Pomalo šokirano sam zatvorila knjigu. Nisam znala da su mi roditelji bili toliko poznati. Saznala sam mnoge nove i zanimljive stvari, ali nekako ne sama ne znam zašto su mi se najviše svidjele Luciferove moći. Da barem naslijedim te moći. Gdje bi mi bio kraj da drugima mogu kontrolirati osjećaje i požudu. Ovo sam krilima mi se sviđa, ali ako ću svaki put morati trpjeti onu bol radiju ih neću ni koristiti.

Nedavno sam u školi čula da ravnatelj planira napraviti navijači klub. Napokon bi mogla pokazati svoj talent. Saznala sam da su audicije slijedeći tjedan. Znam da bi mi trenutno trebalo biti bitnije moje moći u razvoju i porijeklo, ali iskreno nije me briga.

Lucifer mi je ušao u sobu. Ne znam zašto, ali svaki put kada me gleda prođe čudan osjećaj kroz tijelo. Mislim da je to strah, ali nisam sigurna. Samo me gledao, kao da je čekao neku moju riječi ili reakciju, ali ja sam bila prazna, jednostavno bez emocija. Sjeo je pored mene i nekako me zabrinuto gledao.

Odjenom me obuzeo osjećaj kao da je još jedna osoba sa mnom u tijelu. Ne tijelu, mislima. Ne znam jer možda ludim ili nešto, ali čula sam neki glas: “ Slobodno reci što želiš neće ti biti ništa. “ Cijelo vrijeme smo imali onaj kontakt očima.

Kada sam skrenula pogled i taj osjećaj se povukao. Jer moguće da mi je on upravo ušao u misli?! Samo sam ga ozbiljno pogledala: “ Hoćeš mi reći koje sve moći imaš i postoji li mogućnost da ih i ja naslijedim? “ Kimnuo je i počeo sa pričom.

“ Kao što si vjerojatno već pročitala imam moć nad tuđim osjećajima i požudom, ali to samo ja imam. Osnovne moći svakog anđela su čitanje misli, velika brzina i snaga i svaki je anđeo iznimno lijep. Tvoja majka je naslijede moje moći kao i od Alexis, ali je dobila i jednu posebnu. Tada su je u svijetu imali samo vukodlaci Annabel Mercer i Jackob Black. Zbog te moći je imala velike probleme u prošlosti. Ta moć je bila da su mogli vidjeti moguću budućnost kroz snove. Otac ti može ubacivati slike i misli koje on želi da ti vidiš, jedan je od najboljih letača koje znam. Postoji velika mogućnost da naslijediš te moći, ali ništa nije sigurno.

Trepnula sam i njega više nije bilo. Ok, koji se vrag sad upravo dogodio?! Zazvonio mi je mobitel. Na ekranu je pisalo Ludacha.

Baš mi treba razgovor sa njom. Kada sam se javila čula sam njen glas koji je bio na ivici suza. Koji gad ju je povredio? Samo je drhatvo rekla da dođem na staro mjesto za pola sata.

Brzo sam otišla do ormara i uzela neke crne hlačice i običnu bijelu majicu. Požurila sam prema garaži i unutra vidjela svoju novu bebicu. Svaki put kada ju vidim veliki mi se osmijeh pojavi na licu. Sjela sam u auto i krenula prema starom parku.

Lagano sam hodala prema našoj klupici. Tamo me već čekala Nessa. Imala je glavu na koljenima i činilo se kao da joj se cijeli svijet srušio. Požurila sam do nje. Čim se vidjela mi se bacila u zagrljaj,

Ako ju je neki gad povrijedio sravnat ću ga sa zemljom. Neko mi je vrijeme samo jecala na ramenu bez riječi sve dok se nije lagano smirila. Kada me pogledala u oči vidjela sam da iz njih isijava bol i strah? Nije moguće da me se boji. “ Izvadi krila, želim ih vidjeti. “ drhatvo je rekla.

Kada sam čula što je rekla ukočila sam se. Kako zna da imam krila?! Samo sam kimnula i počela misliti na velika, lijepa bijela krila. Osjetila sam laganu toplinu na leđima i kada sam okrenula glavu vidjela sam pernato čudo. Nasmiješila sam se na činjenicu da se ona bol nije pojavila.

Pomalo uplašeno sam pogledala Nessu. Ona me gledala kao da sam neko božanstvo. Na ruci sam joj primjetila tetovažu. Kada sam napkon prepoznala protrnula sam od straha.

Tetovažu sam prepoznale iz one knjige. Imaju ju samo lovci na čarobna bića, točnije Hunteri. Kada mi se počela priblažavati tako sam se ja počela povlačiti. Kako je moguće da je ona Hunter?!

Strah me skroz obuzeo i odjenom više nisam osjećala tlo pod nogama. Zaprepašteno sma otvorila oči i vidjela da sam skoro deset metara iznad zemlje. Ja letim, letim. Shit, kako se upravlja ovim čudom?! Opet sam čula neki glas u glavi: “ Samo se opusti i sama ćeš saznati. “

Par puta sam duboko udahnula i izdahnula i samo sam refleksno počela mahati krilima. Za par minuta sam sletila na balkon svoje sobe. Ne mogu vjerovati da sam upravo letila.

Vanessa pov

Ležala sam na krevetu kada sam odjenom osjetila probadajuću bol u glavi i tijelu. Počela sam se grčiti od bolova. Što si me dovraga događa?! Mama mi je odjenom uletila u sobu. Vidjela sam veliku paniku i strah u njim očima. Ona se nikada ničega nije bojala.

Suze su mi same od sebe krenule. Pokušavala sam ostati pribrana, ali to je preteško. Nakon par minuta u sobu je ušao i tata. Kada me vidio uplakanu brzo je požurio do mene. Kada je sjeo na krevet bol se još samo više povećala. Nisam uspjela zaustaviti bolni vrisak. Primjetila sam da mi se na ruci pojavljuje neka čudna, crna mrlja.

Kada sam malo bolje pogledala shvatila sam da je to neka runa. Tata je počeo govoriti:

“ Dušo, znam da ti se ova bol čini kao da nikada neće prestati, ali izdrži još samo malo. “

Bol se nakon par mukotrpnih minuta počela povlačiti. Kada je skroz nestala osjećala sam se kao da mi je ogrmoni kamen pao sa srca. Kada mi je pogled pao na ruku i onu runu kao da mi se upalila lampica u glavi. Sjetila sam se te rune iz jednog filma. Oni su bili lovci na demone i imali su iste takve oznake.

Odjednom se neki čudan bijes probudio u meni. “ Što sam dovraga ja?!?! “ bijesno sam vrisnula. Mama je uplakana izašla iz sobe, pa je moj pogled pao na tatu. Primjetila sam strah u njegovim zelenim očima. “ Dušo rekli bi ti mnogo ranije to smo smijeli. “

Odogvlačio je. Ako nešto mrzim to je kada mi netko ne želi reći istinu. “ Ti si Hunter. “ rekao je sve u jednom dahu “ Dok ti je nabolja prijateljica Emma anđeo. “ još brže je rekao to zadnje. Kada sam čula to zadnje sam se sledila. Emma je anđeo?! Ma koji kurac?!

Sue su mi prijetile novom poplavom kada sam drhatvo uzela mobitel u ruke. Kada sam čula Emmin glas samo sam rekla da se nađemo na našem mjestu za pola sata.

Neću mu vjerovati sve dok svojim očima ne vidim njena krila. Uzela sam mamin motor i požurila prema parku. Nadam se da sve ovo nije istina. Kada sam napkon došla do naše klupice suze su mi nezaustavljivo počele kliziti niz lice. Sjela sam na klupu i koljena zagrlila rukama, a glavu stavila na njih. Sad da me netko vidi pomislio bi da sam luda.

Desetak minuta poslije čula sam neke korake. Netko mi je stvaio ruku na rame. Kada sam vidjela Emmu bacila sam joj se u zagrljaj. Neka je i jebeni Vrag ja ne mogu bez nje, jednostavno ne mogu.

Kada sam se napokon uspjela malo smiriti sa velikom dozom straha sam ju pogledala u oči. Kada sam malo bolje pogledala učinilo mi se da oko nje vidim kao nekakvu crvenu svjetlost, kao da joj vidim auru. Sad ću to reći kud puklo da puklo: “ Izvadi krila, želim ih vidjeti. “ Iskreno nadam se da će mi se sad nasmijati u facu i reci jesam li na nekim drogama. Prvo me zaprepašteno pogledala kada su joj iz leđa počela izaliti neka bijela pera. Kada sam malo bolje pogledala vidjela sam da su to krila. Ne mogu vjerovati da je ona stvarno anđeo.

Pogled joj je pao na moju ruku, točnije runu. Odjednom su ogromne količine straha počele izlaziti iz nje. Pokušala sam joj se približiti, ali ona je bježala. Trepnula sam i ona je bila na nebu. Pobjegla je. Neka sve moći i sve to ode u kurac zbog toga sam izgubila najbolju prijateljicu. Opet sam počela plakati. Bože, kako ću ja bez svoje Emme?

Nakon skoro sat vremena sam došla doma. Bez riječi sam otišla u svoju sobu i ostatak noći sam provela neutješno plačući.