''Gospođo Wood, čitajući Vašu biografiju došla sam do sledećeg zaključka. Imate dvadeset i šest godina, i tek prije mjesec dana ste završili fakultet. Nemate radno iskustvo, a Vaš prosjek ocjena nije nešto što bi ste se mogli i sami pohvaliti. Nemate čak ni jedan sertifikat da ste se dodatno usavršili iz poznavanja stranih jezika, informatike ili nečemu tome slično. Podsjetite me molim Vas na osnovu čega ste se Vi prijavili na ovaj posao i zašto mislite da bi ste i bili primljeni?'' Sandra Eastcook je jedva dočekala da jadnicu koja sjedi u bijeloj haljini na tufnice preko puta nje još više ponizi. Da, bila je prava jadnica. Njen CV svakako nije za pohvalu. Oh, nije se valjda nadala da će dobiti posao u prestižnoj korporaciji koja je bila poznata širom svijeta. Jedva je čekala da joj sa lica ukloni taj nevini osmjeh. Sandra je takođe kao i ona imala dvadeset i šest godina i mnogo je više postigla u svom životu, nego što će ova djevojčica ikada postići. Ako se nje lično pita sigurna je da neće daleko dogurati. Ma, i da se zaposli kao čistačica i to će joj biti veliki uspjeh. Oh, kako je život zaista znao da bude lijep. Ali izgleda sada nije, jer ko se sve danas prijavio na konkurs, stvarno će joj biti potrebna tableta za smirenje.

Diši Sandra, nećeš valjda dopustiti da zbog nje dobiješ još koju dodatnu boru. A već juče si bila na jednom botox tretmanu. Jadnica je imala lijepo i njegovano lice. Ali džaba joj sve to kad nema radnog iskustva. Odmjerila ju je drskim pogledom od glave do pete. Koji bi još muškarac mogao biti sa njom? Nije imala ni zanosne obline, bila je ravna kao daska, duga crna kosa, punašne usnice i crne oči. Ona svakako nije bila kao Snjeguljica iz Disney crtanih filmova, a kamoli princeza. Čak i njena torba nije nosila ime modnog brenda a htjela se baviti ovim poslom. Vjerovatno se oblači u radnjama polovne odjeće. Pažljivo je pogledala njene nokte. Imala je bezbojni lak na njima. Nije se čak ni pretjerano šminkala. Ali je svakako ugledala da joj je desno uho imalo tri probušene rupice za nakit. Vjerovatno za bižuteriju.

Dolly Wood je osmjehnula. Kao prvo ona je i dalje bila gospođica a ne gospođa. Nije bila u braku, nema zaručnika a kamoli momka. Zadnju vezu koju je imala okončao je njen bivši momak po imenu Edward još prije četiri godine kada je upisala četvrtu godinu fakulteta. Istina, nije završila fakultet u roku kada je trebala ali ima svoje razloge. Nikada nije voljela javno o tome da priča. Svaku patnju i bol što je doživjela vješto je sakrivala iza svog najljepšeg osmjeha. Jednostavno, kada je ugledala još jutros ovaj oglas u novinama jedva je dočekala podne kako bi inervju počeo. Gospođica Sandra je bila u pravu, ali Dolly je svakako bila spremna na rad. Završila je modni dizajn i oduvijek je maštala da će jednog dana raditi posao koji voli. Vrlo dobro je poznavala osobe poput Sandre, stoga joj svakako nije dopustila da pristane da igra tu njenu famoznu igru. Nikada nije mnogo marila za to, znala je i sama vrlo dobro kako je ljudi posmatraju na osnovu njene poslovne biografije. Čula je dovoljno raznoraznih uvreda na svoj vlastiti račun, što od porodice, što od prijatelja pa čak i ako bi nekada izašla na sastanak sa muškarcima.

"Ja stvarno ne znam što je taj modni dizajn toliko težak, pa ga Dolly još uvijek nije završila. Prolaze joj godine a ona se čak nije ni udala." Bile su to riječi jedne od mnogih tetkica sa očeve strane, kako ih je Dolly zvala.

"Nema potrebe da ti plaćaš ovaj račun, mi radimo a ti još uvijek studiraš. Sačuvaj sebi novac za insktrukcije da položiš onaj ispit što te muči." Često su joj to prijatelji govorili svaki put kada bi sa njima izašla u kafić ili klub, naravno ne bi propustili ni jednu priliku a da je ne ponize. Eh, kad bi samo znali da je Dolly taj ispit položila sa najvećom ocjenom. Ali ona se nikada nije hvalila javno.

"Ja sam očekivao više od prijateljstva, ali ni ja nemam namjeru da ometam tako finu curu koja još uvijek samo uči." Ovako je izgledao jedan dejt kada bi izašla sa nekim muškarcem koga bi upoznala putem društvenih mreža.

Svi su joj govorili jako ružne riječi i na taj način je povredili samo zato što nije završila fakultet u roku. A kada je jedno vrijeme bila uspješan student i imala je tri godine stipendiju niko joj nikada nije uputio ni jednu jedinu riječ pohvale. Čak šta više tada su otvoreno pokazivali svoju ljubomoru.

"Pronašla sam Vaš oglas za posao u novinama. I javila sam se iz razloga jer mi je potrebna plata da platim račune, a ujedino sam završila fakultet za modni dizajn, kao što ste i naveli u oglasu. Svjesna sam svega što ste rekli i slažem se sa Vama. Naravno da ne očekujem posao odmah, ali nikad se ne zna. Vama je potrebno neko ko bi crtao haljine a ja sam u tome jako odlična. Imam nekoliko primjera da Vam i pokažem. Naravno, ako je bilo boljih kandidata na razgovoru prije mene svakako da ćete njih primiti nego mene." Dolly je svaku riječ pažljivo izgovorila i sama je bila svjesna činjenice da će uvijek biti neko ko je bolji i uspješniji od nje. Javila se na oglas za posao pa šta bude. Ne može ništa izgubiti, može samo da dobije.

"Ah Dolly, Dolly. Svijet je jako ružno mjesto za jadnicu poput tebe. Nisi dobila ovaj posao. Jer kao što i sama kažeš danas je bilo mnogo boljih kandidata od tebe. Moj savjet ti je da se javiš na oglas za čistačicu, mada i one su postale jako napredne od tebe." Grohotom se Sandra nasmija.

Dolly nije ostalo ništa drugo nego da uzme svoje papire u kojima je bila napisana njena biografija i da dostojanstveno napusti ovo mjesto. Još jedna uvreda se naselila na njen podugi spisak. Nije plakala, podsjetila se da to ne treba da radi barem ne sada zbog svog zdravlja. Doselila se u ovaj predivan grad i svakako će pronaći svoje mjesto pod Suncem. Prolazila je ulicama i posmatrala ljude oko sebe. Osmjehnula se kada je ugledala zaljubljeni par na klupi. Ptice kako piju vodu iz fontane. Ulični pjevač pjeva lokalnu pjesmu.

Život je i dalje bio lijep, a ona je imala krov nad glavom. Iako nije imala mnogo novca, nije bila ni ogorčena ni ljuta. S vremenom će sve postati bolje. Pronašla je čokoladicu u torbi i zagrizla komad. Već se osjećala mnogo bolje. Kupit će novine o putovanjima, obožavala je da ih čita.

Edward Tritton je obožavao da pravi žurke na jahti. Da vozi svoj motor. Da pije jako skup viski, nekada i crno vino. I da uvijek uživa u životu. Bila je noć, a on je sam sa čašom u ruci izašao na palubu da posmatra zvijezde na nebu. Konačno je imao sve na dlanu. Sve ono što je godinama radio konačno će mu se isplatiti. Dok se lagana muzika čula u jednoj od soba na jahti, on je popio gutljaj žestokog alkoholnog pića. Prstima je prošao kroz svoju smeđu kosu. Nadao se da su roditelji na nebu makar i malo ponosni na svog sina jedinca. Uskoro će posjetiti svoju baku. Oh, koliko je samo obožavao tu ženu. Kada mu je javljeno prije četiri godine da su njegovi roditelji nestali u strašnoj oluji kao i ostatak posade sa broda i da nikada nisu pronašli njihova tijela, ta informacija mu je svakako okrenula život za trista šezdeset stepeni. Postao je sasvim drugi čovjek. Jedinu utjehu je pronašao u radu. Zato je sada ovdje gdje jeste. Izgradio je pravo bogatstvo sa jahtama. Putovao je po cijelom svijetu. Upoznao mnogo različitih kultura, običaja, naroda i naravno uživao u lokalnoj kuhinji. Stekao je veliki broj poslovnih partnera, prijatelja i upoznao mnogo prelijepih žena. I upravo sada je osjetio njen dodir na svom struku.

"Nešto si mi zamišljen. Nadam se da razmišljaš samo o meni?" Bila je to Sandra, njegova prijateljica koja je više puta pokušavala da ima intimnu vezu sa Edwardom ali je on to na lijep način nekoliko puta odbijao. Istina, bila je jedna od vlasnica najprestižnije korporacije za modni dizajn, bila je prelijepa plavuša sa oblinama, u crvenoj haljini koja je pratila liniju tijela sa crvenim ružom na usnicama. Ali on svakako sad nije bio zainteresovan za vezu. Samo mu je posao bio u glavi.

"Kada se lijepa žena nađe u društvu bilo kog muškarca, i on je primjeti, svakako bi bio dovoljno glup ako joj ne posveti svu svoju pažnju zar ne?" Vratio je pogled sa neba i posmatrao je tačno u oči. Naravno da nije razmišljao o njoj, a on joj svakako to neće priznati. Nije ni on imao vremena da sluša kako mu se žali što joj dovoljno pažnje ne posvećuje.

Sve su žene bile iste.

Osim jedne. Ona je bila različita u svemu. Ali nje sada nema.

"Naravno mili. Zato te i ja toliko obožavam. Možda mi možeš pomoći da zaboravim na glavobolju." Spustila je svoj dlan na čvrstu mušku vilicu.

"Nešto se danas dogodilo na poslu? Ako jeste, znaj da te u potpunosti razumijem." Spustio je pogled na njene grudi ali ni to ga nije uzbudilo. Još samo nekoliko trenutaka i zabava će se završiti. Moraju se prije zore vraziti u luku.

"Jooj da, jeste. Zamisli danas mi se u kancelariji pojavila jedna jadnica-lutkica. Htjela je posao a njen CV nije nešto što bi se i sama mogla pohvaliti. Neka bude zadovoljna i ako dobije posao čistačice." Sandra se osmjehnula. Oh, ne pamti kada se tako zadovoljno zadnji put osjećala. Čak je zaboravila i bol u glavi.

"Jadnica-lutkica? Mislim da te ne razumijem baš najbolje." Edward je bio iskren, mada ni on sam nije pretjerano obožavao da se ljudi omalovažavaju. Pa šta sad ako ta djevojka nije imala uspješan CV. Možda je imala želju i volju da nešto novo nauči. Svakako nije zaslužila podsmjeh.

"Da, zove se Dolly. Baš glupo ime, tipičnu za nju. Jadnica-lutkica. Sama sam se toga sjetila." Bila je jako ponosna na sebe kao da je napisala naučni rad a ne uvredila po ko zna koji put djevojku.

"DOLLY?!" Nije mogao da povjeruje koliko ga je to samo iznenadilo. Ali djevojka koju je on poznavao je bila velika suprotnost onome što je Sandra pričala. I svakako je živjela u nekom drugom gradu a ne ovdje.

Sjećao se njenog stidljivog osmjeha, nevinih poljubaca, imala je jako mnogo snova da putuje svijetom, uvijek je u svemu pronalazila i najmanji razlog da vjeruje u sreću. Bila je predivna u svakom pogledu, skromna, čak je i dopustila da joj on oduzme i nevinost. Nije mu čak to ni priznala nego je on to otkrio one prelijepe noći na njegovoj maloj jahti. Sjećao se da je taj dan položila najteži ispit na godini, a on joj je pripremio romantičnu večeru.

"Je li tako da je ime tipičnu za tu jadnicu? Čim se i ti toliko iznenadio znači da sam u pravu. Ali ništa se ne brini, ja sam je otjerala. Više joj nikada neće pasti na pamet da leti visoko među zvijezde. Ona je dno, i tako će ostati zauvijek." Potom je uradila ono što je oduvijek htjela. Poljubila je Edwarda u usta.

U međuvremenu Dolly je nahranila svoju zlatnu ribicu po imenu Coop. Njeni cimeri, ujedino i najbolji prijatelji Ethan i Oliver su bili na poslovnoj večeri. Bila je sama sa svojim mislima. Ponovo je osjetila žeđ. Prošlo je tek jedan sat iza ponoći. Ona je imala dijabetes. Nekako je naučila da živi s tim. Možda je život mješao drugačije karte, možda ga ona ne bi ni imala. Uzela je novine sa stola i pronašla sliku Pariza. Isjeckala ju je uz pomoć makaza i zalijepila u svoj djevojački dnevnik. Ko zna, možda jednoga dana posjeti sva mjesta. Jer ovo joj je bio peti dnevnik koji je brojao preko sto stranica.

🍬Hvala vam na čitanju! 🍬💗