Novi dom, kakav vražiji novi dom?! Ja ne mogu ostati ovdje niti da želim. Dok je on pozorno svojim tamno crvenim očima promatrao moju reakciju ja sam kipjela od bijesa, ali iznutra. Izgledala sam kao da me nije briga i da mi je skroz svejedno što je totalna suprotnost mojim osjećajima.

" Kako misliš novi dom? " riječi su mi same od sebe pobjegle. " Lijepo, od sada ćeš živjeti ovdje. " kako on ne shvaća da ne mogu ostati? " Ti shavaš da je ne mogu ostati i da će me obitelj tražiti. " samo je potvrdno kimnuo pritom imajući zloban osmijeh na licu. Ovo ne miriši na dobro.

" Znam i zato oni misle da si pobjegla zbog trenutne situacije. " došlo mi je da vrištim zbog te rečenice. Kako je to mogao učiniti? Od bijesa se oko mene počeo stvarati crveni plamen dok se on zadovoljno promatrao.

" Jača si nego što izgledaš. " jer se meni čini ili me on namjerno izaziva? Kako je moj bijes rastao tako se i plamen povećavao. Ima nešto u tom liku što me užasno živcira.

" Anđele, možeš raditi što hoćeš, ali dok si u mojem dvoracu ne možeš mi ništa. " on stvarno želi da ga živog spalim. Par puta sam duboko udahunla pokušavajući se smiriti. Plamen je polako počeo nestajati.

" Samo želim znati zašto ti baš ja pored toliko milijuna cura trebam, zašto ja uvijek upadnem u takva sranja? " i počela sam histerizirati, super. On me nekako čudno gledao, očito nije očekivao takav riječnik od male, dobre curice, ali sam ja to davno prestala biti.

" Saznat ćeš sa vremnom. " sad sam ga zbilja htjela zatući, pa onda iskuhati pa baciti lavovima da ga pojedu. Okrutno, ali istinito. Odjednom sam je naježila, ali sam ubrzo shvatila i zašto. Vrhom prsta mi je prelazio duž ruke. Njegov dodir mi stvara ogromnu nervozu u tijelu.

Brzo sam maknula njegovu ruku na što se umišljeni gospodin nasmijao. Kako netko može biti toliko naporan?

Dok sam ga tako strijeljala pogledom vrata su se naglo otvorila što me natjeralo da malo poskočim. U prostoriju je ušla ni manje ni više nego Rebecah. Ja ako ne poludim sa njima, to će biti super.

Njegov izraz lica je gotovo iste sekunde postao bezosjećajan " Što trebaš Rebecah? " glas mu je bio strog i hladan, a ne onako zaigran kao prije nekoliko sekundi. Nešto na njoj mi je govorilo da ju je uvrijedilo što je tako naglo promijenio ton.

" Došla sam vam reći da je večera na stolu. " ozbiljno zbog toga je došla? Vidim joj u očima da jako želi nešto reći, ali da ne može ispred mene.

On je samo kimnuo i rukom mi pokazao da hodam ispred njega. Odjenom sam osjetila jaki vjetar iza sebe i kada sam pogledala gore vidjela sam njega sa crnim krilima. Pružio mi je ruku koju sam ni sama ne znam zašto prihvatila.

Kao da mi je strujica prošla tijelom kada su nam se ruke dotaknule. Pozvala sam krila i zajedno smo letjeli do gore.

Dvorac je bio ogroman, ali predivno uređen. Nakon još par minuta letenja stigli u neku još veću prostoriju. Na sredini sobe je bio dugačak stol za najmanje 100 ljudi. Po zidovima su bile povješane razne slike. Veliki prozori su bili sa druge strane.

Dok sam zadivljno promatrala prostoriju čula sam njegov tihi smijeh. Okrenula sam se prema njemu dok je on pokušavao vratiti hladno lice. Plazila sam mu jezik na što nije mogao izdržati pa se nasmijao.

Lagano me povukao za ruku prema stolu. On je sjeo na ono glavno mjesto dok je meni rekao da sjednem sa njegove desne strane.

Večera je prošla u ugodnoj tišini što me iskreno malo iznenadilo. On je morao ići nešto obaviti, dok su mene vratili u sobu. Tek sad vidim da je soba prekrasno uređena.

Zadnjih sat vremena gledam u strop umireći od dosade. Što da radm ovdje? Po stoti put danas sam prešla pogledom po sobi, ali sam onda primjetila jednu policu koju ranije nisam vidjela. Napokon nešto zanimljivo.

Ustala sam i lagano prišla polici. Ostala sam bez teksta kada sam vidjela sve svoje najdraže knjige tamo, čak sam vidjela i onu Luciferovu. Zadovoljno sam pljesnula dlanovima i uzela najstariju od svih tih knjiga.

Ne znam ni sama zašto tako volim tu knjigu. Sjela sam na krevet u onaj 'turski' sjed i otvorila knjigu. Kada sam vidjela da sam otvorila poglavlje o Glasnicima smrti malo sam se nacerila. Sad napokon mogu vidjeti zašto je Rebecah tako posebna.

Glasnici smrti su posebna vrsta bića. Glasnici mogu biti samo ženske osobe, ali nitko nikad nije otkrio zašto muško ne može biti. One su jezive utvare najčešće prozirnih očiju. Njihove moći su usko vezane za smrt i umiranje.

Ako osjećaš nečiju prisutnost dok si sam u sobi to je znak da te jedna od njih obilježila i da ti se bliži smrt ili velika nesreća. One su poslije demona najopsnije u čarobnom svijetu.

Sve njihove moći nikad nisu otkrivene jer se one drže u strogoj tajnosti. Poslije vještica su najbolje u izvođenju kletvi. Ako padneš pod njihove kletve nema ti spasa jedino ako ne ubiješ tu koja te proklela, ali njih nije tako lako ubiti.

Čuvarice vatre i leda kada se udruže postaju njihova najveća prijatenja.

Najjača od svih je slavna Rebecah, Luciferova nećakinja. Njezine moći su zastrašujuće zato što ima i anđeoske krvi. Ona je strah i trepet svakog čarobong bića, ali i smrtnika. Ona je jedina mogla vidjeti i pričati sa mrtvima. Nitko zapravo ne zna kako je ona postala Glasnik.

Glasnik se može postati samo ako osobno to izabreš, ali jednom kad postaneš nema povratka. Mora ti se dogoditi nešto što će te promijeniti iz korijena i prebactii na tamnu stranu. Ako ima samo jedan Glasnik u obitelji posotji mogućnost da još jedna ženska osoba nasljedi te moći.

Vjerojatno sam ja ta osoba koja je nesljadila neke njene moći jer i ja mogu pričati sa mrtvima, a dokaz tome su Annabell i Jackob. Makar bio smak svijeta nema šanse da se udružim sa Carom. Pa ona me nekoliko puta pokušala ubiti. Zašto se uvijek moraju udružiti osobe koje se najviše mrze? I čitanje mi je ubrzo dosadilo, što da sad radim?

Prišla sam ormaru koji je bio uz zid pored vrata. Otvorila sam ga i i vidjela da je sva moja odjeća unutra. Sad sam tek shvatila da ja hbilja ostajem ovdje. Osjetila sam nešto čudno dok je ormar bio otvoren. Zatvorila sam ga i osjećaj je nesto. Opet sam ga oprezno otvorila i ovaj put sam uspjela uhvatit crveni odsjaj.

Oprezno sam gurnula ruku u ormar i ubrzo sam pod prstima mogla osjetiti hladni metal. Izvukla sam ruku iz ormar i u šaci mi je bio srebrna ogrlica sa malim crvenim dragoljom. Jako mi se svidjela pa sam ga stavila oko vrata kako ju nebi izgubila.

Kada sam ju objesila odjednom kao da mi je energija narasla. Osjećala sam se puno snažnije. Pucnula sam prstima i u dlanu mi se pojavila vatrena kuglica, ali je sjalila puno jače nego prije.

" Od kuda ti to? " začula sam nečiji pomalo uspaničeni glas.