3

Ovo je skroz čudno,ali opet imam neki osjaćaj koji mi govori da je sve to istina.Ona je odjednom nestala.Otišla sam doma.Nisam nikako mogla zaspati.Misli mi nisu dale mira.Nije mi nikako jasno kako ja mogu biti sjenolovac.Ja ni ne znam što je to.Bilo je 2 iz ponoći.Osjetila sam poriv za pićem.Ionako nikako nisam mogla zaspati.Obukla sam se i sjela na motor.Otišla sam do Fangtasie.Tamo sam bila sto puta,ali tek sam sad vidjela da onaj znak nije isti.Tamo je bila nacrtana ona moja runa.Malo zbunjeno sam ušla unutra.Odmah sam otišla do šanka.Kad sam se malo opustila otišla sam na podij.Vidjela sam nekog lika kako drži kao nekakvu sablju.Mislila sam da je alkohol počeo djelovati,pa nisam obraćala previše pažnje.Odjednom se zamahnuo sabljeom i ubio nekog čovjeka koji je klečao na podu.Svi su bezbrižno plesali kao da se ništa nije dogodilo.Nije mi jasno kako sam samo ja vidjela to ubojstvo.Nisam mogla zaustaviti vrisak.Onaj sa saboljom se okrenuo prema meni.Zabljesnula me boja njegovih očiju.Ista je kao moja.Pobjegla sam doma.Bila sam prestravljena.Nikako si nisam mogla objasniti što se upravo dogodilo.Cijelo vrijeme sam imala neki čudan osjećaj.Kao da me netko promatra.Jedva sam nekako zaspala.

.........

Budilica mi zvoni već bar 10 minuta.Prelijena sam da je ugasim.Nisam više mogla trpiti prokletu zvonjavu.Bacila sam je u zid.Tko još normalan namješta budilicu u subotu.Opet sam zaspala.Probudila sam se oko podne.Sišla sam u kuhinju da si napravim doručak,kod nekih ljudi je već ručak xD.Kad sam pojela vratila sam se u sobu.Stala sam ispred ormara u potrazi za nekom odječom.Obukla sam se (odječa sa slike) i odlučila malo prošetati gradom.Opet sam prolazila pored onog kluba.Obuzela me jeza.Ona runa je još uvijek bila gore.Ubrzala sam korak.Ubrzo sam došla do starbucksa.Naručila sam si ledenu kavu.Dok sam čekala kavu vidjela sam poznate zelene oči,Ariana.Došla je do mene i samo rekla moramo razgovarati.Samo sam kimnula glavom.Sjele smo u najudaljeniji dio.Odmah sam počela pričati:Ja mislim da ludim.Kad smo jučer završile onaj razgovor otišla sam u klub u kojem sam bila najmanje sto puta,ali sam tek sad  vidjela da na znaku nacrtana runa.Unutra se dogodilo ubojstvo koje nitko osim mene nije vidio.Kad se lik okrenuo prema meni vidjela sam da ima istu boju očiju kao ja.Dok sam išla prema doma cijelo vrijeme sam imala osjećaj kao da me netko slijedi.Nije mi jasno kako sam samo ja vidjela sve to.Ona me cijelo vrijeme pozorno slušala.Kad sam završila ona je samo promrmljala:Već su počeli.Opet je nestala.Sad me još više zbunila.Odjednom je pored prozora prošao onaj lik od jučer.Ovaj put sam ga bolje vidjela.Ima frčkavu kosu i jako je visok.Pozorno me promatrao.Trepnula sam i on je nestao.

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top

Tags: #fanfiction