Emma pov

Nisam ni ušla u kući i mama mi je počela držati lekcije, a sve što ja sada želim je zavući se u krevet i zaboraviti na sve.

Želim svoj stari život natrag. Ne trebaju mi ova čarobna sranja. Samo želim živjeti kao i svaka normalna cura od 18 godina, ali ne ja moram biti jebena Vražja unuka.

Nisam uopće obrčala pozornost na njeno deranje nego sam samo bez riječi otišla prema svojoj sobi.

Kada sam ušla Simba je odmah dotrčao do mene i počeo veselo skakati. Brem netko ima sreće u životu. Odjednom je počeo cviliti i nepunih deset sekundi kasnije sam osjetila probadajuću bol u glavi.

Ne opet. “ Da se više nikad, NIKAD nisi usudila napraviti tako nešto. Uništit ću te. Jer ti jasno?!? “ Annabell se toliko derala da sam joj htjela zaljepiti takav šamar da se više nikad nebi usudila obratit mi se.

Moram naći neki način da ju blokiram jer će ljudi početi misliti da sam luda. Odjednom se mojom sobom počela širiti neka čudna, jeziva magla.

Kada sam ponovno otvorila oči ispred mene je stajao Lucifer. Od kud on tu? “ Nešto se dogodilo? “ Nevino sam ga gledala dobro znajući da je tu zbog mene. On me gledao ozbiljno i bez riječi.

Hladni trnci su mi se počeli spuštati niz kralježnicu od njegovog pogleda. “ Ono što si danas napravila nije bilo dobro. Nemoj to više raditi. “

Ja napokon nađem neku osobu koja mi može i želi pomoći i onda mi on zabranjuje da se nalazim sa njim. Pa neće ići.

“ Zašto se toliko brinete? Pa imam 18 znam se brinuti o sebi. “ on me gledao onim pogledom ti ćeš zauvijek ostati dijete za nas. Došlo mi je da počnem vrištati jer zbilja mrzim kada me gledaju kao da sam malo dijete.

“ Mislim da sam našla način kako zauvijek mogu ušutkati proklete vukodlake. “ sad mu je pogled iz ozbiljnog prešao u zainteresirani: “ Slušam. “

“ Dok sam bila sa njime pokazao mi je neke trikove. “ trudila sam se ne spominjati njegovo ime jer mama mi ima sluh kao lovački pas. “ samo mi treba još jedna osoba da mogu to napaviti. Mislim da to mogu čak i sama napraviti, ali mi on treba objasniti. “

Kimnuo je. Huh, idemo. “ Primi me za ruke i samo se opusti. “ čudno me gledao, ali me svejedno poslušao. Lagano sam počela zamišljati njenu skoro crnu kosu, jezive žute oči. Plavi plamen se počeo širit između nas.

Osjetila sam njegov zaprepašteni pogled na sebi: “ To nitko nije radio već 1500 godina. Svi su već pomislili da su aneđli i tamni i svijetli izgubili tu moć. “ iznenađeno sam ga pogledala. Wow, imam moć koju nitko nije imao već 1500 godina.

Annabellin lik se počeo pojavljivati u vatri. “ Dobro mala što ti više jebeno hoćeš od mene?! “ skoro je vrištala. Čini mi se da smo sad nekako zamijenile uloge.

“ Pozdravi moj djeda, Lucifera. “ prestravljeno mi je okrenula leđa i sad je gledala u ledene plave oči. “ Kakav je život duha, Annabell? “ rekao je sa takvom zlobom u glasu  i onda sam shvatila da sam ja skroz na njega.

Bila je blijeda kao krpa kada me opet pogledala: “ Što on radi tu? “ uplašeno je govorila. Osmijeh mi se još više proširio: “ Pokazuje mi neke stari i malo uči povijest. Ništa posebno. “ naglo je postala još blijeđa. Ajme, kako je uživma u ovome.

Kada sam ju malo bolje pogledala vidjela sma da na vratu još uvijek ima tragove mojih prstiju: “ Nisam te valjda tako jako stisnula? “ rekla sam sa lažnom zabrinutosti u glasu.

Ona je refleksno stavila ruke na vrat: “ Stvarno se vidi da ste u rodu. Vi ste čisto zlo. “ to su joj bile zadnje riječi prije nego što sma ju 'izbrisala.'

Okrenula sam se prema Luciferu. “ I što kažeš? “ već znam da izgledam prokleto zadovoljno i ponosno. “ Nevjerojatno si jaka. Ta moć je i prije bila jako, jako rijetka, a ti ju sad imaš. Sad me baš zanima kako će ti se moći nastaviti razvijati. “

Odjednom je nestao. Ponosni osmijeh mi nije silazio sa lica. Znam da smo obitelj, ali opet dobiti takav kompliment od Vraga osobno je čast. “ Emma. “ čula sam kako me netko zove. Zvuk je dolazio od vana.

Zbunjeno sam krenula prema prozoru, a ispod njega su stajali neki likovi. Oni moraju biti smrtnici jer inače nebi mogli proći. “ Da? “ tiho sam upitala kako me roditelji nebi čuli.

“ Alexandra, Fatih i Beatrice te čekaju na starom mjestu. “ jedan od njih je rekao. Čudno zašto me jednostavno nisu nazvale. Slegnula sam ramenima i požurila do ormara. Zgrabila sam kožnu jaknu i skočila kroz prozor.

Znam da nije pametno skakati kroz prozor koji je na prvom katu, ali malo sam se poslužila moćima. Oni su me iznenađeno gledali: “ Što se čudite trenirala sam gimnastiku skoro deset godina. “ lupila sam prvu laž koje sam se sjetila.

Krenula sam proći pored njih, ali me samo jedna njihova rečenica zaustavila: “ Mala je savršena za Gospodara. “ naglo sam se okrenula prema njima. Oni su me nekako uplašeno pogledali kada sam onog koji je to rekao nabila na drvo.

Pošto sam anđeo imam ogrmonu snagu tako da sam ga smao jednom rukom primila za vrat i odignula od zemlje oko deset centimetra.

“ Tko ste vi i što hoćete od mene? “ pokušavala sam zadržati bijes jer kada se baš jako naljutim krila mi se sama od sebe pojave. “ To smo se mi samo zezali. “ progovorio plavušan pokušavajući spasiti prijatelja. On je već postao ljubičast od nedostatka zraka.

Naglo sam ga pustila i samo se vratila u kuću. Koji idioti. Prije nego što sam zatvorila prozor čula sam da je jedan od njih progovorio: “ Neće na ovome ostati anđele. “

Prošli su me trnci zbog tog nadimka, ali sam se trudila ignorirati ih.    

-------------------------------------------------------------------------------------------------------

Nadam se da vam se nastavak svidio.

puno hvala onim koji čitaju.

volim vas