12. Mart 1868.

Ddd..ra..gg.i..ddne..vnn...iče..
Mnogo sam..uplašena...Danas se desilo nešto..strašno, grozno, ali na neke trenutke i 'lepo'. Jeste da baš ne želim da se skroz prisećam tog dogadjaja, ali moram to podeliti s tobom.

Probudila sam se, kao i svako jutro oko 7h. Ustala sam, otišla do kupatila, obavila higijenu... Obukla sam uniformu i stavila malo maskare i ruža, a kosu sam svezala u pundju. Uzela sam cipele i krenula da izlazim. Odjednom za oko mi je zapao srebrni lančić koji stajaše na damskom stočiću. Verovatno sam ga skinula kada sam se sinoć kupala. Pomislila sam stavljajući lančić oko vrata. Kada sam ga zakačila zasijalo je slabašnom roze svetlošću, kao da me pozdravlja. Nasmešila sam se i sišla u trpezariju. Na stolu me je, naravno, čekao doručak sa dodatkom macaronsa od, zamisli, limuna!

Na brzinu sam pojela dva pržena jajeta i strpala pola bageta usta, a onda sam polako krenula da pijuckam čaj i jedem kolače. "Maria, Pjer je otišao u Provansu, da donese lavande za Fête de la lavande, pa ćeš morati da danas ideš peske u školu." rekla je baka, dok sam ispijala poslednje gutljaje čaja. "Dobro, prošetaću malo, i onako mi treba 20-ak minuta do škole. Nego kada je taj festival?" pitala sam za znatiželjom. "Mislim negde u aprilu, nisam sigurna..ali ti ćeš da zakasniš u školu ako ne kreneš." rekla je baka bacajući pogled na sat. "Upravu si! Vidimo se!" rekla sam ulazeći u hodnik. Obukla sam kaput i stavila beretku, pa krenula putem škole. Sada kad sam išla peške mogla sam da razgledam kraj u kome živim. Nedaleko od moje zgrade bio je jedan prelep parka u čijem centru se nalazila glamurozna fontana. Mogla bih ceo dan da ostanem i gledam prelepu igru vodenih slapova, ali sam nastavila da ne zakasnim u školu. Nedaleko je bila i tezga sa šećernom vunom i bonbonama, a pored je bila i pekara čiji se miris protezao verovatno do vrha Ajfelovog tornja. Morala sam da udjem i kupim jedno pecivo s višnjom. Izlazivši iz pekare pogledala sam na džepni sat iz kaputa i videla da ću zakasniti u školu ako ne požurim. Ubrzala sam korak, kada sam čula da me neko doziva. Okrenula sam se i videla Matea kako trči ka meni. Sačekala sam ga i krenuli smo zajedno. "Od kud to da ti ideš peške? Mislim uvek te Pjer vozi" rekao je nekako hladno. "Da" rekla sam kratko, "Čika Pjer je otišao u Provansu da nabavi lavandu." rekla sam istim tonom. Ako ćeš i tako da pričaš sa mnom i ja ću s tobom! Pomislila sam j ubrzala korak. On je malo potrčao za mnom, a onda rekao: "Девочка, ты так помчался?" Pa glupane jedan zakasnićemo u školu, kako ne bih žurila? Da Merida me je naučila ruski pa mogu s njim sada da se svadjam i razumem Ivanoviča. Onako besna odgovorila sam mu na ruskom: "Ну, сэр, мы опоздаем в школу!" ubrzala sam korak i otišla bez njega. Na moju žalost Merida me je videla s njim tako da sam morala da joj dam sve macaronse da me više ne zapitkuje o tome. Škola je prošla brzo tako da sam se vratila kući. Požurila sam koliko sam mogla da me gospodin ne bi stigao i stigla sam za 10-ak minuta. Jela sam i istuširala se, pa spremila stvari za balet. Sada kad nam se takmičenje bliži imamo probe svaki dan i to samo Mateo i ja, bez Renate i Violete. Obukla sam neku belu haljinu i takve baletanke

i bacila se na krevet, te gledala u plafon. Razmišljala sam o Mateu, o lančetu, o njegovom sjaju.. Zašto nekad moje noge počinju da igraju, a nekad vidim da se lik Dafne poklapa s mojim.. Okrenula sam glavu na desnu stranu i videla da je 5 sati. Ustala sam s kreveta, uzela torbu i sišla, te se pozdravila s bakom, pa se zaputila u južni Pariz. Nesam žurila i ponovo sam mogla razgledati. Južni Pariz, gde se nalazila moja baletska škola, bio je pretežno stambeno mesto prepuno šarenih zgrada, ali mi je jedna prodavnica zapala za oko. Zvala se 'Matmassel', a kada sam bliže prišla izlogu videla sam da se tu prodaju razne djidjuve, ogrlice, knjige.. Moraću jednom ovde da svratim, ne mogu na brzinu da razgledam. Pomislila sam i nastavila dalje. Ubrzo sam ugledala još jednu tezgu sa slatkim djakonijama.

"100 grama šećernih bonbona od jagoda." rekla sam ljubazno devojci koja je radila. Mislim da je malo starija od mene, oko 20-ak godina. Kosa joj je prelepa plave boje i svezana je u dve kikice, a oči su joj boje Atlanskog okeana. Mislim da je Ruskinja.

"Izvoli!" rekla je na 'trapavom' francuskom. Da devinitivno je Ruskinja! "Спасибо!" rekla sam razmišljajući o njoj, na ruskom. "Вы знаете русский язык?" rekla je iznenadjeno "Как?" pitala je. "Paa.." sad sam počela da pričam na francuskom, "Znam nešto malo jer mi je profesor fizike Rus i da bi ga razumela kada nešto na ruskom kaže, dugarica me je naučila.." rekla sam, a ona me je pogledala znatiželjno. "Viktor Ivanovič ti je profesor?" pitala je. Nisam znala da se Ivanovič zove Viktor! Zamimljivo.. Pomislila sam i nasmejala se, a onda videvši zbinjenu devojku da me zbunjeno gleda uzustim jedno kratko 'Da'. Devojka je srećna poskočila i radosno rekla: "Ну, это мой папa!" Merida me nije naučila još ovo, ne znam šta je rekla, šta je njeno..? Zapitala sam se, a devojka ispred mene kao da čita misli rekla je: "Viktor Ivanovič je moj tata! Usput nisam se predstavila, ja sam Ekterina Ivanovič Serigijevna, ali me zovi Katja." iznenadjena rekla sam: "Drago mi je Katja, ja sam Maria, Maria Martini! Lepo je što sam te upoznala." Razgovarale smo još oko 15-ak minuta i onda sam shvatila da ću zakasniti na probu. Pozdravila sam se s Katjom i uputila se u ogromnu batetsku dvoranu. Ušla sam u svlačionicu i presvukla se. Došao je i Mateo i pokušao da razgovara sa mnom. Ignorisala sam ga ili kratko odgovarala dok nije došla Melanija i tada je baletska 'magija' krenula. Prepustila sam se 'Krcku Orašćiću' i uživala u svakoj noti otsviranoj na staroj violini. Proba je završila i krenula sam kući. Pao je mrak i Katijinog štanda nije bilo. Setila sam se bonbona u torbi i izvadila ih. Počela sam da ih jedem i idem ulicom osvetljenom po kojom uličnom lampom. Moji koraci su odzvanjali na starom kamenom pločnjaku i gubili se negde u daljini. Mateo nije pošao sa mnom, bila sam sama. Odjednom sam čula korake iza sebe. Mislila sam da je to Mateo pa sam ubrzala, alu to nije bio on...osetila sam ruke na mojima i okrenula se. Srce mi je ubrzano kucalo, a u mislima mi je bila slika mladića, oko 25 godina u crnom sa belim cilindrom i ožiljkom na desnom oku. Upomoć, ko je ovaj čovek? Šta hoće od mene? Zašto gleda u moj lančić? Pitanja su mi se vrzmala po glavi, htela sam da vrisnem, ali nisam mogla, umesto toga uspela sam da izustim jedno kratko: "Kk..o..si..tii...?" na moje reči počeo je da se smeje kao ludi naučnik, ali je na posletku rekao: "Draga moja naivna devojko. Ti misliš da je svet savršen. Da ti imaš sve? E pa nije tako! Ti imaš jedino ono što meni treba a to je ovo lanče!" stavio je šaku ispod moje srebrne ogrlice i malo je podigao kao da hoće bolje da vidi, pa je nastavio: "Da..ništa se nije promenila..a da usput ja sam Maksimus, tvoja noćna mora!" izgovorivši ovo uneo mi se u facu. Odjednom sam čula 'Pusti je' i osetila da me niko ne drži više. Mahinalno sam uhvatila lančić, ali usled gubitka ravnoteže pala sam na ledja i onesvestila se... Sledeće čega se sećam je da sam se probudila u krevetu sa mokrom krpom na glavi. Pored mene je bila baka i rekla da sam se onesvestila na probi. Verovatno me je Melanija odvela je bilo prvo što sam pomislila, ali sam se prisetila. Mladić..crno odelo...beli cilindar..ožiljak Maksimus...ogrlica.. Napipala sam vrat da proverim da li je tu i bila je hvala Bogu. Maksimus..M..da on nije misteriozni gospodin koji nosi masku..zbog ožiljka? Na ovu pomisao sam skočila sa kreveta i uzela da ti napišem šta mi je na duši..Eto to mi se desilo..

Tvoja preplašena Maria

Evo ga nastavak koji kasni i to previše! (Bravo Andjela!) Ali imam dobro objašnjenje: prvo zadnja njedelja je bila ono uhgugkf jer su nam nastavnici narokali sve zbog polugodišta i morala sam da učim (prosek 4,80 yeh) i drugo ove nedelje su bile pripreme za Savindan, a ja pevam u horu. Sada kad se konačno prošlo sve našla sam vremena da napišem nastavak! (I to podugačak +1300 reči) I sad da čujem vaše mišljenje! Da li delite isto mišljenje s Mariom da je Maksimus taj M? Kad smo kod njega prvi negativac! Život nije savršen! Šta mislite o Kaiji? Ona će biti umešana u sve ovo..ali neću ništa da otkrivam.. Uglavnom izvinite na greškama ako ih ima i pišite komentare 😘 P.S. oćete da sledeći nastavak bude 'Stranica iz dnevnika' nekog od likova? I Kog lika želite, a da nije taj čuveni M.

VOTE
KOMENTAR
❤❤❤
VOLIM VAS
ANÐA

I dalje mi pišite predloge za neke dogadjaje..da mislim na tebe marii167 😘😘😘

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top