28
Njegov vozac nas je ostavio na par minuta same prw nego poleti... gledala sam ga tuzno mazeci njegovu bradu i usne svojim prstima.
-"Uvijek znas sta i kad mi nesto fali bolje nego ja sam"
Nasmijesim se jer sada izgleda za nijansu odmornije.
-"Nemoj da se nerviras previse, vjerujem u tebe Romane. Znam da ovakve pocetnicke greske ne mogu da ti se dogode"
-"Izgleda da samo tebe imam na svojoj strani"
Izdahnio je te me privukao sebi i poduze poljubio. Uzurbani ljudi nam nijesu dali da se pozdravimo kako dolikuje. Zvali su da ga da krene te me on jos jednom poljubi.
-" Hajde sa mnom u Azerbejdzan, spakuj se i da dodjes kod mene preksjutra"
Uvukao se u moj vrat i duboko disao.
-" Ne mogu ljubavi, znas da imam posla ovde dok se ovo ne zavrsi i znas da bih Simonu morala da objasnjavam zasto idem tamo... Jos znas da ce ovo biti u svim medijima i da bi znao da smo zajedno"
-" Uhh Elena"
Posmatram ga kako bezvoljno ide do aviona, a njegov vozac vuce kofere. Definitivno je preumoran, a uz sve to ako se ovo ne rijesi Roman ce imati problema u daljem poslovanju.
-" Mislim da cete mu jako faliti"
Blago se nasmijem kada Haran udje u auto i nastavi voziti ka Romanovoj kuci.
Dani su prolazili sporo, a samo me je spasavalo to sto je njegov miris na svakom cosku kuce. Njegova majica na meni, njegove kosulje cak i njegov jastuk.
Nismo se culi, znam samo da postoje ogromni problemi i da je Amanda bila tamo pre Romana. Znaci zajedno su i resavaju probleme dok se meni ne javlja i ne odgovara na poruke. Nervirala sam se priznajem, cesto bih provjeravala telefon u nadi da ce iskociti.
-" Ostavi telefon"
Hana me opominje dok ja krenem da disem duboko spremna da cmizdrim kao dijete.
-" Elena covece znam da ti nedostaje ali covek je zauzet"
-"znam, znam ali blizu Amelije je"
Izdahnem, a ona zagrli snazno jer je ocigledno da mi nije ni malo lako palo 6 dana bez njega.
-"moram da idem, doci cu sjutra"
-"Vazi, zovi me ako ti bude tesko da bar pricamo"
(***)
Blagi poljubci po mom stomaku me bude dok osjetim da prstima krene podizati majicu njezno mazeci moje tijelo...
-"Romane..."
Nakvasio je usnu te osjetim kako hvata moje noge i povlaci me ka sebi dok ih blago siri.
-" Boze"
Izgovorim kroz izdah dok ga hvatam za kosu kad osjetim kako svojim jezikom prolazi duz mog centra. Kad god napravim pokret blize bi me povukao i nastavio obradjivati. Ubrzano disem, a tijelo samo krene da se uvija i zahtjeva jos...
-"Ukusno"
Prosaputao je kada polako krenem hvatati preko potreban vazduh ne bih li se malo primirila.
-"Kad si stigao"
Njezno dodirnem njegovo lice da se uvjerim da ne sanjam
-" Pre pola sata"
-"Nedostajao si mi Romane"
Otisnuo je poljubac na moje usne i povukao me u svoj zagrljaj.
-" I ti si meni nedostajala ljepotice..."
-" sta se desava sa izgradnjom?"
-"Necemo o tome. Moras da znas da sam razmisljao o nama kad god imam prostora za to."
-"i?"
-" I mislim da si jedina zena koju sam video pored sebe do kraja zivota. Nedostajala si mi"
Otisnem poljubac i obrgrlim ga svojim rukama
-" sad si ovde i ujutru cu ti vratiti slatko budjenje"
Stidljivo se sakrijem u njegov vrat dok me on uspava mazenjem i ceskanjem.
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top