Prolog

Bilo je potrebno vidjeti onog gada kako pada onesviješten na drveni pod kako bih dobila toliko željenu slobodu. Odjednom zrak nije bio toksičan kao što je bio prije, napokon sam mogla disati.

Plač mog cvjetića odzvanjao je hodnikom od njene sobe. Nasmiješila sam se.

„Ne brini, malena, sada odlazimo u bolji život!!"

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top