10. Januar 1868.

Dragi dnevniće...
Dobila sam te za Božić od svoje bake Žozefine, a danas sam osetila potrebu da počnem da pišem, jer izgleda da nemam kome da otvorim dušu.
Ja sam Maria i zivim u Marseju, gradu trgovine. Imam 15 godina i dolazim iz vrlo ugledne porodice Martin koja već vekovima u svojoj lozi ima poznate pisce, slikare i prefinjene dame. Ali, ja sam drugačija. Ja želim da postanem primabalerina, iako moja majka smatra da bi to iskrivilo moja stopala i da ne bih mogla više normalno da stojim. No da te ne zazdržavam mojom prefinjenom majkom Isabelom Martini, pričaću ti o mojoj baki Žozefini Martini. Ona ne voli da je neko zove imenom već insistira da je svi zovu jednostavno, baka. Pitaš se zašto ti pišem o njoj? Jednostavno, ta žena je u meni probudila želju da budem balerina svojim pričama o baletskim koncertima na koje je stalno išla. Eh, kako da zaboravim, imam i brata Enca kog prosto volim da zovem 'veliki bato', jer je 3 godine stariji od mene. A otac? Gospodin Roberto Martini veliki vlasnik firme 'M' koji skoro nikada nije kući.

Što se tiče mene same imam dugu kestenastu kosu i zelene oči koje je naš kočijaš Pablo opisao kao 'plodovi najlepšeg grozda'

To je sve za prvo poglavlje ovog dnevnika vidimo se kada bude nešto zanimljivo u mom životu.

Tvoja Maria

Pa zdravo... hahah nadam se da sas nisam smorila sa uvodom ali eto.
Nastavak pišem sledećeg petka i nastavci će izlaziti na nedelju dana

KOMENTAR
VOTE
❤❤❤

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top