cura, ili bi se u auto potrpalo pola njegovog društva. Cijele te godine nisu progovorili niti jednu riječ, on se nje nije uopće sjećao, a i zašto bi, ta bila je samo klinka kojoj je namjestio lanac od bicikla i nevažna susjedica.

U drugom razredu već je bilo lakše, on je završio školu pa nije morala svaki dan gledati kako neku ljubi. Upisao je faks pa ga je rijetko sretala, te školske godine vidjela ga je točno pet puta. U trećem razredu Sanja se naglo promijenila, ruke i noge su joj se formirale i popunile, nije više bila štrkljavica. Kosa joj je bila predivno gusta i duga, a njezina sjajna boja kestena, u kombinaciji s blistavim plavo-zelenim krupnim očima, čistim tenom, pravilnim nosom, sočnim usnama i prelijepim zubima činila je Sanju nestvarno lijepom. Prijateljice su je gledale sa zavišću jer su uz nju uvijek ostajale neprimijećene, dečki i odrasli muškarci su se automatski okretali za Sanjom i činili sve i svašta da bi joj se približili. Kipile su od ljubomore jer je Sanja hodala uvijek u trapericama i nekim običnim majicama, nosila je tenisice ili zimi sportske čizme, a ipak bi uvijek bila najprije primjećena u njihovom društvu. I uvijek je bila najviša, iako su druge nabadale na štiklama i platformama. Malo pomalo počele su je izbjegavati, bila im je konkurentica koju nisu mogle zasjeniti nikakvom šminkom i upadljivim oblačenjem.

Na kraju joj je od cijelog tog školskog jata ostala samo jedna prijateljica, niska i bucmasta Tihana, koju dečki ionako nisu gledali pa ni ona Sanju nije gledala kao konkurenciju. Dobro su se slagale i rado su se družile jer su obje bile odlične učenice i talenti za jezike. Dogovorile su se kako će zajedno studirati jezike na Filozofskom, pribaviti sve moguće certifikate i zaposliti se na nekom važnom mjestu kao prevoditeljice. Možda čak odu i u Bruxelles, tamo uvijek trebaju prevoditelje.

U četvrtom razredu, za vrijeme zimskih praznika, dogodilo se ono što je mislila da je nemoguće. Davor ju je primijetio. Počeo ju je pozdravljati na ulici i zaustavljati je s nekim nevažnim primjedbama, a za tjedan dana ju je pozvao na kavu. Za mjesec dana su te njihove kave postale redovite, a još mjesec dana kasnije ju je prvi put poljubio. Od tog se poljupca njoj vrtjelo u glavi toliko da je jedva pogodila bravu na vratima kad se vraćala doma. Te je noći stalno dodirivala svoje usne kao da želi taj poljubac zapečatiti na njima i zaspala je opijena srećom. Otad su se redovito ljubakali u njegovom autu.

Kad joj je mobitel zapištao, tako je brzo poskočila da joj je ispao na krevet.

„Dođi do mene, sam sam, starci su otputovali".

Zatreperila je od sreće. To je to! Napokon! Znala je što znači odlazak k njemu u praznu kuću, ali se uopće nije bojala. Pa ona je još kao klinka odlučila da će biti njegova.

Bila je spremna izgubiti nevinost s najljepšim muškarcem kojeg je ikad vidjela. Da, muškarcem, Davor je od onog mršavog i štrkljavog dečka postao pravi muškarac s lijepo formiranim mišićima od redovitog igranja košarke, doduše amaterski jer njegov cilj nije bio postati profesionalni sportaš nego završiti ekonomiju i preuzeti obiteljski posao. Njegovi su imali za sada dva mala hotela na obali, a Davor je jedva čekao da Maslinu 1 i Maslinu 2 pretvori u pravi hotelski lanac. Kad joj je tog popodneva otvorio vrata u hlačama od trenirke i bijeloj majici koja mu se pripijala uz tijelo Sanji su se usta sama otvorila, a pogled prikovao na njegova mišićava prsa i čvrsti trbuh.

- Uđi, malena, povukao ju je u kuću i prilijepio je uz zid jednim sočnim poljupcem. Nastavio ju je strastveno ljubiti i zavlačiti ruke ispod njezine majice. Svojim velikim dlanovima joj je pržio leđa, a kad joj je dodirnuo grudi Sanja je zastenjala. U glavi joj se vrtjelo, u ušima šumjelo, plitko je disala i tonula u ambis ljubavi. Podigao ju je na svoja prsa, noge mu je omotala oko struka i tako ju je ponio u svoju sobu. Davor je bio dečko od akcije, iskusan ljubavnik i tip koji ne oklijeva nego uzima što mu se sviđa. Pet minuta kasnije oboje su bili goli na njegovom velikom krevetu, a još deset minuta kasnije ona više nije bila djevica.

Kad je počeo ulaziti u nju, na trenutak je ostao iznenađen preprekom koju je osjetio, ali ga to nije spriječilo da se zabije u nju naglo i do kraja. Bio je nježniji nego s drugima, znao je da je boli, ali ga je ona brzo potaknula da nastavi. Htio joj je priuštiti prvi orgazam u životu pa joj je palcem mazio klitoris dok se pomicao u njoj i dok oboje nisu eksplodirali u ekstazi. Bio je ponosan na sebe, još si je jednom dokazao da je dobar ljubavnik, uspio je da cura svrši u prvom seksu iako ju je boljelo. Sanja je pak bila izvan sebe od sreće. To je bilo bolje od svega što je slušala i čitala o prvim iskustvima, osim one boli na početku sve je ostalo bilo čisti užitak do žestokog vrhunca. Tako, znači, izgleda ljubav, razmišljala je i smiješila se dok su se grlili u krevetu.

- Odi u kupaonicu pa dođi dolje, rekao joj je, ustao, navukao hlače od trenirke i otišao iz sobe.

Da je bila malo manje zaljubljena i malo više iskusna ne bi joj se svidio takav postupak njezinog prvog ljubavnika, znala bi da je to hladno, ali njoj je sve što on napravi ili kaže bilo predivno. Pa je sretna skočila iz kreveta, malo ju je štrecnulo tamo dolje, ali niti to je nije smetalo, znala je da tako mora biti. Na brzinu se istuširala, navukla svoje tajice i majicu i krenula u potragu. Našla ga je izvaljenog u dnevnom boravku kako napeto gleda neku košarkašku utakmicu na eurosportu, pokazao joj je rukom da sjedne pored njega, ali pogled nije sklanjao s ekrana. Sanja se sretna i nasmijana uvalila pored njega, pa bio je to muškarac njezinog života koji je upravo drži u zagrljaju.

Šutjela je i gledala u ekran, iako je utakmica nije uopće zanimala. Čekala je da završi i zamišljala što će dalje raditi. Možda će joj reći da je voli? Možda će joj reći da je ona jedna i jedina za njega, da želi s njom stalnu vezu i da će se od sada češće viđati? Sanja je tako sanjarila dok je Davor, gledajući utakmicu, razmišljao o tome kako bi se sad najbezbolnije riješio te male jer je dogovorio izlazak s dečkima. Bio je oduševljen njenim tijelom, ta bila je definitivno najljepša cura koju je imao u krevetu, bio je oduševljen i njenom reakcijom na njega, osjetio je koliko je strastvena i koliko je zaljubljena u njega. Ali, on sada nije za to imao vremena. Plan je bio završiti faks, otići u Ameriku do strica, vratiti se, preuzeti posao i stvoriti ozbiljno bogatstvo, usput se zabavljajući sa ženama. A kad bude imao 35, možda počne razmišljati o nekoj ozbiljnoj vezi. Bilo je još toliko puno voljnih cura koje je morao isprobati. Uostalom, ova je još klinka.

Kad je utakmica završila, rekao joj je da mora izaći jer je jednom prijatelju obećao pomoći u selidbi. Niti to je nije zabrinulo, pomislila je kako je on dobar čovjek jer pomaže drugima, a ona je najsretnija cura na svijetu jer ima takvog dečka. Odskakutala je do svoje kuće sva ustreptala zbog svega što joj se dogodilo. Narednih dana je treperila u iščekivanju da je opet pozove, ali mobitel joj je bio tih, a nije ga uspjevala niti sresti. Nakon nekoliko dana je napokon, napokon stigla poruka: „Može kava? Čekam te vani." Da je bila iskusnija i da je imala prijateljice s kojima bi razmjenjivala ljubavna iskustva i ljubavne tužaljke, taktizirala bi i tako mu pokazala da ne može s njom raditi što god želi. Ali Sanji su bilo kakve muško-ženske igrice bile nepoznate jer ih ona nikada nije igrala pa je istog trenutka veselo poskočila i odgovorila da može. Istrčala je iz kuće i uskočila u njegov auto, zagrlila ga i poljubila sa svim svojim mladenačkim žarom i ljubavlju koju je osjećala. On je nekako hladno reagirao, ali niti to Sanja nije primijetila. Svijet je i dalje bio ružičast.

Deset minuta kasnije bila je u šoku.

***

Nisam planirala, ali ispalo je da "I ja..." postaje serijal. Na sreću, inspiracija mi još uvijek nije pobjegla. Uživajte, čitajte, glasajte, komentirajte...