Ponedeljak

Bude me mekane šapice i veseli lavež. Pospano otvaram oči i vidim Simbu kako me gleda. Kada sam opet zatvorila oči zato što sam jednostavno prelijena za dizanje osjetila sam kako mi se i on smjestio pod ruku.

Nije prošlo ni deset minuta kada mi je Aaron upao u sobu. Kada je vidio da sam još u krevetu bez riječi je otišao do prozora i razgrnuo zavjese. Baš kad sam mu krenula ipsovati sve po spisku zbog sunce koje mi ide ravno u oči on je veselo rekao: “ Danas je ona audcija, sjećaš se. “

Kada sam to čula iskočila sam iz kreveta u roku sekunde. Počela sam juriti po sobi u potarzi za stvarim koje će mi danas trebati dok se on kidao od smjeha.

Zaigrano sam okrenula očima i izgurala ga van. Kada otvorila ormar duboko sam udahnula i ušla unutra. Napokon sam našla jedne kratke, traper hlačice i na njih sam uzela crvenu kariranu košljicu koja se veže iznad pupka. Nakon još par minuta kopanja našla sam tenisice na petu koje je malo reći da obožavam. Samo sam stavila maskaru i malo parfema i izjurila iz sobe.

Brzinom svjetlosti sam se spustila u garažu. Nakon deset minuta našla sam se ispred proklete zgrade zvana škola. Prvi sat mi je kemija, pa jer može dan bolje počet. Požurila sam do učionice zato što je profesor alergičan na kašnjenje.

Sjela sam u zadnju klupu i čekala da uđe profesor. Kada on uđe kao bi se svi trebali svi dići u znak pozdrava, ali to više nitko ne radi. “ Danas pitam. “ samo je kratko rekao.

Mene je odmah uhvatila nervoza kao i ostatak razreda. Jedino je mali Eathen blistao od sreće. Kada je rekao Alison Throne zločesti smješak mi se pojavio u kutu usana.

Ona je uplašeno krenula do njegovog stola. Nakon skoro petnaest minuta ispitivanja zapisao joj je jedan zato što apsolutno ništa nije znala.

Vidjela sam da joj bijesne iskre frcaju uz očiju. Baš kada je krenuo opet nekog otvoriti zvonilo je i ja sam odmah među prvima pobjegla van.

Slijedeći sat matematika, još bolje. Još profesorica ima neki pik na mene. Tada sam se sjetila da još nisam imala matematiku od kada sam se promijenila tako da postoji mogućnost da me neće prepoznati. Skoro sam ušla u učionicu kada sam čula da me netko zove. Okrnula sam se i vidjela ravnatelja.

Tiho je rekao: “ Poslije nastave je audicija za navijačice, jer bi htjela doći? “ Poslala sam mu blještavi osmijeh.

Kada sam ušla u učionicu primjetila sam da netko već sjedi u mojoj klupi. Pomalo ljuto sam otišla tamo i vidjela da tamo sjedi Javadd. Kada me vidio kada je neka sjenka nečega prošla kroz njegove oči.

“ To je moje mjesto. “ pomalo mrzovoljno sam rekla. Nasmijašio mi se i pomalo drsko rekao: “ Nigdje ne vidim tvoje ime. “ To me naljutilo i počela sam osječati čudno peckanje u rukama. On kao da je osjetio da se nešto događa brzo se maknuo. To me malo zbunilo, ali nema veze.

Javadd pov

Bio sam u svojoj sobi kada je tata upao unutra kao tornado: “ Jer znaš Emmu Bieber? “ skoro pa panično je rekao. Zbunjeno sam kimnuo. Ne znam jer mi se samo učinilo, ali mislim da je odahnuo: “ Ona nije ljudsko biće. Pokušaj ju naljutit i onda čekaj reakciju, ako osjetiš da se nešto čudno događa popusti joj."

Kada sam čuo ovaj prvi dio blago rečeno sam se šokirao. Ja znam istinu o svojoj obitelji i tata mi je pričao kako se nepovratno zaljubio u jednog anđela i da ih se ubuduće klonim, ali kakve to ima veze sa Emmom?

Kada sam ušao u hodnik osjetio sam tragove neke magije ili nečeg čarobnog. Jer moguće da ima neko čarobno biće u školi? Prvi sat mi je fizika, ne može bolje od toga.

Nakon par minuta ravnatelj je ušao u razred da nam kaže da profesora danas nema. Nešto se čudno povlačilo po učionici. Ignorirao sam taj osjećaj i počeo smišljati plan kako naljutit Emmu.

Zvonilo je. Požurio sam do učionice matematike zato jer ako želim da mi plan upali moram biti tamo prije nje. Namjerno sam sjeo u zadnju klupu, inače njeno mjesto.

Izvukao sam mobitel i nešto prčkao po njemu kada sam čuo prilično ljut ženski glas: “ To je moje mjesto. “

Dignuo sam pogled i vidio Emmu. Stvarno je bila nekako drugačija. Oko nje kao da je sijala neka crna svjetlost. Nabacio sam bezobrazni osmijeh: “ Nigdje ne vidim tvoje ime. “ pomalo drsko sam rekao.

Odjenom je zrak postao gušći i ona crna svjeslot oko nje je počela treperiti. Oči su joj skoro počele mjenjati boju kada sam pobjegao. Ne mogu vjerovati da je ona stvarno anđeo ili što već. Ostatak nastave je normalno prošao, ali ja nikako nisam mogao prestati misliti na nju.

Emma pov

Nastava je napokon završila. Požurila sam prema dvorani kao i sve ostale cure iz škole. Kada smo ušle pored tribina je bio neki stol i tamo su sjedile neke tri žene. Lagano su prozivali imena i kako su cure ispadale ili prolazile moja je nervoza sve više rasla.

Kada je jedna od njih rekla moje ime oblio me hladan znoj. Stala sam pred njih i prvo rekla nešto ukratko o sebi kada su pustile glazbu.

Ja sam se samo opustila. Nakon otprilike tri minute čula sam pljeskanje i riječi hvale. Jedna od njih je rekla: “ Ti si do sada najbolja. “ Kada sam čula što je rekla veliki osmijeh mi je obasjao lice.

Išla sam prema doma kada sam osjetila probadajuću bol u glavi. Opet sam čula ženski glas: “ Patit ćeš koliko smo i mi. “ Jako mi se zavrtilo i pala bi da me nečije čvrste ruke nisu uhvatile. Uspjela sam se nakratko pribrati samo da vidim nečije plave oči kada mi se svijet opet počeo okretati.

Scott pov

Išao sam prema doma kada sam vidio Emmu. Izgledala je kao da će se svaki tren srušit. Požurio sam do nje i baš u trenutku kada je krenula padati sam ju uhvatio. Nikad nismo mogli normalno progovoriti tri ečenice bez svađe, a sad mi se ne miče iz naručja. Dignuo sam ju u mladenka stil i požurio do njene kuće.

Vrata mi je otvorio neki lik. Kada je vidio Emmu u mojim rukama prvo me prostrijelio ledenim pogledom i uzeo ju. Ušao sam za njima baš na vrijeme da vidim da su joj ruke počele blago svijetliti. Krenuo sam za njima kada se ispred mene stvorila ona kovrčava cura: “ Tko ti daje prvo da samo tako uđeš u našu kuću? “

Uvijek me njena pojava tako zbuni zato što izgleda kao da joj je 18, a ne da ima djecu takvih godina. Uzela me za ruku i doslovno izbacila van.

Tamo gdje me primila osjetio sam blago strujanje. Kao da je ona živa magija, ali to nije moguće.

Kada sam ušao u kuću osjetio sam tragove neke magije. Trag je vodio u kuhinju. Kada sam ušao samo što me srčani nije udario. Tamo je stajala blago rečeno bijesna crnokosa cura ledeno plavih očiju: “ Jer ti znaš koliko te ja čekam?! “ glasno se zaderala. Protruno sam zbog njenog bijesnog pogleda i glasa.