Za moju Esmu 🖤🖤🖤🖤

Mahir je upravo na prstima ušao u kuću i uputio se prema sobi. Želio je iznenaditi svoju Esmu.

I našao ju je tamo gdje ju je i ostavio tog jutra. Pred ogledalom, s rukama na bokovima i neredom oko sebe, haljinama, trapericama i košuljama na krevetu, noćnom ormariću i podu.

Tiho se nasmije i priđe joj s leđa, obrglivši je oko struka i poljubi u vrat. Nije se trgnula ni vrisnula, shvatio je da ga je vidjela u ogledalu kad je ušao u sobu.

"Još uvijek se ne možeš odlučiti?" - upita je pogled spajajući s njenim u ogledalu.Njen mu je očaj, ispisan na licu, odgovorio umjesto nje.

"Ne mogu. Ništa mi ne stoji kako treba, izgledam debelo u svakoj haljini, ne mogu pronaći pristojnu košulju za odjenuti uz hlače koje mi ionako stoje očajno i najradije bih sjela na pod i vrištala. I plakala. A onda opet vrištala." - u glasu joj se čulo beznađe.

" Esma, da obučeš vreću smeća i dođeš bosa, svejedno ćeš biti najljepša  tamo. Poslije moje mame, naravno "-ugrizao ju je lagano za uho, što joj je napokon izmamilo osmijeh na lice.

" Ali Mahire, prvi put ću službeno upoznati tvoje roditelje. Moram izgledati pristojno. A to je nemoguće jer nemam što obući. "-izvukla se iz njegova zagrljaja i stala okretati oko sebe.

"Gledaj ljubavi, moji roditelji već znaju koliko si prekrasna, samo o tebi slušaju mjesecima. Potpuno je svejedno u čemu ćeš doći, oni su jednostavni i skromni ljudi. Nemoj se toliko opterećivati, zavoljet će  te na prvi pogled." - Mahir ju je uzeo za ruku i nježno palcem i kažiprstom joj prošao po dlanu, to ju je uvijek smirivalo.

Pogledala ga je a na licu joj je zatitrao smješak,a onda ga je lupila po ruci.

" Ti me nisi zavolio na prvi pogled, sjećaš se? Bome je prošlo vremena." - glas joj poprimio vragolastu notu.

"Ali je vrijedilo čekati. Na ovo. Na nas. Hmm, kad smo kod toga, gdje ti je ona zelena haljina? U njoj izgledaš izvrsno." - Mahir joj je uzvratio osmijeh i namignuo joj.

"Ne znam, nisam je... MICKO! Diži se s toga!!!!" - mačak ju je ravnodušno pogledao i zatvorio oči. Baš mu je bilo udobno, nema šanse da se makne.

Esma je osjetila ponovno potrebu da vrišti, a umjesto toga je prasnula u smijeh, skupa s Mahirom. Kako su se histerično smijali, Micko se, nezadovoljan što mu se ometa dremuckanje, ustao sa svog pokrivača u obliku Esmine zelene haljine i demostrativno napustio prostoriju.

Ti ljudi. Tko će ih shvatiti.On sigurno neće, u svih svojih devet života. Njegovi mama i tata, Mahir i Esma, puno su vremena provodili zalijepljeni jedno za drugo. Ok, hranili su ga i mazili, ali je ipak imao osjećaj da su jedno drugome važniji nego što im je to on. Strašno, mijauuu.
🖤🖤🖤

Kad sam rekla kratko i slatko, to sam i mislila😂😂😂😂