23. Mart 1868.
Dragi dnevniče...
I dalje sam utučena zbog znaš već čega.. i uopšte mi se nije išlo danas u školu, ali morala sam, jer mi je majka pripretila da moram da Čarlija odvedem u obilazak škole.
Danas nisam htela da idem u školu, pa nisam ni navila alarm. Ali nečija ruka me je probudila u isto vreme kad bi i alarm trebao. Otvorm oči i ugledam baku. "Hajde, dušice, moraš u školu!" reče baka blagim glasom. "Aa bako rekla si sinoć da ne ne moram." kažem stavljajući jastuk na glavu. Moja zaštita nije pomogla jer mi je baka sklonila jastuk s glave i dodala: "Tako sam mislila sinoć, ali mi je tvoja majka poslala telegram i strogo naredila da moraš u školu, da bi Čarlija vodila u obilazak. Biće na razmeni do kraja godine... i.." "Čekaj.. Moraću da ga gledam do kraja godine!?" prekimem baku i počem da vrištim. Baka me pomazi po glavi i kaže: "Ne brini biće ovde nekoliko dana dok se ne preseli u neku vilu, a i on je stariji od tebe tako da nećete ići u isto odeljenje.." Odahnula sam s olakšanjem i krenula da se oblačim. Kao i svako jutro, obukla sam uniformu, našminkala se i sredila frizuru. Sišla sam dole spremajući se da sednem na uobičajno mesto i doručkujem, ali mi je Čarli upao u oko. Sedeo je na mom mestu kraj prozora i jeo moj omiljeji kroasam s čokoladom. Onako besna sela sam na gelender i skliznula, a zatim počela da se derem na njega: "Ako ne ustaneš u roku od pet sekundi, podićiću te svojeručno s te stolice! Ko si ti pa da tako samo dodješ u nečiju kuću i ponašaš se kao domaćin!?" na moje reči samo je slegao ramenima i nastavio da jede. Počela sam da odbrojavam: "jedan...dva..tri..četiri..." Konačno se udostojio nešto da kaže: "Slušaj mala, nisi ti hrabra koliko misliš! Sad ti nema brata da te brani. Spusti se na zamlju!" Kada se pomenuo Enca, to je bila kap koja je prelila čašu. Zamahnula sam koliko sam mogla i udarila mu šamar. "Da više nikad nisi u svoja prljava usta uzeo ime mog brata! Jel jasno!?" prodrala sam se više nego ikada. U tom momentu začulo se zvono na kočiji čika Pjera tako da sam odšetala do vrata ne sačekavši odgovor. Povratila sam svoj ljupki izraz lica i pozdravila se s Pjerom, usput ga zamolivši da stanemo kod pekare. Smestila sam se na uobičajeno mesto, a onda je u kočiju ušao i D.Z.P.I. sa vidno crvenim obrazom. Koliko je nekulturan pokazalo je i to da se nije udostojio da se pozdravi sa razdraganim čičicom. Vozili smo se u tišini, čika Pjer je stao kod pekarice, kupila sam doručak, a nakon 4-5 minuta stigli smo pred školu. Pokušala sam da izgledam veselo ali nisam mogla, previše sam razmišljala o Enci i Aniki. Merida, čim me je ugledala, prepoznala je moju utučenost, ali nije navaljivala, čekala je da joj sama kažem. Nakon mene, pogledom je prešla na Čarlija. Upitnim pogledom ni je dala do znanja da počnem da pričam. Duboko sam udahnula i krenula: "Mer, ovo je princ Čarli od Meridijana. Biće do kraja godine na razmeni. Stariji je od nas 3 godine." par informacija joj je dovoljno, kasnije ću joj ispričati više. Pomislila sam u sebi. "Hajde, treba da ga odvedem do direktorke." nastavila sam. Bilo je čudno da Merida nista ne progovara. Prodižili smo ka kancelariji i ostavili Čarlija tu. Otišle smo u učionicu, a Merida se konačno povratila i krenula da me obasipa pitanjima. Kroz smeh sam na njih odgovarala, ali kada je došla do onog dela, rekla sam joj da dodje nekad kod mene i ispričaću joj sve. Čarlija sam moarala na jednom odmoru da upoznam s školom i tada nas je video Mateo. Mogla sam da vidim bes u njegovim očima, a videvši to D.Z.P.I. me je uhvatio pod ruku i privukao sebi. Pre nego što sam uspela da istrgnem ruku, Mateo se okrenuo i otišao. Kraičkom oka sam zapazila da je celu scenu videla i Evangelin i još tada sam imala osećaj da se nešto sprema. Nakon časova izašla da sačekam čika Pjera i Čarlija. Sedela sam na nekoj klupi i čitala knjigu. Odjednom čula sam iritantan kreštav glas. Evangelin.. Pomislia sam i okrenula se jer sam radoznala. Ali bolje da nisam. Na klupi nedaleko od moje, sedeli su, vrlo blizu jedno drugom, Evangeli i Mateo i smejali se. Zarila sam glavu u knjigu pokušavajući da ne slušam njeno kreštavo smejanje. Hvala Bogu Pjer je naisao nekoliko minuta kasnije i brzinom svetlosti sam ušla u kočiju. Stigla sam kući, presvikla se u neku kućnu haljinu i legla na krevet. Ubrzo sam zaspala.
Nalazim se na pruzi.. Čekaj znam gde je ovo.. Ovo je pruga Marselj - Pariz. Znam zbog ovog drveća pored puta, bila sam opčinjena njihovim krošnjama dok smo išli u Pariz. Od jednom čujem zvuk voza. Okrenem se i vidim da ide pravo na mene. Instiktivno stavim ruke na lice očekujući da me voz udari, ali on samo prodje kroz mene. Gledam ga kako i dalje ide prugom, a onda od jednom..BUM.. Voz počinje da gori. Potrčim ka mestu nesreće. Ulazim u voz i vidim samo leševe, a onda se setim: Sigurno su u ovom vozu bili Enco i Anika. Potrčim ka zadnjem delu vagona jer prepoznam delove Anikinog kofera. Na sedišu stoji jedan papirić na kom nešto piše. Uzimam ga u ruku i odmah prepozmajem rukopis. Krećem s čitanjem: 'Sestrice draga, nemoj da tuguješ, srešćemo se ponovo ne brini. Prepiznaćeš me po ogrlici ne brini, evo i Ana te pozdravlja.. Ne mogu da ti kažem zašto odlazim, ispričaću ti kad se sretnemo, nekada, na boljem mestu. Za sada imam samo jednu molbu: nemoj da dolaziš na mesto nesreće, isto ovo ćeš zateći, seko draga ti si posebna..' Odjednom začujem ponovo zvuk voza.. Probudim se preznojena, sve sam sanjala. Vidim pored mene neki papir. Bacim pogled i ugledam isti rukopis, znači istina je. Šta li mu je značilo ono 'ti si posebna' i zašto u snu nisam videla njihova tela? Enco je rekao da ne brinem i da ne budem tužna. Uradiću to! Poslušaću velikog batu! Odjednom sam više za sebe rekla: "Obećavam veliki bato, biću srećna!"
Tvoja srećna/tužna Maria
Pa ko se to udostojio da napiše nastavak? Ja naravno.. Uglavnom izvinjavam se što nije bilo nastavka prošle subote, imate razlog u mom randomu. Jep malo kasnije pišem 'Divlji zapad' i radim neke covere, samo da skarabudžim domaći i da učim neke nepotrebne gluposti. Kako vam se svidja nastavak? Hoćete da spalite Čarlija na lomači ili da ga besite? Komentarišite mnogo mi znači i izvinite na greškama, ako ih ima.
VOTE
KOMENTAR
❤❤❤
VOLIM VAS
ANÐA ❤
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top