Imala sam obitelj dok sam živjela s Filipom, redovno su nas posjećivali, brinuli se o meni, pogotovo otac koji nije dao nikome da kaže ijednu riječ protiv mene, odmah bi napao tu osobu i utjerao strah u kosti. Onog dana kada sam saznala za trudnoću bila sam presretna, nisam mogla prestati dodirivati svoj trbuh koji je i dalje bio ravan, ali sama činjenica da unutar mene raste novi život i da će to biti moj život, oduševljala me. Obožavala sam djecu jer oni ne znaju što je zlo, što znači nekome nanositi bol, povrijediti nekoga, oni bi sve dali da jedni druge razvesele. Nadala sam se da će i drugi imati jednaka razmišljanja, ali prevarila sam se. Tog dana je vani bilo iznimno vruće, jedva sam se uspjela ohladiti hladnim tušem i savinutim novinama kojima sam si stvarala hladan zrak, a i nisam bila naročito dobre volje jer sam se prethodno posvađala s Filipom. Inzistirao je da s vjenčamo jer po njemu dijete ne može biti vanbračno, to je sramota. Ja se nisam željela još više vezati uz njega jer mi je bilo dovoljno što živimo zajedno.

Bez mog znanja pozvao je moje roditelje kojima je saopćio vijest prije no što sam ja došla doma iz dućana. Kada sam stigla dočekala me vika i razočarenje na licima svojih roditelja. Kao njihovo jedino dijete osramotila sam ih i nisu više željeli čuti za mene. Tu je bio kraj rasprave. Nisu ni željeli čuti moju stranu priče, kako se ja osjećam, osudili su me i prohujali s vihorom.

Moja mama je uvijek znala naći rješenje za bilo kakav problem, znala me utješiti i pružiti utjehu u svom zagrljaju. Sada kada ni nje nemam osjećam se potpuno samo, kao siroče, a njih, čini se, nikada ni nije bilo uistinu briga za mene.

"Laura, čeka te tvoj prijatelj! Ja ne mislim provoditi vrijeme s njime." Tina me iznenadila svojim upadom u moju sobu gdje sam promatrala svoj cvjetić kako mirno spava dok su snovi njene majke sve samo ne mirni.

"Opet ste u svađi?" Naglasak sam stavila na "opet" jer se zaista prečesto svađaju.

"I dalje, ali nije me briga. Posao je uvijek bitniji od mene." Oprezno sjedne na krevet do moje kćeri i zamišljeno ju promatra dok joj se oči cakle. Ne želim ju gledati kako pati, a ne mogu ništa tu učiniti, oboje su tvrdoglavi ko mazge. Pitam se tko ih je takvima napravio.

"Znaš da nije tako." Pomazim ju po zatiljku kose, blago nasmiješim, pa udaljim od nje. "Nisi mu ni dala priliku da objasni."

"Budi, samo budi na njegovoj strani." Uvrijeđena je mojim riječima koje su istinite, ali ona iznenađujuće ostaje uvijek gluha na njih.

"Jednom ćeš shvatiti o čemu pričam."

Jana sam zatekla naslonjenog na prozor u dnevnom boravku, nimalo boljem stanju od moje prijateljice, ali ponos je gadna stvar, kučka.
Obratio je pozornost na mene, tromo okrenuo prema meni i tiho pozdravio dok se zapravo nalazi negdje daleko blizu Tine.

"Hej, odkud ti? Mislila sam da nećeš ovamo dolaziti." Sjećam se kada je rekao da ne planira ovamo dolaziti pred Tinu sve dok mu se ona ne ispriča ili dok ne izglade međusobne dileme, ali nije dugo izdržao, a da se kloni ovog stana.

"Došao sam te pitati kako ti je prošao razgovor pošto si rekla da si nazvala svog obožavatelja, ali nisi željela pričati o tome i izbjegavaš doći kod mene." Značajno me pogleda.

Mogla bih ga udariti jer Doriana naziva mojim obožavateljem kad je zapravo opsesivna svinja željna seksa. Takav čovjek ne može biti moj obožavatelj. Trudim se ne razmišljati o njemu i njegovom zahtjevu da se danas nađemo u parku, ali rekla sam ne, moje NE mora nešto značiti, zar ne? Nemojmo se lagati, mogu reći za sebe da sam slatka, ali nisam toliko privlačna muškarcima da me salijeću i nude razne ponude svakodnevno. Zadnji put sam spavala s Filipom tik prije no što se Rita rodila, to je dug period, ali to ne znači da ne mogu bez seksa.

Ako mogu ja, mogu i svi ti muški koji bi svršili i da svog prijatelja u mišju rupu gurnu. Nije teško, ne umire se od nejebice.

Neobično mi je da takav privlačan i oku ugodan bombon zapne za mene nudeći svakakve ponude i smiješne sume novca koje bi svakoga natjerale da zastane i razmisli o tome. Razmišljala sam o tome, pogotovo zbog novca, ali ne želim se spustiti toliko nisko da spavam s nekime samo zbog novca koji će ionako s vremenom nestati, ali ostat će gorki okus u ustima i ljaga na mome imenu i biću.

"Bilo je dobro... Shvatio je da ništa od one ponude i dao je petama vjetra." Lagala sam iz čistog razloga da se on ne počne brinuti, ali i da me ne ispituje za Doriana jer ne znam kojim bih ga riječima opisala nekome. U mojoj glavi je sve savršeno jasno i mogu ga nacrtati da, naravno, znam crtati, ali nije isto kako je to meni, a kako pred drugima koji se nisu s njime našli licem u lice.

Definitivno je dominantan muškarac koji zna što želi, odijelo mu stoji ko saliveno, a u kombinaciji s osmijehom i kojim treptajem oka postaje san svake žene. U njegovoj blizini sam nervozna, postajem čudna na spomen toga glasa, više je razloga, ali nisam sigurna koliko su ti razlozi valjani i dobri.

"Zaista? Pa, učinila si čudo." Nasmije se stavljajući ruke u džepove svoje trenirke, odgurne se od zida, pa počeše po čelu. "Čuj, bi li ti bio problem ako bi danas malo plesala?"

"Odkad me to pitaš na taj način? Zapravo, inače me uopće ne pitaš već zahtjevaš."

"Čuda se ipak događaju." Naceri se. "Ne, stvarno, lik se pojavio u zadnji tren, samo budi u "kancelariji" na vrijeme, u devetnaest sati. Budi seksi."

Kancelarija je naziv koji je jedna djevojka izmislila za prostor gdje plešemo, komičan je i svi smo ga odmah prihvatili. Živci u mom tijelu su se uzbunili kada je spomenuo devetnaest sati. Prva pomisao mi je bila loša, veoma loša. Ionako nisam mislila naći se s Dorianom, a žalila sam što ga neću vidjeti. Valjan razlog da se zapitam što nije u redu sa mnom posljednjih dana.

"Dobro." Uzdahnula sam okrećući se za njim koji se već uputio prema izlazu. Bez veze je dolazio ako je mislio ovdje provesti deset minuta, to smo mogli riješiti preko telefona.

Pravit ću se glupa i neću mu reći da znam da je došao ovamo da vidi Tinu, makar na nekoliko sekundi. Svjesna sam koliko ju voli, a ni sam ne shvaća zašto se svađaju i oko čega.

"Pazi na nju, vidim da nije dobro." Šapne otvarajući vrata stana, pa slabašno osmijehne.

"Zašto ti ne paziš na nju? Ovakva je zbog tebe, budalo."

"Ne bi shvatila ni da ti pokušam objasniti." Kratko kaže gledajući u stranu. "Javi mi kako je prošlo kada završiš." Namigne prije no što snažno zatvori vrata za sobom.

. . .

Plesati za druge muškarce već mi je postalo normalno, uobičajeno. Na početku sam bila nervozna i naravno da me bilo sram, ali s vremenom sam se naviknula na mušku opsesiju promatranja žena polugolih kako se pred njima izvijaju i u njima bude razne maštarije. Prostor u kojem sam plesala nalazio se nekoliko ulica od Janovog ureda. "Kancelarija" je bila zatvoreni zamračeni prostor s malim izvorom svjetla gdje se nalazila šipka na sredini na povišenoj podlozi, a sa svake strane nalazile su se sofe jer je zavisilo od osobe do osobe s koje strane želi promatrati.

Mrzila sam nezgrapne, neudobne korzete koje sam morala oblačiti na sebe, a koji su naglašavali doslovno svaku oblinu na meni. Plesom mi se vratila stara linija, ali ostao je trbušić kao podsjetnik, a i grudi i bokovi. Ničega se nisam sramila jer ništa se ne može komparirati s darom kao što je moja malena. Ne bih žalila ni da sam dobila sto kilograma bez ikakve šanse da smršavim.

Crni korzet mi je zadavao određene nelagode, ali ipak je bio najudobniji koji sam imala prilike nositi, pa time i najdraži. Kosu sam pustila da mi pada po ramenima dok sam od šminke stavila maskaru i crveni ruž koji mi je provjereno najbolje stajao. Tini je sve bilo jasno kada me vidjela da se spremam za izlazak, nije ništa rekla, njen pogled mi je sve rekao. Time joj se Jan još više srozao u očima pošto smo oboje rekli da više neću plesati za muškarce, ali nikada neće shvatiti da je to moj život i da je moja stvar kako ću zaraditi novac za kruh.

U pozadini je svirala glazba osamdesetih, lagana, baš stvorena za ovakav ples. Točno u devetnaest sati sam izašla iz garderobu, a pogled mi je zapeo na muškoj silueti naslonjenoj na prednjoj sofi. Taj dio je bio zamračeniji i bilo je teško razaznati crte lica te osobe.

Nisam ništa rekla, popela sam se na svoju tzv. pozornicu, čvrsto uhvatila hladni metal i zavrtjela se oko šipke. Glazba me vodila u svoj svijet, natjerala da se uživim u svoju ulogu i zaboravim na sav svijet.

Pokreti su mi bili spori, tihi i senzualni, rukama sam klizila preko grudi, pa sve do zglobova na stopalima trudeći se da postignem efekt koji bih i trebala.

Ne znam kako, ali u jednom trenu sam pogledala tom muškarcu u oči i prepoznala sam nešto u njima dok su gorjele gledajući me.

Dorian.

Zastala sam na sekudnu, ali nastavila sam besciljno plesati zbunjenija no ikada. Nervoza me parala u neznanju. Što će on ovdje? Što želi? Zašto ne odustaje kvragu?

Pjesma je završila, a tako i ja, naslonjena na šipku dok sam ponovno ostajala bez mogućnosti govora, svaka predodžba u mojoj glavi nije odgovarala stvarnosti.

Dočekao me snažan pljesak koji mi je tutnjao u ušima dok mi je vrućina buktila svuda po tijelu kada sam shvatila da se ustaje i napokon izlazi iz mraka.

Lice sam mi vidjela u polumraku, ali tu snažnu čeljust i svaku sićušnu dlačicu bilo mi je nemoguće ne vidjeti i zadrhtati. Unatoč visokoj temperaturi, ja sam se smrzavala.

"Odličan šou, svaka čast." Riječima mi je pokazao oduševljenost, ali glas je bio hladan i turoban kada je stao ravno ispred mene gutajući me pogledom.

"Što ćeš ti ovdje?" Prošaptala sam koliko sam mogla nadajući se da me čuo, nisam željela ponavljati svoje riječi.

"Znao sam da se nećeš pojaviti na dogovorenom mjestu, pa sam morao drugačije djelovati."

"Ja nisam kurva." Želim osporiti njegovu predodžbu mene, čak iako nije bitno što misli o meni, ali imam potrebu dati mu to do znanja znajući što želi od mene.

"Znam da nisi. Žao mi je ako sam te uvrijedio." Zašto me toliko uzbuđuje način na koji gladi svoju bradu tim prstima? Nisam normalna, definitivno nisam, ne želim se paliti na njega!

"Dobro." Kimnem bez ikakvog kompasa što dalje učiniti, pobjeći ili ostati, reći nešto ili šutjeti.

"Još nikada nisam doživio da netko pleše poput tebe... I dalje mi trnci prolaze kožom, vidi..." Napravi korak prema meni dižući rukav svoje košulje da mi pokaže dlačice koje stoje uspravno, dobijem poriv da dotaknem tu ruku, ali bojim se da ne eksplodiram.

"Šteta što više nećeš plesati..."

"Normalno da hoću, tko si ti da..."

"Plesat ćeš za mene i ni za koga više, ljepoto. Ne želim tuđe oči na tebi osim svojih." Odlučno kaže.

"Neću! Ne možeš tako doći nekome i očekivati da te posluša! Tko si ti da mi naređuješ? Ni ne poznaješ me!" Počela sam vrištati samo da prekinem ove emocije koje u meni nastaju. Mrzim ovaj osjećaj nemogućnosti, padanja i gorenja koji se u meni izmjenjuju svake sekunde.

"Ja sam tvoja budućnost." Simbolički se izrazi dok svoj sako stavlja oko mene šireći svoj opojni miris svuda po meni kao najveći grijeh.

"Ne shvaćam." Iskreno kažem uživajući u toplini te tkanine od koje mi prolaze srsi čim shvatim da je dodirivala i njegovu kožu prije.

"Iskreo ću biti i reći da mi se sviđaš, tvoje tijelo je samo za moje oči."

"Ja, ovaj... Kako se usuđuješ? Ne, ne naređuj mi."

Tko je taj čovjek koji me ubija samo svojom pojavom? Jedino što znam jest da je on Dorian, čini se da ništa drugo nije ni važno.

"Ljepoto, ne priliči ti ovo, nijednoj ženi, a kamoli ženi koja će jednom nositi moje prezime."

Je li on upravo... Šta?

"Miči ruke s mene! Uzmi ovo i bježi, ne želim te više nikada vidjeti!"

Bacam mu u lice njegov sako od kojeg mi se teško odvojiti, okrećem na peti i bježim kuda me noge nose, bilo kuda.

"Ma daj! Čemu opiranje kad znaš da ćeš na kraju popustiti?"

Dobro ili ne? Na vama je da prosudite :) Volim vas! ❤❤ Becca