Savjet: ako se želite napiti, napijte se u petak ili subotu. Nikad se nemojte napiti radnim danom osim ako ne želite završiti kao ja. Prvo: jebena Sahara mi se stvorila u ustima ujutro. Drugo: osjećam se kao robot. Treće: podočnjaci!!

"Čija je ideja bila da se utakmica igra u utorak?" zastenjala sam idućeg jutra dok sam s Wendy sjedila ispred škole i čekala da zvoni.

Zahihotala se i podigla pogled s knjige. Mislim da su onu uzrečicu "nos uvijek u knjizi" smislili gledajući Wendy Burton. "Trenerova vjerojatno. Ali hej - razveseli se, no. Idemo na državno."

Suzila sam oči iako me nije mogla vidjeti zbog sunčanih naočala koje sam ujutro nataknula na nos kako bih dodatno prekrila podočnjake. Činilo mi se da sav korektor na svijetu nije bio dovoljan da prekrije te crno-ljubičaste vreće pod mojim očima... Bože više se nikad neću napiti.

"Znaš kad ću se zaista razveseliti? Kad dođem kući i naspavam se kao čovjek. Ova glavobolja ubija", zastenjala sam i počeškala se po glavi. "Nikad više neću piti."

"To si rekla i posljednji put kad si se napila", zahihotala se grickajući vrh olovke. To i ja radim, grizem olovku. To sam pokupila od nje i voljela bih da nisam jer mrzim tu naviku.

"Ovaj put mislim ozbiljno", promrmljala sam iscrpljeno. Uzela sam bočicu vode koja mi je stajala pored nogu i otpila nekoliko gutljaja.

I onda je nogometna lopta doletjela niotkuda i pogodila me direktno u ruku koja se trznula i bočica me spićila u zube. Zatvorila sam oči koje su se napunile suzama. Krasno. Još boli. Znate li onaj osjećaj kad vas nešto već boli, a onda vas nešto drugo počne boljeti i više ne znate što vas točno boli? E tako sam se osjećala u ovom trenutku. Nisam bila sigurna što me više boljelo - glava ili zubi.

"O moj Bože, jesi dobro?" Wendy me upitala. Podigla je naočale s poda koje su mi pale kad me lopta pogodila i pružila mi ih.

Kimnula sam glavom. "Da", odgovorila sam i ustala se s klupe te nabila loptu usput pogodivši nekog od njih u glavu. Okrenuo se prema meni i viknuo da pazim, ali sam mu pokazala srednji prst i sjela nazad na klupu. "Idioti", promrmljala sam.

Sjena se nadvila na mene i kad sam podigla pogled da vidim tko je to, gotovo sam odmah zažalila. Quinn Jacobs i neka cura s njom. Mislim da se zove Carly, no nisam sigurna.

"Ajme, Olive", Quinn je dahnula i prekrila usta rukama. "Imaš najljepše podočnjake na svijetu." Ova iza nje se nasmijala kao da je rekla najsmiješniji vic ikad. Vidim joj glavu... eno viri iz Quinnine guzice.

Vratila sam naočale na oči i odmah osjetila olakšanje kad je kričavo roza boja Quinninih usnica nestala i zamijenila ju ona tamna boja. Bila sam spremna dobaciti joj nešto sarkastično, ali moja najbolja prijateljica me preduhitrila. "A ti imaš najzamorniji glas u cijelom gradu i okolici", rekla je. Jasno i glasno.

Osjetila sam kako mi se osmijeh širi licem. Wendy je izgledala prilično samouvjereno. Čovječe, moja najbolja prijateljica je zakon! Quinn joj je krenula odgovoriti, ali sam ja prva progovorila. "Sjaši, kujo."

Nije me čak ni pogledala nego se okrenula i otišla, a njena pratilja za njom. Pogledala sam u Wendy koja se ponašala kao da se ništa nije dogodilo. "Tako sam ponosna na tebe!" veselo sam rekla. Slegnula je ramenima i strpala knjige u torbu te smo se uputile prema školi jer je bilo zvonilo.

* * *

"Opet se srećemo."

Naslonila sam glavu na metalni zid tribina i zatvorila oči. "Očito", promrmljala sam i povukla dim.

Sjeo je pored mene. "Imaš upaljač?" upitao je i ispružio noge ispred sebe.

Pružila sam mu svoj upaljač kojeg mi je vratio nakon što je zapalio cigaretu. "Možda bi ovo moglo biti naše tajno sastajalište", promrmljao je s cigaretom među usnama.

Nasmijala sam se i odmahnula glavom. "Ne, ne bi."

"Znaš... za nekoga kome sam sinoć na neki način spasio život, ponašaš se pomalo drsko prema meni." Povukao je dim koji mu je nekoliko trenutaka kasnije izašao kroz nos.

"Koliko dugo ćeš se sad izvlačiti na to-- o moj Bože što ti se dogodilo s licem?!" Imao je masnicu na oku i napuklu usnicu iz koje je malo curila krv, ali on nije izgledao kao da mu to smeta.

Landon se zahihotao i dotaknuo usnicu obrisavši prstom krv. "Potukao sam se." Zvučao je kao da to nije velika stvar - što njemu vjerojatno i nije bila - ali izgledao je prilično loše.

"Možda bi trebao otići do bolničkog krila da ti to dezinficiraju", predložila sam, ali samo je odmahnuo rukom.

"Olive, bit ću ja dobro. Mislim da bi se više trebala brinuti o svom polubratu", odvratio je, izravnavši leđa. Više nije bilo onog opuštenog tona u njegovu glasu, sad je bio ozbiljan.

Namrštila sam se. "O čemu-- o moj Bože!"

Naglo sam ustala i zveknula glavom o tu glupu šipku po tko zna koji put samo što je ovo bilo s tolikom silinom da sam zateturala unatrag tresnuvši leđima o metalni zid. I pogodite što: također sam lupila i glavom. Ako danas ne dobijem potres mozga, neću nikad.

"Isuse Bože, dobro si?" Landon me upitao, zvučeći kao da je na rubu smijeha.

Ošamućeno sam protresla glavom kako bih otjerala zvjezdice koje su mi plesale ispred očiju, ali nisam mu stigla odgovoriti. Uzela sam torbu i potrčala prema izlazu dobro pazeći na svoju veoma bolnu glavu. Ne mogu riskirati potres mozga danas. K vragu, ne mogu riskirati potres mozga ikad! Moram zaista biti opreznija.

Kad sam pronašla Jaya već je bio sav zakrpan i sjedio je ispred škole sam, očito čekajući nekoga, a ja sam se nadala da to nisam bila ja stoga sam provjerila mobitel za svaki slučaj, međutim nisam imala propuštenih poziva niti poruka. Pravila sam se da ga nisam vidjela, 'bezbrižno' hodajući prema njemu.

"Ajme", namrštila sam se kad sam ugledala cjelokupnu štetu. Izgledao je puno gore od Landona. Jedno oko mu je bilo zatvoreno, na drugom je imao masnicu kao Landon, obraz mu je bio ogreban i oba ruba usnice su mu bila napukla. "Što se tebi dogodilo?"

Podigao je glavu sa svojih abnormalno dugačkih prstiju i zaškiljio prema meni. "Potukao sam se."

"S kim čovječe, vojskom?" upitala sam zabrinuto. Više mi nije bilo do ičega, sad sam samo htjela da njemu bude dobro.

Ustao je s poda i podigao hlače. "S Landonom Harperom i njegovom ekipom. Točnije, oni su nasrnuli na mene i Glena."

"Kučkin sin", promrmljala sam. "Zašto su vas napali?"

"Ne znam", slegnuo je ramenima. Čak je i pričao kao da je u agoniji - a pretpostavljam da jest. Nadam se da su mu dali morfij ili da će mu ga dati, boli me gledati kako se ovako muči.

"Zvao sam Raya da dođe po mene jer kao što vidiš ne mogu voziti", pokazao je na svoje oči, "a ne želim da se mama brine. Aaron će mi dovesti auto nakon treninga, ako želiš s njim potraži ga kad zvoni... Kad smo već kod tog zašto nisi na nastavi?"

Pogledala sam oko sebe nervozno se smješkajući. "Ovaj..." počešala sam se po glavi.

"Opet markiraš?" umorno je uzdahnuo. Kad nisam odgovorila, samo je odmahnuo glavom. "Bjež' dok Ray nije došao."

Nasmijala sam se i potrčala prema školi.

* * *

"Stari ono nije bilo fora."

Trenutno sam se nalazila ispred Landonova stola bijesna na njega zbog onoga što su napravili Jayu i Glenu i spremna ih sve naučiti pameti da se više ne petljaju s mojom polubratom jer će u suprotnom imati problema sa mnom.

Landon je pogledao u mene i prestao se smijati čemu god da se smijao, kao i ostali za stolom. "Ha?"

"Ha?" oponašala sam ga. "Ne seri, znaš o čemu govorim."

Nasmijao se, kao i njegovi prijatelji među kojima se najviše isticala Quinn. Jako sam dobro znala da će ovu priliku iskoristiti da me spusti kao što sam ja nju ujutro.

"Nemam vremena za tebe sad", odvratio mi je i okrenuo leđa.

Došlo mi je da mu nabijem glavu u taj stol u koji je posramljeno zurio. Koji kreten. Ali ja nisam planirala odustati.

"Neću ja dugo", nastavila sam drsko. "Samo ću ti reći da je ono što si napravio najgluplja stvar koju itko može napraviti. I da si budala. I da to što ste stavili jednog dečka u bolnicu zbog potresa mozga nije nešto čime se trebate ponositi."

Wendy mi je rekla da je Glen udario glavom kad sam se našla s njom nakon razgovora s Jayem. Nisam mogla vjerovati da su toliko nisko pali. Bijes se nakupljao u meni od tad i ovo je bila izvanredna prilika da ga istresem na njima. Pravo je čudo što ih nisu izbacili. Nadam se da hoće.

"Ti misliš da tvoje riječi nama nešto znače?" neki tip je progovorio i grohotom se nasmijao.

Pogledala sam prema njemu i posprdno se nasmijala. "Oh, znam ja da njemu znače", pokazala sam glavom prema Landonu. Možda ga nisu smetale, ali nakon naših susreta i onog što je napravio za mene sinoć mislim da neće ostati ravnodušan nakon mojih riječi.

"Rekao sam", ponovio je glasnije i grublje, ali i dalje se nije okrenuo prema meni, "da sad nemam vremena baviti se tobom."

"Odlepršaj, srećo", Quinn je mahnula svojim dugačkim noktima uz lažan osmijeh. "Vidiš da smo zauzeti. Nemamo vremena za tebe i tvoja sranja."

"A ti", okrenuvši se prema njoj, uperila sam prst u nju, "možeš upasti u septičku jamu i tamo srati. Meni nećeš."

A onda sam nakon tih riječi trijumfalno prebacila kosu preko ramena i vratila se za svoj stol.