Duje je bio kod nas već skoro tri tjedna, spavao je u mojoj sobi, dok sam ja spavala kod mame. Svaki dan je provodio svaki mogući trenutak sa mnom i Mijom, doslovno od jutra do mraka. Uživali smo oboje, naročito ja dok sam ga promatrala kako Miju hrani, oblači, igra se s njom, uspavljuje je. Mija bi se bunila  kad bi je spustio u krevetić uvečer, najbrže i najlakše bi zaspala ako bi je nosio po sobi i ujutro bi veselo gugutala i pružala ručice prema njemu čim bi ga ugledala. Obožavala sam ih promatrati zajedno, a oni su obožavali jedno drugo.

Nas dvoje nismo puno razgovarali, osim o Miji, znala sam da se bliži kraj njegovog odmora i to me je užasavalo. U ovo kratko vrijeme, tako mi je postalo normalno da je tu, da smo mi, nas troje obitelj, da nisam mogla zamisliti što će biti kad ode.

Tu večer, u petak, moja nas je mama obavijestila da ide kod kume i da ostaje spavati kod nje dva dana, tako da ćemo biti sami s Mijom.

Moja me je mama iznenadila, ponovno. Doznala sam da je bila, zajedno sa njegovim roditeljima, u kontaktu s Dujom sve ovo vrijeme, redovito, slala mu slike i videa od Mije i da je znala za njegov dolazak. Kad sam je pitala o tome, mirno mi je rekla da ne odobrava njegov postupak, ali da sam se i ja ponijela poprilično glupo i loše. Uglavnom, on je sada tu, Mia treba oba roditelja u svom životu, prošlost treba ostaviti tamo gdje joj je mjesto i ići prema naprijed.

Šokirala sam se njenim riječima, ali me je ona poljubila u obraz i otišla,a ja sam ostala zapanjeno stajati.

U mislima me je prekinuo Duje koji mi se odjednom stvorio iza leđa.

"Mia spava. Slušaj Dina, moram ti reći.." - počeo je, a meni je knedla stala u grlu. Odlazi.

"Odlazim u nedjelju navečer. U ponedjeljak moram biti na treningu.
Molim te... Nemoj.. Nemoj plakati... Slušaj me... Želim da ti i Mia pođete sa mnom" - povukao me je u zagrljaj, a ja sam drhtala kao list na vjetru, od njega, njegove blizine.

"Ne znam... Bojim se..." - zabila sam glavu u njegov vrat i duboko udahnula.

Odmaknuo me je od sebe i podigao mi bradu, natjeravši me da ga pogledam u oči. A onda je rekao onu rečenicu koja je sve ovo započela, a meni pokidala sve okove što sam ih još držala oko svog srca.

" Trebaš mi. Jako. " - povukao me je u zagrljaj i usnama pronašao moje, a ja sam osjetila kako se predajem. Volim ga, uvijek ću ga voljeti, pripadam mu i samo njemu.

Prste sam uplela u njegovu kosu, ruke su mu lutale mojim tijelom i došle do pojasa moje lagane ljetne haljine, razvezao ju je i skliznula je na pod, skočila sam mu u naručje i obavila noge oko struka, gladno me je ljubio dok me je spuštao na pod, istodobno sam mu skinula majicu,on meni donje rublje, zatim svoje kratke hlače i bokserice.

Bili smo jedno, na više načina, zajedno otkrivajući nove vrhunce. On je moj, ja sam njegova. Zrak je bio ispunjen našim uzdasima, a trenutak prije nego što smo poletjeli u visine, spojio je naša čela i prošaputao:"Volim te. Trebaš mi, sada i svaki dan ostatka mog života" - i zajednički smo doživjeli raj.

Kasnije, dok smo ležali zagrljeni na kauču, poljubio me je u čelo a ja sam podigla pogled s njegovih prsa.

"Idem s tobom. Volim te, nikad nisam prestala.I ti meni trebaš, svaki dan " - poljubio me je i snažno zagrlio.

"Znaš, povrijedio sam te jako. Ali kunem ti se da ću provesti život nastojeći da to nadoknadim. Imam par ideja, znaš. Prvo, oženit ću se s tobom, a onda ću ti napraviti još dvoje djece." 

I održao je svoje obećanje.

                  KRAJ PRIČE ❤️❤️❤️

HVALA VAM PUNO NA ČITANJU I PODRŠCI, SVE STE KOMADIĆ TKANINE U  MOJOJ TAPISERIJI ŽIVOTA.
Ova je priča posvećena mojoj ljepotici, jednom divnom i talentiranom mladom stvorenju _____autumn____

💛💛💛💛💛-što bi rekla naša Anja, one fuuuuj riječi