jedan : Uostalom, što je odrastanje?

Zach i Jesse, s kasnijom pojavom Ryana

Zach je jednostavno stajao ondje, kosa mu je vjetru ispred Akademijskog sunca izgledala poput pješčane oluje. ,,Jesse, misliš da će bit dobrih novajlija?" upitao je, gotovo usputno, ali Jesse ga nije slušao.
Taj mladić od šestnaest godina je sa svojom kosom ofarbanom u neprirodno olujno plavetnilo, ležao na mokroj travi. Jesse je ležao potrbuške i držao jednu od svojih kamera na tlu, par centimetara dalje od svog lica.

,,Jesse? Slušaš me?" Zach je dobacio svom prijatelju. Jesse je, u kratkom pokretu, bio na nogama možda dva koraka ispred Zacha.
Glasno je zjevnuo. ,,Naporan si. Mislim kući imam dvije petogodišnje blizanke koje skidaju barbikama glave ali sad bi radije bio barbika." Jesse se iskreveljio prijatelju i zaslužio srednji prst od njega. Pogledao je prema djelu Akademije gdje se nalaze sobe i dodao ; ,,Moj novi cimer je novajlija. Uredio je svoj dio sobe i otišao."
Zach je duboko uzdahnuo i primio Jessejevu ruku. Blago ju je stisnuo svojim prstima. ,,Pokaži mi, molim te." Jesse ga je kratko pogledao i poveo gore do sobe.

Hodnici Akademije su vrvili učenicima, od onih koji su izgubljene novajlije do onih kojima je ovo zadnja godina. Jesse je imao sobu pod brojem trinaest, što po njemu uopće nije bilo nešto loše. Svojim ključem je otvorio sobu i uveo Zacha unutra. Dio sobe koji je pripadao Jesseju je bio prepoznatljiv, crno bijele fotke zalijepljene po zidovima i veliki Harry Potter pokrivač preko kreveta. Njegov novi cimer imao je nešto drugačiji izgled sobe.
Po zidu su bili složeni crteži anime likova  i posteri grupa i bendova iz devedesetih. Zach se okrenuo Jesseju i glasno se nasmijao. ,,Tvoj dio sobe mi je draži." Jednom rukom je dotaknuo svježe oslikan natpis zalijepljen iznad kreveta. S/C/A/R/E/C/R/O/W  tako da mu je crvena boja ostala na ruci.
,,Ne diraj!" viknuo je glas iza njega. Čak ni to povisivanje glasa nije bilo glasno. Jesse je stajao uz dečka koji je izgledao kao dijete do njega, jedva mu dodirivajući rame s glavom. ,,Jesse, zašto si mu pustio da mi dira rad?" dječak, novajlija očito, je odmahnuo glavom i spustio torbu na krevet kraj kojeg je Zach nepomično stajao.
Jesse se nasmijao tom niskom dečku čija je smeđa kosa prekrivala dio lica. ,,Oprosti, Ry." na to je okrenuo svoje lice prema Zachu. ,,Čovječe, daj ne bulji! Zach, ovo je Ryan, moj najdraži novajlija." Ryan je zakolutao očima, ironično se nasmješivši.

Bacio se na svoj krevet i pokrio oči rukama. Kratko je provirio kroz prste. ,,Rekao bi da mi je drago, ali baš i nije." promrmljao je nonšalantno.
Zach se okrenuo prema mjestu gdje je Jesse stajao. Usnama je oblikovao jedno Vau. ,,Ry, plašiš mi jedinog prijatelja."

Ryan je odmahnuo rukom i isplazio jezik svom cimeru. ,,Daj odrasti, Zach. Ne moraš se svima svidjeti." nasmijao se u potpunosti djetinjasto i dignuo noge na zid kraj svog kreveta.
Jesse se bacio na svoj krevet, ostavljajući Zacha da samo stoji ondje. ,,Uostalom što je odrastanje?" Zach je dobacio, trenutak prije nego što je izašao iz sobe.

Ovaj Ryan mu stvarno ide na živce.

[517 riječ]

Ok, prvo poglavlje se čini kao da može biti nešto. Nešto treba definirati međutim, kao dobro ili loše.
Prva pojava tri od četiri glavna lika. Šta vi mislite hoće li biti nešto od ovog?

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top