19. "Sve je bila igra, Sky."

Chapter 19
Sean uzdahne po – kako se čini – hiljaditi put danas, listajući kroz slike na svom telefonu. Sve u vezi te večeri ga je teralo da se smeje kao idiot, ali opet, sve u vezi Sky je mamilo osmeh na njegovo lice.

"Sean?"

Sean diže pogled i ukršta isti sa Raphaelom preko puta stola. Njegov brat je bio u gradu na par dana i odlučili su da isprobaju jedan od novih restorana koji RISE uposlio.

"Izvini, glava mi je u oblacima u poslednje vreme."

Rephaelove usne se iskrive u lagani osmeh. "Kada tebi glava nije bila u oblacima?", upita i prstima sklanja kosu sa njegovog čela. Sean uz kikot, zabavljeno udara njegovu ruku. "Iskreno malo sam ljubomoran."

"Zašto?"

"Pa ja sedim ovde, tvoj brat, tvoj heroj", govori dramatično i Sean frkne. "A ti visiš na telefonu otkako smo seli za sto."

Sean se malo zacrveni na to. "Uhh, izvini."

Raphael ga posmatra na kratko, a onda upita: "Da li se i dalje družiš sa Sky?", sva zabavljenost u glasu nestaje i zamenjuje ga ozbiljan ton.

Dečak se mršti. "Da, naravno, u vezi smo. Da li si mislio da smo raskinuli?", nešto se stegne u Seanovom stomaku.

Njegov stariji brat izdahne. "Mislo sam da je to bio samo fling, da si se samo zezao."

"Zašto si to mislio?", Sean navaljuje, držeći odbrambeni stav. Obara pogled na netaknutu šniclu u svom tanjiru i iako obično ima veliki apetit, nešto u načinu na koji ga Raphael gleda ga izbacuje iz takta.

"To je ono što si radio sa Stefani", govori ravnodušno i ogorčenje ga bode pravo u srce. "Mislio sam da ćeš brzo preći preko toga."

"A-ali šampanjac i hotel. Nije ti se sviđala Stefani, ali Sky ti se sviđa."

Raphael izgleda kao da žali tu odluku. Sean mrzi taj pogled. Skoro nikada nije bio taj koji ga je dobijao, ali zna da nikada ne može voditi do ničeg dobrog.

"Sviđala mi se. Misli, sviđa mi se. Ali–", Raphael uzdahne duboko, pre nego što pogleda u plafon, očigledno tražeći prave reči. "– to je bilo pre. Pre nego što sam saznao ko je ona."

Sean stiska šake u pesnice u svom krilu i suzi oči prema svom bratu. "Šta to treba da znači?"

Raphael izdahne. "Nemoj tako da me gledaš, Sean. Znam šta misliš, ali moraš da me saslušaš."

Sean ne progovara.

"Sa Stefani, bilo je u redu. Bila je naslednica Holly Industrije. Ima status. To nama odgovara i da si bio ozbiljan, računao sam na to da bismo mogli napraviti nekakva lukrativan dogo–", Sean pročita izraz Seanovog zaprepašćenog lica. "Ne gledaj me tako, Sean, znaš da je to način na koji moram da razmišljam. Uvek dva koraka unapred, moram da mislim na budućnost. Mi nismo samo... tamo neki normalni ljudi. Cela kompanija nas gleda, moramo da budemo pažljivi, znaš to."

"Ali kakve to veze ima sa Sky?", Sean upita, tihim glasom, jer njegov mozak i dalje pokušava da obradi informaciju da njegov brat misli samo na venčanje i integraciju. Sean nije želeo da ima ništa sa kompanijom, sa pravilima i propisima koje su dolazile uz nju.

"Mislio sam da je slična Stefani. Ako ideš u elitnu školu, onda moraš donekle biti imućan, pa je to bila jedina razumna pretpostavka. Ali onda sam naišao na neki članak – nešto o tome kako tvoja škola prima studente na stipendiji––"

"Raphaele, Sky je jebeni genije! Ona zaslužuje da bude u toj školi, možda čak i više nego ja-"

"To nije ono šta pokušavam da kažem", Raphael govori, stavljajući Seana na svoje mesto jednim pogledom, koji je govorio dozvoli mi da završim. Sean spaja usne u tanku crtu, nepoznata iritacija i bes u dnu njegovog stomaka prete da izađu na površinu.

"Sigruan sam da Sky zaslužuje obrazovanje koje dobija i želim joj sve najbolje. Ali...", Raphael uzdahne. "Ona nije jedna od nas, Sean", podiže ruku kako bi zaustavio dečaka da izblebeće šta god je imao na umu. "Nije član visokog društva. Nema novca. Živi u sirotištu, Sean. Da li zaista misliš da će da se uklopi u ovaj svet?"

Seanova usna zadrhti i psuje sebe što bratove reči utiču na njega, ali nikada ga nije čuo da priča tako. Kada je Raphael razgovarao s njim ovako? Njegov brat je uvek bio skroman, nikada nije osuđivao ljude po njihovom novcu ili statusu.

"Ako mediji saznaju za nju i vašu vezu, izrezali bi je na delove. Ne bi preživela ni dan u našem svetu. I biće povređena. Da li je to ono šta želiš?"

Sean se trgne. "A šta je bilo s onim što mi uvek govoriš? Bio bi iznenađen koliko malo ljubaznosti može da vredi? Zašno ne pokažeš njoj malo-"

"Ovde se ne radi o ljubaznosti, Sean", Raphael govori, glas ravnodušan i ozbiljan. "Ovde se radi o našoj reputaciji, onoj koji su naši roditelji, naši baba i deda, njihovi baba i deda izgradili. Da li želiš da sve to ode niz reku samo zato što si se ti zaljubio u siroče?"

"I mi smo siročići, Raph", Sean jedva prevali preko usana, dok mu se vid muti od suza. Raphaelov pogled očvrsne.

"Ali mi smo u mnogo boljoj situaciji nego ona. Ja sam se brinuo za tebe, Sean. Brinuo sam za kompaniju. Koga je ona imala da se brine o njoj? Nikoga. Kako možemo biti sigurni da je odgojena kako treba?"

"Znači sada kad konačno ima nekoga, ti hočeš da je napustim?"

"Ne govorim ti da kompletno prestaneš da se družiš s njom. Objasni joj, komuniciraj. Razumeće i biće sigurnije za vas oboje, biće manje bolno", Raphael objašnjava i Sean nikada više nije mrzeo bratov stav nego u tom trenutku. Sama pomisao na to da mora ovo da ispriča Sky, nakon što joj je obećao toliko toga, izaziva muku u njegovim grudima.

"Žao mi što mora biti ovako, Sean. Ali ti imaš dužnosti prema sebi i prema porodici. Vreme je da konačno odrasteš."

---

Sky ulazi u školu tog jutra, drhtavih ruku. Njene oči su verovatno bile crvene od toliko plakanja i nije sigurna kako će to i promukao glas da objasni Seanu.

Samo nekoliko dana je ostalo do mature i pretpostavlja da je zato spustila gard u sirotištu, toliko spremna da konačno napusti to mesto nakon diplomiranja, da je skoro zaboravila koliko užano može da bude tamo.

Pravila je doručak drugoj deci kada je svađa počela. Upravnik je bio na svojoj trećoj flaši nekog alkohola i Sky je mogla da vidi beli prah na stočiću u dnevnoj sobi – ostaci kokaina koji nisu bili isisani.

Sarah je reagovala brzo, blokirajući čoveka da uđe u kuhinju i da bude blizu dece u tom stanju. Začulo se vikanje, guranje i Sarah je glavom udarila o kuhinjski pult. Tek kada je Sky videla krv, onda je znala da nešto nije u redu.

Nije mogla da otvori oči, devojka se priseća. Deca su plakala, držala se za nju dok su svi gledali u Sarino telo na podu, crvena boja polako prodirući na ispucali i prljavi laminat. Upravnik je samo trepnuo i otišao i Sky je bila ta koja je pozvala ambulantu. Sky je bila ta koja je obrisala krv s poda. Sky je bila ta koja je obukla decu i poslala ih u vrtić pre nego što je dozvolila sebi da plače.

Ne može da se seti kada je bila uplašenija u svom životu. Postojale su samo dve osobe koje je volela više nego sebe – Sarah i Sean. A Sarah je trenutno bila na intenzivnoj nezi u bolnici sa moždanim krvarenjem. A Sean... celog jutra nije odgovarao na njene pozive. Trebala je da zna bolje nego da bude uznemirena ovom malom sitnicom, ali se osećala tako usamljeno.

Dok je hodala hodnikom, držala je glavu prikovanu za pod, pokušavajući da ne šmrkne, jer je njeno skučeno stanje ionako stalno privlačilo pažnu, nije joj trebalo žaljenje povrh toga. Danas je atmosfera, međutim, drugačija.

Sky je navikla na šaputanje i buljenje, nosila se s tim cele godine. Ali ljudi su više buljili nego obično. Uperivali su preste u nju, smejali su joj se. Otvoreno, bez da pokrivaju rukama svoja lica. Sky pogleda u svoju uniformu i primeti mrlju od krvi.

Da li se zbog toga smeju?, Sky se upita, prstom prelazeći preko odeće. Nije se činilo primetljivim i Sky nije imala vremena, niti ju je bilo briga, da se sredi tog dana. Samo je želela da nađe Seana i da ga pita za zagrljaj.

"Patetično, zar ne?", Sky čuje kako nego prigušeno govori, dok staje uz svoj ormarić da pokupi knjige za biologiju. Podiže pogled i odjednom, svi sreću pažnju, ignorisajući je i njena koža gori od stida. Sky se celog života borila sa neprestanim uvredama i tračarenjima, ali je uvek bilo iscrpljujuće, no danas, nije imala snage da se bavi time.

"Da li ona uopšte zna kako biva izigrana?", strah prostruju njenim telom i krv joj se sledi u venama.

"Treba da je zahvalna što je Sean uopšte obratio pažnju na nju."

Alarmi zvone u njenog glavi na spomen Seanovog imena i ima potrebu da vidi Seana istog trena. Nije sigurna da li su učenici saznali za njihovu vezu, da li je Sean ikome rekao nešto ili ne. Njen telefon zazvoni i Sky izdahne s olakšanjem, videvši da joj je Sean poslao poruku. Niko drugi joj se zapravo nije javljao.

Vadi telefon iz džepa i otključava ga s osmehom: 1 nepročitana poruka od sean

Ona klikće na nju i sve šta vidi su slike koje su Sean i ona uslikali u hotelu pre nekog vremena. Njen osmeh bledi, pitajući se zašto bi joj Sean opet poslao iste slike. Osim što onda primeti da slike nisu poslate samo njoj. Poslate su na još dve stotine drugih kontakta. Što bi bilo približno cela generacija diplomata iz škole.

dobio sam opkladu i nešto malo više sa strane ;)

Skyina ruka postane mlitava, skoro ispuštajući telefon iz ruku. Sean joj je rekao za opkladu. Rekao je da je gotov s tim. Da mu više nije značilo. Zašto je onda...?

"Izgleda da si toliko očajna, nisi li, kurvo?", Sky skoro padne kada je neko namerno udari ramenom od pozadi, izgovorivši reči sa toliko otrova dok su prolazili pored nje. Celo njeno telo je gorelo i ne zna šta je više osećala.

"Sky..."

Njene oči puknu, a želudac joj se meša s odvratnom mešavinom olakšanja i straha.

"Sean."

Jeza se polako penje Seanovom kičmom dok gleda u Sky na drugoj strani hodnika. Skoro da ima osećaj da se bore, ali nema nikakve bitke. Sky je izgledala tužno, zbunjeno i sva volja za životom je napustila njeno telo, oči molećljive i presijavajuće zbog suza.

Iza njega se iznenada čuje buka i Mark i njegov prijatelj su pored njega, bacajući ruke oko njegovog vrata i uzvikavaju njegovo ime.

"Gledajte našeg šampiona", Mark govori i trese Seana, ali on to i ne registruje, dozvolivši da njegovo telo bude povučeno u stranu dok on gleda u Sky.

Chad je takođe dobio poruku, poslatu sa Seanovog telefona, iako Sean nije mogao da ga pronađe od jučerašnjeg časa fizičkog. Video je slike i video je kome su bile poslate i imao je iznenadni nagon da povrati. Trčao je kroz hodnike, pokušavajući da nađe Sky, da je odvede negde u stranu da joj objasni, ali ovde je bilo previše ljudi.

"Nisam mislio da ćeš uspeti, ali ti si prevazišao sam sebe ovog puta, Sean", Markov drug, kome ni ne pamti ime ga potapše po leđima. Prst uperi u Sky. "Ova samo što ti nije isklizla."

Sean zategne vilicu i misli da mu se vrti. Mora da zaustavi ovo. Mora da im kaže istinu. Da zaštiti Sky.

"D-da li je to tačno, Sean?", Sky upita drhtavim glasom, izgledajući kao da se slama u komadiće velikom brzinom pred njim. Prave scenu, zna, jer se svi okupljaju oko njih, gledajući ih kao da su u nekoj bolesnoj, uvrtenoj drami na televiziji. "Sve je bila laž?"

"Imaš dužnosti prema sebi i prema porodici. Vreme je da konačno odrasteš."

Raphaelove reči odzvanjaju u njegovoj glavi i on se trgne. Hvata sebe kako klima glavom i nije siguran zašto. Zašto radim ovo? Sky ispušta prigušen jecaj.

"L-lažeš. Ti lažeš."

Nada u njenim očima je ono šta ubije Seana. Ta nada koja je nekada bitro sijala je postajala sve slabija svakom sekundom.

"Ako mediji saznaju za nju i vašu vezu, izrezali bi je na delove. Ne bi preživela ni dan u našem svetu. I biće povređena. Da li je to ono šta želiš?"

Duboko u sebi zna da je Raphael u pravu. I ako okrene glavu u stranu, može da se pretvara da je ovo za njeno dobro. Da je zaštiti, za njeno dobro. On pogledom prelazi preko gomilu i svi pogledi su uprti u njega – čekajući njegov odgovor. To je bilo neobično simbolično. Baš kao što je Raphael rekao; svi su ga gledali. Imao je reputaciju koju je morao da održi. Morao je da odraste.

Ovo nije bilo onako kako želeo da se sve desi. Želeo je da objasni Sky sve, da joj kaže koliko je voli, koliko ga ovo ubija. Ali onda mu nešto zapadne za oko. U celoj toj gužvi, Sean je spazi – Stefani. Zlobno se smeškala dok je držala Seanov telefon u ruci. Karma.

Nije želeo da Sky više bude centar neželjene pažnje, više ismijavanja i mržnje. A ipak eto ih. A Sean zna da od ovoga više nema povratka.

Može da oseti težinu na svom jeziku dok otvara usta da progovori: "Sve je bila igra, Sky", kaže i misli da mu se uglovi očiju mute. Ne želi da gleda u Sky, jer je on kukavica. Ali iz nekog razloga ne može da odvoji oči od nje – oči koje toliko voli. Želi da joj otvori svoje srce, da joj pokaže koliko ga boli, koliko mu je muka od svega. Želi da joj da doznanja da sve ovo nije igra. Da ništa nije laž.

Ali suze stabilno padaju sa Skyinog lica, obrazi crveni od stida, srama, a rapaljeni pogledi buše rupe po njoj. Njena ramena su povijena, baš kao kada su prvi put pričali. Gde je sve otišlo u dođavola?

"Trebala si da naučiš pravila do sad."

Sean mrzi sebe u tom trenutku i siguran je da će se mrzeti zauvek, dok je gledao kako se njeno srce koje je nosila na dlanu samo za njega, lomilo u komadiće. Sky se okreće na peti i brzim korakom nestaje iza ugla. Ništa ne može da se meri sa količinom mržnje koju oseća prema sebi.

"To je bilo tako kul, čoveče!", Mark kaže i raščupava mu kosu, ali Sean i dalje stoji mirno i gleda na prazno mesto gde je Sky stajala. Udiše duboko i trepće brzo da bi naterao suze da nestanu.

"Vreme je da konačno odrasteš."

"Znam, jel' da?", Sean kaže, forsirajući se na osmeh, dok im dozvoljava da ga odvuču. Kada prolazi, uspe da vidi Chada u gužvi i sve šta vidi je razočarenje. Natera se da skloni pogled.

Možda u drugom univerzumu im je bilo suđeno. Možda da budu zajedno nije bila njihova sudbina u ovom životu. Možda je Sean bio previše romantičan, ali je osećao bol u njegovim grudima, rupu koju je Sky ostavila za sobom. Možda je to bila glupa ideja, možda, ali Sean je verovao u srodne duše. Šta bi drugo moglo spojiti dvoje tako različitih ljudi? Da se vole, da uče. Univerzum mu je dao poklon u obliku Sky i Sean je odlučio da nije bio vredan. Odustao je od svega. Bio je slab, kukavica. Ali sledeći put, neće biti.

Obećavam ti, Sky. U sledećem životu, u kom god svetu, naćiću te. A kada te nađem, neću te pustiti. Biću hrabar za tebe.

---

"Halo, da li je to Sky Morgan?"

Sky uzdahne duboko, pokušavajući da smiri glas. "Da."

Njena stopala su se nalazila jako blizu ivice. Pobegla je sa časova danas, po prvi put u životu i odlučila je da samo sedi na krovu. Bilo je nešto gotovo umirujuće u vetru koji je duvao u nju, hladeći njenu zagrejanu kožu. Bila je znojna od trčanja i napada panike, ali je uspela da smiri svoje srce. Ako ne misli na to šta se desilo, skoro da može da se ponaša da je sve normalno.

No, ipak je provela dobar deo dana plačući i vrištaći i sada joj se jednostavno činilo kao da više nema suza da isplače. Suvo jecanje je bilo najbolnije, jer tada znaš da je sve otišlo toliko daleko u kurac i da si plakala više nego što je tvoje telo bilo sposobno da podnese.

"Zovem iz socijalne službe. Rečno mi je da Vas kontaktiram i da Vas informišem o najnovijem razvoju događaja", ženin glas je gladan dok govori. To je bila dobro došla promena, s obzirom na sve uvrede. Žena je barem nije osuđivala.

"Sarah Dunckan je mrtva, a njen muž je uhapšen zbog optužbe pokušaja samoubistva kao i za posedovanje metamfetamina i kokaina."

"Šta?", Sky prošaputa u telefon i zadnji atom snage koji je imala u telu nestaje. Nije preostalo baš ništa.

"Njen mozak je nastavio da krvari i doktori nisu mogli da zaustave krvarenje. Previše štete je naneto i umrla je pre oko sat vremena. Moje saučešće, Sky. Kontaktiram Vas da Vas informišem o vašim opcijama, jer sam obaveštena da maturirate za manje od nedelju dana i da ste dobili ponudu na Cambrige Uni—"

Sky ne čuje ništa posle toga. Njen stisak na telefonu popusti i padne joj iz ruku. Gleda kako stvarčica pada sa krova zgrade i kako se razbija o asfalt na trotoar ispod nje. Pita se da li treba da ga prati.

-

dobro došli u mračni deo mog mozga :)
love you to the pluto and back
xoxo

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top