28. Mart 1868.
Dragi dnevniče...
Izvini što ti nisam pisala 5 dana, ali imala sam obaveze oko Čarlijevog upisivanja u školu i njegovog preseljenja sto dalje od mene. Takodje, novinari su stalno pristizali na casove baleta, jer su hteli da razgovaraju sa mnom i Mateom. Usput, nisam u dobrom odnosima s njim.. Svaki dan sam imala obaveze, pa evo i danas smo Renaeta i ja išle da kupimo poklon za Melaniju, znas da joj je za 3 dana rodjendan?
Probudila sam se oko 10h, danas nema škole! Navuka sam ogrtač i papuče, pa sišla da doručkujem. Na stolu me je, kao i svake subote čekalo pecivo s višnjom i čaj, a pored tanjira poruka: Bakino zlato, na pijaci sam. Vraćam se oko jedan. Ako ideš negde, zaključaj i ključ stavi ispod saksije. Ljubi te baka...
Pojela sam pecivo i otišla u sobu. Otvorila sam širom orman u želji da nadjem šta ću obući. Nakon 15-minutnog biranja odlučila sam se za plavu haljinu i crne cipelice,
a kosu sam samo očešljala i pustila. Od šminke sam stavila malo maskare i crveni ruž. Uzela sam pare koje sam uštedela i sišla. Obukla sam kaput i postupila po bakinim upurstvima. Dogovorila sam se s Renatom da se nadjemo kod fontane i odemo u onu baletsku radnju blizu moje kuće. Kasnila sam, pa sam očekivala da je ona već tu, ali nije bila. Čekala sam je još čitavih 20 minuta, a onda se Renata pojavila sa.. Mateom. Rekla sam ti da nisam u dobrim odnosima s njim, još od onda. "Stvarno mi je žao što kasnim Mari! Komšinica me je poslala da joj kupim neke lekove, a u apoteci je bila gužva.." rekla je zadihana, jer je, predpostavljam, trčala do ovde. "Ma nema veze Ena.. I ja sam kasnila, a usput sam imala vremena da razmišljam šta da kupimo Melaniji. Nego šta će on ovde?" rekoh i pokazah očim na Matea, naglasivši ono 'on'. "Sreo me je u apoteci, pa je krenuo za mnom kad je čuo da kupujemo poklon za Renatu. Nadam se da ti ne smeta?" pitala je nekako uplašeno. Nisam mogla jednostavno da kažem 'Da smeta mi, povredio me je, ne zelim više da ga vidim..', umesto toga samo sam odmahnula glavom: "Ne smeta mi." U tišini smo nastavili na madam Sofi, vlasnici baletske prodavnice. "Mislila sam da joj kupimo baletske patike ili neki nakit." progovaram čisto da razbijem tišinu. "Videla sam jedne zaista lepe, plave baletske patike u madam Sofiinoj radnji. Mislim da bi se savršeno slsgale s njemom baletskom haljinom. Možemo njih." Složili smo se s tim predlogom i u tišini ušli u prodavnicu. "Dobar dan, madam Sofi!" pozdravila sam simpatičnu ženu bakinih godina. Nosila je crveni kompret i damski šešir koji joj je divno stajao uz sedu kosu. Široko nam se osmehnula i rekla: "Dobar dan, dragi moji. Izvolite!" "Imate li i dalje one plave baletske patike, mada Sofi?", ubacila se Renata. Madam Sofi porvrdno klimne glavom i nestane u iza zavese. Njeno odsustvo sam iskoristila da bih malo razgledala radnju. Imalo je tu svačega. Od baletskih haljina i patika do raznih ogrlica i šnala. Nakon nekoliko minuta madam Sofi se vratila s osrednjom kutijom u rukama. Podigla je poklopac kada ju je spustila na pult i rasklonila zaštitni papir. Kada smo ugledali komad obuće zanemeli smo. Gledali smo u prelepe baletske patike boje najlepšeg Francuskog neba.
"Uzimamo ih!" povikali smo svo troje. Madam Sofi je osmehnula i zatvorila kutiju. "Ovo nekom poklanjate, zar ne?" nastavila je. "Da." oglasila sam se, "Melaniji je za nekoliko dana rodjendan.." "Zar je već prošao mart? Kako vreme leti. Pa onda ću vam upakovati baletanke u ukrasnu kutiju.." govorila je madam Sofi rasejano. Klimnili smo glavom, a Mateo je uzeo kutiju. Pravi se džentlmen.. Pomislila sam dok smo izlazili iz prodavnice. "I čestitajte joj rodjendan u moje ime!" doviklnula je Sofi iz udobne fotenje u koju je upravo sela. "Hoćemo!" doviknula je Ena. Šetali smo još malo parkom, a onda smo se razišli. Kod mene smo odlučili da ostavimo poklon tako da je Mateo još malo glumio magarca. "Što si ljuta?" odjednom je pitao. Ne sećaš se zar ne? Pa neću ti sigurno reći, seti se sam! Ubrzala sam korak, dok sam u sebi vrištala na njega. "Hej, pa samo sam pitao. Nemoj da se duriš" doviknuo je. E to je bila kap koja je prelila čašu. Istrgnula sam šarenu kutiju iz njegovih ruku. Bez reči sam potrčala ka kući dok mi je slana tečnost navirala na oči. Otključavajuči vrata videla sam da Mateo trči za mnom. Ne možeš da shvatiš koliko mi je bilo slatko kad sam mu zalupila vrata pred nosom i zaključala ih. Baka još nije došla. Poklon sam ostavila na sto i zaputla se u kupatilo. Odvrnula sam slavinu na kadi i utonula u nju. Prepustila sam se zarstvu snova dok se toplota širila mojim telom. Nakon sigurno 2 sata uživanja, ustala sam i navuka ogrtač. Sredila sam kupatilo i otišla u sobu. Pogledala sam na sat, bilo je pola 5. Nisam planirala nigde da izlazim pa sam obukla spavaćicu i legla na krevet.
Tvoja Maria
Hajj I'm backk!! Da, da nastavak posle mesec i nesto dana.. Zašto? Nemam pojma, verovatno nisam imala inspiracije i vremena. Ovaj je malo kraći, ali u sledećem je tu Melanijim rodjendan, pa ćemo videti šta će da se desi... I da prijavila sam knjigu na takmičenje kod WattWritingContest, nalazi se u TeenFiction kategoriji. Da prijavila sam jos 2 knjige, a one se nalaze u Short Story i Action. Komentarišite mnogo mi znači i izvinite na greškama ako ih ima.
VOTE
KOMENTAR
❤❤❤
VOLIM VAS
ANÐA ❤
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top