ISCELJENJE


Završili smo sa večerom koju nam je Meri donela, bila je jako ukusna, imaju baš dobrog kuvara.
Stavila sam poslužavnik na sto i vratila se nazad kod Eliota i ušuškala se pored njega. Čula sam glasne korake koji su se približavali i zaustavili se tik ispred vrata. Brzo sam se pomerila i lepo sela na krevet.

Otvorila su se i u sobu je ušla kraljica " Eliote, tako mi je drago da si dobro"

" Hvala vam što ste me spasili, vaša visosti " rekao je Eliot, blago se naklonivši.

" Ne moraš da mi zahvaljuješ" osmehnula se

" Kako si ga spasila?" upitala sam radoznalo, ona jeste kraljica, ali mi je i majka pa joj je persiram, mislim ne uvek.

" Kada te je Liam vratio kući, učinila sam sve što je u mojoj moći da mu spasim život. Prestao je da diše, ali upotrebila sam isceliteljske moći i ubrzo je srce počelo ponovo da mu funkcioniše, ali kada neko koristi takvu moć on slabi, a i njegova životna snaga."

" Da li je to možda peckanje u celom telu, glavobolja, vrtoglavica i malaksalost?"

" Da, na to sam mislila. Što više koristiš takvu moć, tvoje telo stari. Vidim da si uspela da iskoristiš isceliteljske moći. Zato se i Eliot probudio, izlečila si njehovo telo dovoljno da može da funkcioniše, za početnika to nije loše."

Zbunjeno sam je gledala " Pa hvala, ali ja ne znam kako sam to iskoristila"

" Željom. Jedino tako možeš da koristiš moć, ako želiš da pomogneš nekoj osobi onda se moć sama aktivira."

" Razumem" klimnula sam glavom

" Došla sam ovde sa razlogom." ispravila se " Viktorija, ti bi trebala da počneš sa obukom, i to ubrzo."

Podigla sam obrvu " Kakvom obukom?"

" Moraš naučiti kako da se boriš, a i da kako da koristiš svoja krila." rekla je " Zato sam ti obezbedila učitelja i svakog dana posle škole ćeš dolaziti ovde na trening."

" Kog učitelja?" gledala sam je vrlo radoznalo

" Trening ti počinje sutra, tada ćeš upoznati svog učitelja. Posle škole možeš i sama da dodješ ovde, znaš kako, a Eliot će ti takodje pomagati čim se oporavi. "

" Ali ja nisam ponela torbu za školu"

" Ne brini, to ću ja srediti " okrenula se prema vratima " Viktorija tvoja soba je sredjena, možeš tamo prespavati"

" Hvala " rekla sam i gledala je kako izlazi iz sobe.

Kada je izašla ponovo sam legla do Eliota " Šta misliš ko mi je trener?"

Pravio se da je zamišljen " Pa zavisi, ima dosta njih koji bi mogli da te treniraju, ali verovatno će to biti Manuel."

" Je li on strašan?"

" Zavisi, on je mene trenirao, bio je veoma strog."

" O čoveče " naježila sam se od nervoze

" Biće sve uredu, samo radi šta ti kaže i probaj da ne zabušavaš. Čim budem mogao i ja ću ti pomagati u obučavanju"

" Ali šta ako mi traži da radim neke teške stvari. Nisam ništa radila već duže vreme, fizičko se ne računa." tužno sam slegnula ramenima

Privukao me je bliže sebi i zagrlio "Tražiće ti da radiš dosta teških vežbi, možda bude i blaži prema tebi, ali navićićeš se"

Približila sam mu se " Moram da ojačam, neću dozvoliti da se nešto desi osobama koje su mi drage " spustila sam glavu na jastuk i prislonila je na Eliotovo rame.

" Umorna si?" upitao je " Soba ti je spremna, možeš da se odmoriš "

" Malo" zevnula sam " Bolje da odem ujutru idem u školu, neću da ti smetam otićiću" nagnula sam se da ustanem, ali me je on povukao nazad i pokrio me drugom polovinom ćebeta.

" Neću dozvoliti" osetila sam njegovu ruku oko struka kojom me polako približava sebi " Voleo bih da ostaneš pored mene"

Nervozna sam, nisam mi pomislila da ću provesti celu noć pored njega u istom krevetu. Šta ako neko dodje? Ako nas vidi zajedno u krevetu i to zagrljene, šta će pomisliti?
Zapravo, on me je poljubio dva puta, a ja njega jednom. Ispred svih u dvorani, možda oni misle da smo mi zajedno. Da li smo zajedno? Ni ja nisam sigurna. Svidja mi se, a i izgleda da se ja svidjam njemu.

" Eliote, ovaj da li...." stala sam u pola rečenice " Ma zaboravi " osmehnila sam se.

" Nešto nije uredu Viki" zabrinuto je upitao

" Sve je uredu, samoo....ništa "

" Slobodno reci ako te nešto muči" rekao je zabrinuto.

" Htela sam da te pitam, pošto sam te poljubila ispred svih u dvorani na balu kada si se onesvestio, možda oni misle da smo mi zajedno. Pa jesmo li?" zacrvenela sam se. Nije trebalo da izgovorim ovo. Zašto li sam to rekla? Koji sam ja kreten. Zašto sam ga pitala ovakvu glupost?

" Ne sećam se da si me poljubila" osmehnuo mi se i gledao pravo u oči "Šta ti misliš?"

Srce mi ubrzano kuca, telo mi se trese " P-p ja o-ovaj.."

Počeo je da se smeje, a ja sam ga prstom bocnula u rebra. Trgnuo se i stavio ruku na mesto gde sam ga bocnula. Gledao me je i osmeh mu je nestao pošto sam ga gledala veoma namršteno i ljuto.

" Izvini" nevino me je gledao iskričavim očima " Pa izgleda da smo zajedno"
Prinližio mi se i strasno poljubio, usne su mu ovoga puta bile tako slatke, vrele i imale ukus peperminta.

" Vreme je za spavanje, ideš ujutru u školu." osmehnuo se " Laku noć "

" Laku noć" nežno sam rekla.
Više nisam ljuta na njega, zapravo sada sam jako srećna i mislim da ću eksploditati.

* * *

Napokon danas počinjem sa treningom. Na neki način i jedva čekam, a i ne. Kakav li će biti taj trenet, samo se nadam sa neće biti strog prema meni.
Ostalo mi je još fizičko, pa idem nazad u palatu.
Ovaj čas će mi trajati jako dugo.
Presvukla sam se u crnu trenerku i običnu belu majicu na kratke rukave. Skupila sam kosu i sela na klupu da obujem patike.

Izašla sam iz svlačionice i udarila u nekog " Izvini".

Podigla sam pogled i videla Dereka. Ispod oka je imao malu modricu, a na usni posekotinu.

" Hej, šta ti se desilo? Jesi li dobro?" dotakla sam mu modricu, a on se izmakao.

" Dobro sam, nije ništa strašno, samo mala modrica" lažno se osmehnuo.

" Ko ti je to uradio?"zabrinuto sam upitala.

" Nije bitno, sad je gotovo" prošao je pored mene i produžio u salu.

Nešto krije i otkriću šta. Neko ga je pretukao, ali su mu neke rane već zacelile, sigurna sam u to. On je demon, obični ljudi mu ne mogu tako nauditi, sigurno je u pitanju neki veoma jači demon. Krenula sam prema sali.

Kada se čas završio, brzo sam se presvukla i spakovala. Prošla sam pored muške svlačionice i bacila pogled.
Derek se presvlačio, bio mi je okrenut ledjima. Kada je skinuo majicu duž ledje je imao posekotine, bile su sveže i crvene. Verovatno ih je zadobio odarcem biča, neko ga je mučio.
Svi su već izašli iz svlačionice i samo je on ostao. Ušla sam unutra istala iza njega. Nije me čuo, samo je preturao po torbi.
Rukom sam prešla preko jedne posekotine, i on se naglo krenuo sa bolnim izrazom lica.

" Rekao si da nije ozbiljno. Zašto si lagao?" zabrinuto sam ga upitala

Slegnuo je ramenima " Nije ozbiljno, zaceliće, samo treba vremena"

Okrenut mi je spreda pa sam bacila pogled na njegovo golo telo. Mišići su mu talo izvajani i bio je tako seksi, ima telo iz snova, san svake devojke. Zacrvenela sam se dok gam ga posmartala, toplota mi se širila telom, pomalo mi je vruće, kao da imam temperaturu.

Pogledala sam ga i primetila smešak " Šta je smešno?"

Odmahnuo je glavom i pojavio mu se još veći osmeh " Ništa"

" Lažeš" namrštila sam se " Kako god, samo se okreni"

" Zašto?" zbunjeno je upitao.

Namrštila sam se još više " Slušaj, samo uradi šta ti kažem "

Gledao me je nekoliko sekundi, pa se okrenuo.
Duboko sam udahnula. Da vidimo. Kako je beše kraljica rekla da funkcioniše iscelenje. Obe ruke sam mu stavila na ledja, a on se trgnuo od bola i počeo ubrzano da diše.
Telo mu je tako vrelo, cela ledja su mu crvena i bila pod upalom.
Da bi ovo funkcionisalo moram da imam želju da mu pomognem, a i stvarno želim. Zatvorila sam oči i fokusirala se na njegove rane kako se zaceljuju. Opet taj isti osećaj kao i kod Eliota. Moje telo je imalo iste simptone, ali još mi se nine vrtelo u glavi. Otvorila sam oči i rane su počele da nestaju, a oko mojoh šaka se nalazila čudna zelena aura.
Sklonila sam ruke sa njegovih ledja i videla da više nema ogrebotina i crvenila. Uspela sam.

Okrenuo se i pogledao me iznenadjeno " Kad si naučila da isceljujes?"

" Sinoć" osmehnula sam se " Moram sada da idem" okrenula sam se i izašla.

" Hvala " viknuo je, a meni se pojavio veliki osmeh na licu. Dobro je da ga nije video.

Moram da požurim ne smem da zakasnim na moj prvi trening.

...............................

Evo ga novi deo. Nadan se da će vam se svideti.
Izvinite na greškama :)

Šta mislite o tome da malo pišem iz Derekove ili Eliotove perspektive? ♡

Hvala što čitate :)

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top