27. Januar 1868.
Dragi dnevniče...
Još od onog incidenta zalizani idiot se nije pojavljivao, ali je danas konačno
smogao hrabrosti da mi se pojavi pred očima i još me pozove u pozorište.
Bilo je oko popodneva kada sam bila na terasi sa Anom ili kako ja volim da je zovem Anikom i razgovarale o 'dogadjaju', Encu, mom zaljubljivanju, 😒 o poklonu za Enca... "Mogla bi da mu izvezeš maramicu ili da mu naslikaš sliku." predložila je Anika. "Za vezenje sam suveše smotana, a slikanje ne podnosim!" rekla sam sa dozom razočarenja i gadjenja u glasu. "Mora da bude nešto unikatno" nastavila sam, "Znam, napraviću mu ogrlicu!" Anika je samo klimnula glavom jer je videla Enca da po običaju samo uleće kroz vrata, a kada me je video vratio se do vrata, pokucao, pa opet dotrčao do mene (to sa kucanjem stalno radi jer ne podnosim kad neko uleti bez kucanja)
"Seko pogodi ko je došao!" rekao je kao malo dete koje je upravo saznalo da je dobilo lizalicu. "Ne, ko je došao bato?" uzvratila sam sa upitnim pogledom. "Gospodin D.Z.P.I." (skraćeno od: dosadni zalizani princ idiot) "Zar je smogao hrabrosti da se ponovo vrati?" pitala sam sa 49% gadjenja i 51% smejanja. "Evet" odgovorio je na turskom (Enco inače uči turski) i počeo da se smeje, a Anika nas je samo bledo gledala. "Kao prvo ko je D.Z.P.I., a kao drugo zašto se smejete kao ludi?" rekla je Anika besno. Objasbila sam joj sve, a zatim smo sišli u prizemlje. Seli smo na sofu, pa je zalizani krenuo da priča. Većinu stvari ga nisam ni slušala već sam razgovarala sa Encom očima, ali sam pomno slušala deo o pozorištu. Na ime princ me je pozvao da sa njim idem u pozorište da gledam 'Labudovo jezero' i pristala sam, zbog baleta, a ne zbog njega. Moja majka je htela da bude vidjena u društvu 'plave krvi', pa je i ona obdučila da krene, a Enco je hteo da podje da bi me čuvao jer idem sa D.Z.P.I.-om. I tako je sve sredjeno, dosadnjaković je trebao da dodje po nas danas u 8. Kada je konačno otišao Anika me je ugurala u sobu da me spremi. Obukla sam kraljevsko plavu haljinu,
obula takve cipele,
a Anika mi je napravila savršenu frizuru.
Kada je završila sa mnom otišla je do Enca da i njega sredi. Bilo je oko 7 kada smo majka, Enco i ja čekali da nas pokupi onaj idiot i da idemo da gledamo batetsku ptedstavu. Nakon pola sata stigao je D.Z.P.I. i onda smo krenuli. Ušli smo u pozorište, a na vratima je stajao ogroman natpis:
Bila sam previše uzbudjena, da za malo nisam počela da skačem ko luda, ali me je Enco smirivao. Seli smo u ložu i predstava je počela oko 20:30h. Sve se bilo prelepo: od scenografije, igre pa sve do savršenih baletskih haljina sve je bilo divno. Predstava je počela od običnih skokova, a završila čarobnim okretima u vazduhu. Vratili smo se kuci oko 3 sata kasnije. Presvikla sam se u spavaćicu i sela za radni sto. Razmišljala sam kakvu ogrlicu da mu napravim i onda sam rešila da napravim ogrlicu koja ima dva dela - za njega i za mene.
Da to ću napraviti pomislila sam, a onda mi je majka ušla u sobu. "Spavaš li?" pitala je, a ja sam se oktenila u tom trenutku. "Ne, zašto?" pitala sam. "Htela sam da porazgovaramo." rekla je, ja sam klimnula glavom, a onda je ona nastavila: "Videla sam danas koliko si sa divljenjem posmatrala koncert tako da dam odlučila da prihvatim ponudu tvoje bake da se preseliš u Pariz i ideš u baletsku školu." Na te reči sam poskočila i zagrlila je. "Hvala, hvala, hvalaaa!!" ponovo sam vrištala "Sve za tebe dušice!" rekla je sa nežnošću u glasu, zagrlila me i izašla iz sobe, a ja ću leći sa osmehom na licu.
Tvoja Maria
Evo ga obećani bonus nastavak. Hvala svima koji čitaju. Izvinite na greškama, ako ih ima.
VOTE
KOMENTAR
❤❤❤
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top