8. DEO: opet on...
*nikad se nisam tako lepo osecala u necijem zagrljaju....
Bio je pun ljubavi i paznje...Lisine ljubavi i paznje...
Njeno toplo srce....njena dobra dusa....njen lep osmeh....njen topao zagrljaj....njen topao pogled....
Toliko drago sve.....da.....Lisa je ona prava....
Najbolja drugarica na svetu....
To sam shvatila cim sam je videla....
Umiljata...
Dobra...
Nezna...
Brizna...
Luda...
Smesna...
To je ona...
Najbolja....zvezda na nebu....
Najlespi i najtopliji talas u moru...
Talas koji me miluje...
Brani od surovih, hladnih i mokrih talasa....
Jos dugo smo ostale u zagrljaju...
Kad smo se odvojile, ona se nasmejala siroko, uhvatila mi vilicu i poljubi obraz...
Nasmejala sam se...
Sledeci dan....
Idem u skolu, kao i uvek...razmisljam sta se desilo juce....
Nekako...ne znam....
Ona...ona je toliko dobra, da....ja se uopste ne uklapam u nju....
Ali...jedna polovina je nasla drugu....
Crno i belo...da...
Mozda je ovo zapravo i dobro...ko ce ga znati....
Naravno, cekala me je na ulazu u skolu...
Videla me, potrcala ka meni i snazno me zagrlila, kao i ja nju....*
L- tu li si...*nasmeje se pa udjemo...
Nista neuobicajeno......
Sve cool...
*6:25 popodne*
Uhhhh....casovi su gotovi....konacno....
Stvarno, nista novo....
Sve kao i uvek....osim toga da su krenule ocene, i prvo sto imam u dnevniku je petica iz engleskog...kako samo ocekivano....
Hodam hodnicima...sama...nema zive duse....
Vazno je da je mene zadrzala matematicarka da me smara....
I sada, ja moram sama kuci....mozda me Lisa ceka, mozda ne...ali, idem kuci, svakako....
Gledam u zidove....sivi i bezdusni...bezosecajni....
Okrzani, iskrzani, urezani, ispreisani, isvrljani....
Tako...tuzno....
Tako...bolno....
Tako...
Aish, jos jedan opis mene....
Zasto u svemu crnom pronadjem sebe?.....
Pa, hah...nista cudno....
Idem idem idem, i.....cujem.....
Muzika...
Zvuk klavira.....
Obozavam da sviram klavir....
Slusam zvuk klavira.....
Svaka nota, ton...tako su divni...
Krecem se ka zvuku...
Tako duboko, lepo, tuzno...divno...
Tako me opusta....
Osecam svaku notu....
Znam svaki ton....
Tacno gde se nalazi prst i na kojoj dirci....
Najezila sam se.....prelepa melodija...
I konacno dodjem, par koraka udaljena, od prostorije iz koje dopire zvuk...
Otvorena su vrata...
B-bojim se da udjem....
Ali....
Melodija me mami....
Zove sebi....
Moram da vidim ko svira....
Provirim...
Opis prostorije...ima malu binu, i na njoj klavir, a okolo su sedista...
Podseca me kao na....malo pozoriste!...ili hala za svecanosti...ne znam...
Pogledam malo bolje...
Pa to......
To on svira....Yoongi...
Pocrvenim...
Gledam ga......
Prelep je...kao andjeo....zmuri i svira....to divno belo lice...ti prsti koji se ritmicno krecu po dirkama klavira....ta, siva, ofarbana, suva kosa...ta velika ledja.....
Ahhhh....
Andjeo....
Mogla bih ovako ceo dan....
Gledajuci u njega, naslonim se na okvir vrata...
Zar neko tako neznog a i grubog izgleda, moze ovako divno da svira?....
Nisam ni imala pojma da zna da svira...
Jos dugo sam uzivala u melodicnoj kompoziciji koju je izvodio....
Imam osecaj, da....je odzvanjalo celom skolom....
U prostoriji se jasno i glasno culo sviranje klavira...
Nista se drugo culo nije....
A ja....ja sam samo videla decka sive kose kako uziva dok svira....
A sebe videla u viziji crvenu, sa zamisljenim pogledom na licu....
Mogu zauvek da mislim na ovu melodiju i njega...nikad mi nece izaci iz glave.....
Pa je stao....te sam se ja trgnula, pomerila sa mesta a parket zaskripao....
O ne....krenula sam, ali se on pre okrenuo*
Yg- ne!!! *sta?*
Yg- stani! *stala sam, okrenuta ledjima, posramljena.....*
Yg- Jano? Udji!!! *s-......kako zna da sam to ja?.....
Okrenula sam se ka njemu...a on se toplo nasmejao....
O prestani sa me ubijas tim osmehom...
Imam leptirice u stomaku zbog njega....*
Yg- dodji....*rekao je..
Ooooooo, nooooo....
Spustila sam glavu..*
Yg- ajde, ne ujedam..*to sam i sama znala....
Sidjem niz stepenice i dodjem do dela gde se nalazio klavir...
Glesa me celo vreme...
Pridjem..*
Yg- hah, otkud ti? Smara razredna, a?
Ja- d-da, i to m-mnogo...
Yg- hahahahahhaha..e steta.........je ti se svidelo?...*pogleda me opet...
Ja poglesam u klavir, u svesku koja je stajala, a na njoj ispisane note...*
Ja- jako..*pocrvenim opet...on se nasmeje...*
Yg- drago mi je....*nasmejao se...
Boze...taj osmeh...mogu gledati u njega ceo dan......*
Yg- znas da sviras?
Ja- pa da....
Yg- zelim da cujem! *pogledam ga....
Opet osmeh...
Sad sam se raspametila...
Trgnem se*
Yg- hahahah, jesi dobro?
Ja- d-da..
Yg- sedi *ustupio mi je mesto..
Uzeo torbu sa mojih ledja...
O moj boze....
Sela sam za klavir...
Gleda i dalje u mene....nemoj mi to raditi....
Stavim prste ma dirke i krenem da sviram...
Isto kao i on...zazmurila sam i uzivala svirajuci....
On....imam osecaj da je gledao celo vreme u mene..*
Suga POV:
*ja od prvog dana od kad sam je video.....
Ne znam.....ne znam sta da mislim....
Neko tako....konacno....drugaciji od svih...
Od svih devojaka....
Sve su iste...dosadne...duga kosa, tona sminke i parfema, provokativne stvari....
A ona....
Kratko osisana, nema sminke, cak muske stvari....
A miris.....
Miris najlepse ruze na svetu....
To lice....ta tako cute faca....
Nekako, toliko se iza tog lika krije...
Toliko je zagonetna, zapecacena, zakljucana....
To je cini......
Prelepom....savrsenom....
Nikako ne mogu da izbacim njen lik iz glave....
Siske koje prekrivaju njene divne, velike, zelene oci...mali, prcast nosic...tanka bela usta...i divni bledi obrazi, sada malo crveni...
Tako je hladna, strasna, tuzna...
A tako topla, umiljata, dobra...
Ledena kraljica...
I crvena ruza...
Savrsen spoj....
Gledam je kako svira....te ruke....ledene i velike....strasne po malo....ali, tako nezno pokrece prste po klaviru....
Poglesam joj lice iz profila...
Z-zasto je tako tuzna?...taj tuzan izraz lica...stvara mi ogromno pitanje....
Puno je bola, patnje...ne razumem...zasto?...
I ono sto svira je jako tuzno...
Ona takodje....
Ne razumem.....
Ali, svidja mi se kod nje sto se oblaci u crno....kao i ja....ista odeca, skroz ista....
Imamo i istu frizuru, samo sam ja ofarban, po ko zna koji put...
Kosa joj se sija, i izgleda mekano i svilenkasto...
Prava ruza...
A lice...
Ledena kraljica...
Njen pogled....uvek mu se toplo nasmejem...i ja ponekad, dok sam sam, pocrvenim od same pomisli na njega..
Raspadnem se od slatkoce na njene rumene obraze..kada bi me god pogledala, pocrvenela bi.....
Stidljiva je...
A i ja sam.....
Mozda jesam bad i dark boy...
Ali...
Ja sam samo jedna obicna igracka placka....
Sve u zivotu ima simbol...
Kao i crna boja koju nosim...
Kao i moja metla od kose...
Kao i moje mrsavo telo...
Ljubav prema muzici...
Sve je to sa razlogom.....*
EVO GAAAAA 😂😂
Nadam se da valja 😊😊
Komentarisiteeee 🌹🌹🌹💪👑👑💣
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top