Ti me k sebi pozovi,
gore u plavetnilo.
Dobaci mi ljestve,
I drži me da ne padnem.

Tvoja svjetlost,
neka mi mili kosu i skriva mi se u kosi.
Mili Mjeseče,
stvaraš mi bolne osmijehe dok mi lomiš kosti.

I ova tiha simfonija,
svira u milini,
a ja, Srebrnjače, lagano plešem,
u beznačajnoj tišini.

Ljubim tvoj odraz,
duša mi se smije, lomi.
Vjetar škaklja mi obraz,
dok moj pogled zviježđa lovi.

Oh, Mili Mjeseče,
Care noći!
Dođi k meni,
I mojom stazom kroči.

Samo jedna na našem. To je radi jučerašnjeg mjeseca tu. Kad sam bila mala zvala sam ga Srebernjak. Ja sam čudna. Znam.