Za Anju 💞💞💞jer je jednostavno Anja💞💞💞.

Sjedim na kauču i plačem. Ne mogu se suzdržati. Niti želim. Moje Cvete više nema. Na kraju sam joj i ja okrenuo leđa, kao toliki u njenom životu.

Pogledam mobitel i zgrabim ga, a onda ugasim.Ne mogu više slušati tu pjesmu. To je naša pjesma, dio nas. Naše ljubavi, našeg djetinjstva, našeg odrastanja. Trebala je biti dio naše budućnosti. Cveto moja, iznevjerio sam te. Kod nas je bilo upravo suprotno, ona je mene čekala, a ja sam bio taj koji je pogazio obećanja.

Trgnem se na zvono na vratima. Tko je sad? Obrišem oči na brzinu pa pođem prema vratima. Zaista mi se ne da razgovarati s nikim.

Na vratima je stajala moja djevojka, Mirka. Široki osmijeh na njenom licu zamijeni zabrinutost.

"Vujadine? Što se desilo?" - ne odgovaram već je privučem u zagrljaj.
Nekoliko trenutaka kasnije, sjedimo zagrljeni na kauču, čitam joj Cvetino pismo, pričam joj našu priču, sat vremena kasnije, oboje smo u suzama.

"Ne mogu vjerovati. Sirota djevojka. Kakav je život imala. Kako je završila." - Mirka briše oči.

"Moramo otići na grob, Vujadine. Sutra. Mislim, htjela bih poći s tobom, ako želiš biti sam, razumijem u potpunosti." - pomiluje me po licu.

"Hvala ti. Bit će mi drago da pođeš sa mnom." - poljubim joj prste,pa je privučem u zagrljaj.

Mirka je nazvala roditelje i otkazala večeru, pod izlikom da se ne osjećam dobro. Bio sam joj zahvalan. Zaista je sjajna djevojka. Volim je. Sjetim se Cvetinih riječi iz pisma. Bila je u pravu. U svemu.

Kad smo kasnije otišli u spavaću sobu, Mirka mi je zaspala u naručju, dok meni san nije dolazio na oči.

Neprestano su mi pred očima plesale rečenice iz Cvetinog pisma.

Nakon što sam otišao u Francusku, u početku smo se redovito čuli,svaki dan. Nedostajala mi je, neprestano sam je pokušavao uvjeriti da dođe k meni,a ona je uporno govorila da se mora pobrinuti za djecu. Nudio sam joj novac koji nije htjela primiti. To me je ljutilo, nisam mogao shvatiti zašto je tako tvrdoglava u vezi s tim.

Konačno, jednog dana sam eksplodirao i rekao joj da ona zapravo ne želi doći k meni,da me prestane lagati, vikao u onom bijesu što god mi je palo na pamet. Ona je ostala mirna, u glasu sam joj osjetio suze kad je rekla da me voli i da mi želi sve najbolje,ali da je bolje za mene da se više ne čujemo. Za mene, naglasila je.

Dva tjedna iza tog razgovora, dobio sam pismo od nje. U ružičastoj kuverti, na ružičastom papiru iz rokovnika koji sam joj poklonio. Poželjela mi je sreću, rekla mi je da ću uspjeti. U nogometu, ali i da ću naći djevojku, posebnu djevojku koja će mi biti sve. S kojom ću imati budućnost. Zahvalila mi je na vremenu koje smo proveli zajedno i molila da je čuvam u lijepoj uspomeni.Da je se sjetim svaki put kad budem čuo Šabanovu Cvetu. Na kraju pisma je napisala da je ovo zadnje što ću čuti od nje žive. Ako ponovo primim ružičastu kuvertu, znat ću da je više nema. Od toga mi se steglo srce.

Godine su prolazile, Cveta je imala pravo. Uspio sam u svemu u životu, vratio sam se u domovinu i ponovo zaigrao za sveti klub. Upoznao sam Mirku, divnu djevojku, popularnu glumicu koju su odmah zavoljeli moja obitelj i prijatelji. Istina je, spremao sam se da je zaprosim uskoro. S njom sam želio dijeliti život, stvoriti obitelj. Cveto moja, u svemu si bila u pravu.

A ti, djevojko zelenih očiju?CVETO moja, kakav si pakao prošla. Sa smrću tvoje pomajke i odlaskom poočima u zatvor, na vratima su se pojavili kamatari. Jedno od djece se teško razboljelo. Nisi imala izlaza. Pokušala si raditi tri posla da vratiš dugove i platiš liječenje. Moju pomoć nisi htjela, jer si još pamtila riječi svog poočima :"Majka joj je bila kurva. Uzimala je novac od navodnih prijatelja.I ona će završiti tako. " - te su ti riječi odzvanjale u uhu.

Kad si došla pred zid, one zvijeri su ti zaprijetili da će mene i moju obitelj uvući u skandal, prodati priču novinama da se sin poznatog nogometaša spetljao sa kćeri prostitutke.Trebao ti je novac, očajnički. Onda si se predala sudbini.Zakopala si svoje osjećaje, svoju ljudskost negdje duboko. Nakon što smo prekinuli, otišla si u kuću onog glavnog kamatara, koji je usput bio i makro i rekla da ćeš odraditi dug. Zbog svoje ljepote, bila si samo s probranim klijentima i ubrzo postala tražena,ekskluzivna prostitutka. Više nisi bila Cveta. Ni Maja. Sada su bila Lola. Tijelo božice, prazna iznutra.

Maleni Đorđe je umro od leukemije, a s njim i ono malo nade u tebi. Počela si s kokainom, da ubiješ bol u sebi, da je nekako otupiš. Ostalo dvoje je završilo u Domu za nezbrinutu djecu.

Bilo je samo pitanje vremena. Kad ćeš nestati i fizički s ovog okrutnog svijeta. Nekoliko noći prije, predosjetila si. Znala si.I sjetila se svog obećanja, uzela ružičasti papir i napisala mi zbogom. Pokušala objasniti, opravdati se. CVETO moja, ništa ti meni nisi bila dužna objasniti. Djevojko zelenih očiju, ti si svoje obećanje održala. Voljela si me do kraja.

Sljedećeg jutra, Mirka i ja smo proveli poprilično vremena tražeći po cvjećarnicama ružičaste tulipane,a onda kupili najveći buket. Mirka je uzela i mali buket bijelih ruža. Cveta je bila nevina, čista duša, objasnila mi je. Život ju je bacio u blato, ali je nije isprljao iznutra.

Na groblju, Mirka je spustila svoj buket na maleni grob, a onda se povukla. Željela nas je ostaviti same. Volio sam je zbog toga. I mnogo čega drugog.

Cveto moja, sad si u miru. Daleko od boli, prljavštine i tuge. Spavaj mirno,pjevaj anđelima. Volim te.

A ja? Imam divnu djevojku pored sebe. Znam to. Usrećiti ću je, maksimalno. Svaki ću joj dan govoriti koliko je volim. Bit će sretna, najsretnija supruga i majka na svijetu. Obećavam ti to. Zbogom Cveto,do ponovnog susreta. Pozdravi mi Šabana tamo gore. Pjevajte zajedno, Cveto moja, ljubavi moja. Zbogom.

KRAJ 💞💞💞💞💞💞💞💞💞