"O čemu si razgovarala s Janom?" Tina me znatiželjno pita zakopčavajući kaputić moje kćeri. Trnci mi prođu tijelom zbog tona njenog glasa, načina na koji ispada da me žali i ne vjeruje. Mrzim ove trenutke kada imam želju reći istinu, ali knedla u grlu i posljedice me sprječavaju da ne kažem istinu. Da započnem pričati o tome, ona mi me odmah zaustavila i počela govoriti kako je loše to što radim i kako ništa ne dobivam time.

Ona ne shvaća da je striptiz erotični ples, ništa opasno i ugrožavajuće za mene iako sam se imala prilike susresti se s neprimjerenim i nemoralnim ponudama koje sam iz stopa prekidala. Također, ono što dobivam jest novac, razlog zbog kojeg se i jesam upustila u taj, nazovimo to, posao. Jedan ples i suma koju dobijem dovoljna mi je za cijeli mjesec, a to je i više nego dobro za mene.

Glavom mi cijelo vrijeme vrzma misao o onoj ponudi koju je Jan dobio za mene, u isto vrijeme me uznemirava i na čudan način uzbuđuje jer nikad nisam taj novac, tu količinu vidjela uživo.

"O poslu i tebi", donekle iskreno odgovorim sjedajući na kauč kako bih mogla Ritu prihvatiti u svoj zagrljaj pošto korača prema meni nesigurnim koracima.

"Kakvom poslu?" Zanemaruje dio o njoj dok joj u očima sija bijes.

"Standardnom." Mlako kažem smiješeći se Riti koja ručicama dodiruje moje obraze. Sve bih dala samo da nju zaštitim, svoj život i jedini razlog zbog kojeg postojim.

"A što ste pričali o meni?"

"Žao mi je, iskoristila si sva pitanja." Slegnem ramenima dok se cerim jer znam da ju više zanima što je Jan pričao o njoj nego moj posao za koji zna da se nije nimalo promijenio. Lice joj se iz ushićenog u sekundi promijenilo u namršteno.

"Laura, zašto mi ovo radiš?"

"Idi do njega, pa ga sama pitaj."

"Izbjegava me!" Prodere se nervozno hodajući prema svojoj sobi. "Za promjenu ga natjeraj da obrati pozornost na mene! Više vremena provodi s tobom nego sa mnom!"

"Sto Tini?" Rita me zbunjeno gleda igrajući se mojim hladnim rukama koje zbog loše cirkulacije nikako da se zagriju.

"Umorna je." Cmoknem ju u čelo, pa s njom u naručju dohvatim torbicu i ključeve od stana. "Idemo u park?"

"Da, da!"

Tina je Jana upoznala prije godinu i pol tj. ja sam ih upoznala nakon što me on primio sebi kao "djelatnicu", vrlo brzo su počeli skriveni pogledi i pokoji slučajni dodiri, a onda i izlazak nakon kojeg su spavali zajedno i započeli hodati zajedno. Naravno, ona je od početka znala čime se on bavi, branila se kako nije ljubomorna i da mu vjeruje, ali ubrzo su počele svađe i nastao je jaz između njih koji još nisu uspjeli smanjiti. Oboje su previše ponosni da bi priznali grešku, a previše se vole da bi odustali lako od njih.

Njihova veza jest turbulentna, ali barem imaju jedno drugo u dobru i zlu, a to treba cijeniti. Meni ne pada napamet zajubljivati se i ponovno pasti u zamku u koju sam se zaplela udavši se za Filipa. I dalje smo u braku, iako daleko jedno od drugoga, nemam snage ni hrabrosti doći pred njega, strah me, bolje je ovako, dobro je bez njega, napokon udišem svježi zrak kojeg nije bilo kada sam živjela s njime.

"Mama, dodji!" Rita me povlači za ruku da se ljuljam s njome, ali volim ju samo promatrati kako se smiješi i veseli svemu, radi ono što rijetko tko čini kada odraste. Zaboravimo izviti usne u osmijeh i popraviti nekome, a i sebi, dan.

"Doći ću..."

Promatrati nju kako odrasta je neprocjenjivo, zlatno vrijeme koji će brzo proći, a ja ne mogu popratiti njene brze korake, hektičan život koji živi među drugom djecom u vrtiću ili u mašti koja joj sada radi sto na sat.

"Brzo odrastaju, zar ne?"

Nepoznat, melodičan glas mi dopire do ušiju dok mi s vjetrom doputuje snažan parfem koji miriše na nove početke, da, tako percipiram taj miris u glavi.

"Da." Nasmiješim se iako me ta činjenica rastužuje. Ne usudim se pogledati prema toj osobi do sebe, samo buljim u svoju kćer kako skakuće po pijesku i gleda u mene, mahnem joj.

"Kako se zove?"

"Rita."

Tišina nastane između nas dok se pitam zašto je sjeo baš do mene kada je nekoliko klupa slobodno. To u meni budi nemir dok mi u misli upada Filip. Što ako me našao, ako me uopće i tražio?

"A kako je tebi ime?"

"Zašto te zanima?" Otresito, gnjevno uzvratim protupitanjem skrenuvši pogled prema osobi do sebe.

Iz profila mu se naziru sitne dlačice brade koja okružuje ružičaste usne koje su zatočene između ravnih zubiju. Duge trepavice prave sjenu smeđim očima, a guste obrve zaklon.

On skrene pogled prema meni, srsi mi prođu tijelom koje mi odjednom počne nenormalno podrhtavati. Lijep je to muškarac, prekrasno prekrasan, s koje god strane pogledaš. Ali ne! Nemaš razloga padati na nečiji izgled, nemaš!

"Zabranjeno mi je pitati?" Podsmijehne se nagnuvši glavu prema meni prebacujući pogled s mojih očiju na niže.

"Nije, ali..." Zbunim se kada prst položi na svoje usne dajući mi znak da ušutim, poslušam ga poput nekog psića čiji je on gospodar.

"Bez opravdanja, molim te. Evo, ja sam Dorian. Lakše sada?"

Smiješi se poput nekog klauna usput pogledom prateći moju kćer na koju sam prestala obraćati pozornost u jednom trenutku, a trebala sam, nikad ju nisam ispuštala iz vida dosad.

"Laura."

Ispalim poput metka skrećući pogled na Ritu samo kako ne bih trebala gledati u njega već se opustiti jer imam osjećaj da svaki moj korak čita poput otvorene knjige.

"Pa, Laura, jesi razmislila?"

"O čemu?" Ne gledam prema njemu, trudim se razmišljati o nečem drugom, ignorirati prisutnost tog stranca koji se samo tako ovdje stvorio.

"O ponudi, mojoj ponudi, koja bi tebi i kćeri donijela puno novca."

Mislim da sam zaboravila što znači riječ disati, prestala sam proizvoditi zrak, pogotovo kad sam ga ponovno pogledala jedino mi je u glavi bilo: Kako je dovraga saznao gdje ću se sada nalaziti? Glupi Jan, glupa ja.

"Ne moraš se sada sramiti, znam te dobro, znam tko si." Miran ton njegovog glasa je uzbuđujući i uznemirujući u isto vrijeme dok vrijeme sporo prolazi, sporije nego proteklih sati.

"A tko sam ja to?" Ustajem s klupe osjećajući vrtoglavicu i mučnine koje me izbacuju iz traka.

"Nećemo to izgovarati pred djetetom." On me smatra kurvom.

Zapravo, nije bitno čime me smatra, u potpunosti je nebitna stavka u mom životu.

"Hvala na upoznavanju, ali mislim da je ovo prvi i zadnji put da se susrećemo, Doriane."

Nasmije se dok u naručje hvatam Ritu samo da što prije pobjegnem odavde.

"Laura." Pokazuje svoje savršene zube dok moje ime oblikuje u ime pozdrava.

Nadam se da ga više nikada neću vidjeti. Nisam kurva. Ni ne želim postati.