3. Mart 1968.

Dragi dnevniče...
Upravo sam se probudila i zatekla te otvorenog, te sam shvatila da nisam završila sa pisanjem. Uglavnom izvini zbog toga ali sam stvarno bila umorna. Pa da nastavim..

Stajala sam tako i posmatrala, a onda mi je neko prišao s ledja i stavio ruke na moj struk. Refleksno sam se okrenula i ugledala tog misterioznog M. "Zašto ovako lepa dama nema partnera za ples?" upitao me je ne skidajući ruke sa mog struka. "Pa ovu lepu damu niko nije pitao za ples." rekla sam i elegantno mu sklonila ruke, pa se uputila ka stolu. Čim sam sela ponovo mi je prišao, pa rekao: "A da li bi mi lepa dama učinila čast i igrala sa mnom?" rekao je, pa se naklonio i ispružio ruku. Prihvatila sam njegovu igru 'dame i gospoda', te mu rekla: "Pa lepa dama će učiniti čast šarmantnom gospodinu i plesaće s njim." Zatim sam stavila ruku na njegovu ispruženu i ustala. Krenuli smo ka plesnom podijumu, a ja sam pogledom prelazila preko pune sale. Merida me je gledala pogledom 'sutra ćeš mi sve ispričati', a Evangelin onim nenim ubilačkim ljubomornim. Muzičari su krenuli sa novom turom, ovog puta engleskog valcera. Počeli smo. Elegantno je svojom levom rukom držao moju desnu, moja leva je bila na njegovom ramenu, a njegova desna je obgrlila moj struk. Polako sam krenula da ga pratim dok se kretao u ritmu valcera. Prvo smo se kretali levo-desno, pa krenuli preko cele sale, dok me je on povremeno okretao za 360°. Nakon sat vremena igranja melodija je završila, a moj misteriozni gosposin nije nestao. Otpratio me je do stola pa rekao: "Nadam se da ćemo se ponovo videti lepa damo" "I ja se nadam šarmantni gosposine." uzvratila sam u istom stilu. "Lepa damo imam nešto za Vas," rekao je i izvukao nešto iz džepa, "Ovo je za Vas." rekao je, te mi pružio jedan lep rozi kristal.

"Hvala šarmantni gospodine, ali čemu ovo?" pitala sam iz radoznalosti "Pa lepa damo recimo da je ovaj kristal nestali deo s vaše ogrlice koji..." čim je to rekao nestao je u masi. Sutra ću morati baš da porazgovaram sa bakom. Pomislila sam, a onda videla da je već oko pola dva posle ponoći. Potražila sam Meridu, a kada se složila da bi trebale krenuti, izašle smo da sačekamo čika Pjera. On je stigao nakon nekoliko minuta, hvala Bogu, jer da smo čekale još koji, smrzle bi se. Odvezli smo Meridu kući, a onda i mene. Odmah sam legla na krevet i počela da ti pišem. Dalje znaš šta je bilo, a trenutno idem da doručkujem i pitam baku šta zna i o prof. Kristu i o kristalu koji mi je dao moj šarmantni gospodin.

Tvoja presrećna Marija

Poy, poy ljudi! Novi nastavak, malo je kraći, ali sam se usredsredila da opišem njihov ples i nadam se da sam uspela. :) Ako niste ukapirali kako su plesali imate gore video kako bi to približno izgledalo ⤴, a što se tiče kristala neću još ništa da vam otkrivam videćete muhahaha 😁😁😁

VOTE
KOMENTAR
❤❤❤
ANÐA

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top