Nakon podjele medalja organiziran je tulum na kojem se pojavila cijela škola. Bila je to neka Gavinova vikendica i mogu vam priznati da sam ju tražila dobrih deset minuta, a kad sam ju napokon pronašla izgubila sam volju za tulumarenjem. Svejedno sam ušla unutra i netko mi je uvalio piće u ruke, a ja sam bez razmišljanja popila sadržaj čaše. Pivo.

Ubrzo sam se našla za kuhinjskim stolom s Allison, Blair, dvije navijačice kojima nisam znala ime, Gavinom, Glenom i Aaronom. Igrali smo igru koja se zvala 'nikad nisam'. Radi se o tome da kažeš nešto što nikad nisi ili jesi napravio, a osoba koja za stolom nikad nije napravila to nešto mora otpiti nekoliko gutljaja svog pića. Jednostavno i zanimljivo.

Upravo sam jedina iskapila svoje pivo jer nikad nisam imala seks, a Blair koja je sjedila pored mene mi je natočila još. "Tvoj red", rekla je i spustila bocu na stol.

Razmislila sam na trenutak, vrteći polu punu čašu u rukama. "Nikad nisam..." Nisam se mogla sjetiti ničega što bih rekla, a onda mi je na pamet pao jedan ludi događaj dok sam još bila brucoš. Pročistila sam grlo. "Nikad nisam poljubila djevojku."

Allison i ona druga navijačica su ispile nekoliko gutljaja iz čaše, a svi za stolom su iznenađeno pogledali u mene kad sam samo nastavila vrtiti čašu u rukama. Nevino sam se nacerila i igra se nastavila.

"Nikad nisam... nikad nisam varala na testu kod profesora Harrisona."

Doslovno su svi osim mene otpili nekoliko gutljaja i opet me iznenađeno pogledali. Slegnula sam ramenima. "Ja stalno varam kod njega", rekla sam. Nigel Harrison je najstroži profesor kojeg je Srednja škola Westfield ikad vidjela. Kod njega je gotovo nemoguće varati, ali ja se uvijek snađem.

Bio je Allisonin red. Pa Gavinov. Pa Glenov. Pa od one jedne navijačice. Pa od one druge navijačice. Pa Aaronov. Pa moj... I tako redom. Što sam više pila, sve mi je postajalo smješnije i zanimljivije. I bez da sam to shvatila, bila sam pijana.

Hodala sam po vikendici teturajući i pokušavajući pronaći izlaz jer je bilo zagušljivo unutra. Malo mi se vrtjelo u glavi i vid mi se mutio i nisam imala pojma kamo idem. Najednom sam se zabila u nekoga, a kad sam podigla pogled ugledala sam Jaya.

"Jaysone! Jaynix! Jay-Jay!" viknula sam uzbuđeno i čvrsto ga zagrlila. "Brate moj najdraži. Volim te. Čovječe baš si visok. Koliko si visok? Kladim se nekih metar osamdeset i p--"

"Pijana si", prekinuo me.

"Nisam", odmahnula sam glavom. "Nisam pijana. Vidiš." Podigla sam nogu kako bih mu pokazala da mogu stajati samo na jednoj nozi, ali to je bila loša ideja jer sam skoro pala.

Umorno je uzdahnuo i poveo me van. "Jesi, pijana si."

Sjela sam na jednu stolicu i naslonila glavu na zid iza sebe. "Dobro sam", promrmljala sam promuklo, ali nije me čuo. Vratio se unutra i nakon nekoliko minuta se vratio s mineralnom vodom i dva komada pizze na plastičnom tanjuru.

"Jesi barem nešto jela?" zabrinuto je upitao. Sjeo je pored mene, odvrnuo čep s boce i dao mi da pijem, nakon čega je skinuo svoju koleđicu i prebacio ju preko mojih ramena.

"Da", odvratila sam prije negoli sam bila primorana da počnem piti mineralnu vodu. Fuj.

Zastala sam kako bih uhvatila zraka ali uzeo mi je bocu iz ruke i uvalio tanjur. "Jedi još, hajde hajde. Obećao sam Rayu da ću te vratiti kući trijeznu."

Ispupčila sam donju usnicu i spustila pogled. "Nee." Nisam željela jesti prvenstveno zato što sam imala osjećaj da ću povraćati ako samo pomirišem tu pizzu. A i kad sam došla kući, Lydia je pekla palačinke.

Jay je umorno uzdahnuo prošavši rukom kroz kosu. "U redu, ne moraš. Ali sjedi ovdje i ne miči se i pij tu mineralnu, vratit ću se za petnaestak minuta da vidim kako si."

Ustao je sa stolice i vratio se unutra, a ja sam uzela bocu i istresla svu vodu preko terase jer, budimo realni, mislim da me neće uspjeti otrijezniti ako budem pila glupu mineralnu. Naslonila sam glavu na zid i zatvorila oči, dok se Eminem derao iz kuće. Počela sam tupkati nogom po podu i mrmljati tekst dok me glava lagano počela ubijati od boli.

A onda sam naglo ustala sa stolice, drhtavim rukama svezala kosu u labavi rep i nagnula se preko ograde kako bih ono nepotrebno izbacila iz organizma.

"Vidi, vidi", začula sam poznati glas iza sebe. "Olive Rumsen pijana? Pa, to ne viđamo svaki dan!"

Obrisala sam usta rukavom Jayeve jakne - koju ću obavezno baciti u pranje, fuj! - i okrenula se prema Landonu koji je zabavljeno gledao u mene naslonjen na zid. Sjeo je na stolicu na kojoj sam ja ranije sjedila, a ja sam se iscrpljeno bacila na onu na kojoj je Jay sjedio prije nekoliko minuta.

"Ovo je rijetkost", dahnula sam. Ona pizza mi se sad činila kao dobra ideja. "I nemoj se naviknuti na to."

Uzela sam komad pizze i zagrizla. O čovječe, pizza. Kako ja samo volim pizzu! Uživala sam u okusu sira i salame koji su se miješali u mojim ustima ne mareći za Landona. Nešto mi je pričao, međutim nisam ga slušala. Jednostavno nisam imala volje prepirati se s njime u ovom trenutku.

"... ne slušaš me, zar ne?" upitao me kad sam otvorila oči.

"Ne", odmahnula sam glavom.

Prošao je rukom kroz kosu. "Ti si nešto potpuno drugo, kunem se."

Podigla sam obrve i zagrizla posljednji komad. "Barem više nije 'drugačija si', i to je nešto."

"Zar se ljutiš?" iznenađeno je upitao. "Što ti više ne kažem da si drugačija?" Sjećate se onog glupog cereka iz dvorane? E, pa i sad je bio prisutan, a mene je ubijao. Ubijao me. Kako netko može imati tako divne, ravne, lijepe zube? Kako? I kako netko može biti toliko predivan dok se cereka? Ljudi su obično nekako ružnjikavi dok se cerekaju, ali Landon Harper... mislim da bi se trebao češće ceriti nego smijati. Ili još bolje - smiješiti se samo jednom stranom usnice. Pas mater to bi me dokrajčilo.

Bila sam spremna odgovoriti mu, ali pizza koja mi se dizala me spriječila u tome. Fuj, fuj, fuj, fuj! Naglo sam se uspravila. Landon se uozbiljio. "Ne opet", zastenjala sam dok sam se ustajala i naginjala preko ograde.

Ako nešto mrzim više od sporog interneta onda je to kad povraćam. Zašto? Prvo: kasnije budem jako iscrpljena. Drugo: osjećaj u ustima nakon je toliko odvratan da bih se najradije opet ispovraćala. Treće: jednom sam u jednoj noći povraćala šest puta, dehidrirala i završila u bolnici. A otkako mi je mama umrla mrzim bolnice.

Mogla bih do kraja večeri nabrajati razloge zašto mrzim povraćati, ali imala sam važnijeg posla od toga. Kao na primjer da sam imala osjećaj da ću se onesvijestiti ovog trenutka i da mi se pred očima zacrnilo. Zateturala sam, usput se uhvativši za gredu kako ne bih pala. Čovječe mali mozgu, saberi se!

Landon je skočio sa stolice i pružio ruke prema meni. "Dobro sam ja..." rekla sam toliko tiho da mislim da me nije ni čuo. "Dobro sam", rekla sam glasnije i pročistila grlo. Kad bih barem mogla objasniti kako mrzim onaj okus u ustima nakon što povraćam, ali prilično sam uvjerena da ga svi mrzimo tako da nema potrebe za objašnjavanjem.

"Ne izgledaš mi dobro, Rumsen. Hajde da te odvezem kući, što kažeš na to?" Pridržao me kako ne bih pala i ja sam naslonila glavu na njegova prsa čekajući da mi se prestane vrtjeti u glavi. O čovječe više nikad neću piti.

"Ma nema tih para koje bi me natjerale da sjednem s tobom na onaj glupi motor dok sam ovakva", odmahnula sam glavom okrenuvši se prema njemu. I dalje me pridržavao, a zabrinutost mu se ocrtavala na licu.

"Uzet ću Gavinov auto. Hajde, bolje biti pijan doma nego na nekom nepoznatom mjestu." Polako smo počeli hodati prema ulazu u vikendicu dok me on i dalje pridržavao oko struka.

"Tko je to tako pametno izjavio?" upitala sam i dalje se naslanjajući na njega kako bih održala ravnotežu nadajući se da neću još jednom povraćati - ovoga puta sebi na tenisice. To bi bio komičan prizor.

"Ja", Landon se zahihotao i gurnuo vrata.

"Kamo ju vodiš?" Jay se stvorio ispred nas niotkuda s bijesnim izrazom lica. "Ona ne ide nikamo s tobom, čuješ me?!"

"Tvoja sestrica je dva puta povraćala, pravo je čudo što još može stajati na nogama. Pusti me da ju odvezem kući", Landon mu je odvratio. Zvučao je mirno i pribrano, ali njegov stisak na mom struku mi je dao naslutiti da je polako počeo gubiti živce.

Morat ću jednom pitati Jaya zašto se oni toliko mrze međusobno jer mi stvarno nisu jasni.

"Ako će ju netko voziti kući, onda ću to biti ja", moj polubrat je rekao. On je bio veoma crven u licu; nisam bila sigurna je li to bilo zbog bijesa ili alkohola.

"Ti si još gore od nje."

Nekoliko trenutaka su se promatrali dok Jay nije uzdahnuo. "Bude li joj nedostajala dlaka s glave, imat ćeš problema sa mnom, jesam bio jasan?"

Preokrenula sam očima. Jay i kad je trijezan i kad je pijan prijeti ljudima, to sam zaključila odavno. Budala. Baš je budala. Iako mi ponekad njegovo zaštitničko ponašanje ide na živce (ispravak: uvijek mi njegovo zaštitničko ponašanje ide na živce), mogu vam priznati da mi je drago što se tako ponaša... Bolje i tako nego da ga boli kurac za mene pretpostavljam.

Nakon što mi je Landon pomogao da sjednem u auto, otišao je po ključeve i vrlo brzo se vratio pa smo krenuli prema mojoj kući. "Pretpostavljam da nisi raspoložena za jednu partiju provociranja, ha?" upitao me nakon nekoliko trenutaka tišine.

"Izgledam li ti kao da sam raspoložena za partiju provociranja?" prasnula sam.

"Ne, ne baš", nasmiješio se. "Znaš, sad ćeš mi se morati odužiti. Kad ja budem pijan, morat ćeš ti mene voziti okolo."

"Nadaj se", promrmljala sam suzdržavajući se od hihotanja.

"I hoću", kimnuo je glavom i skrenuo u zavoju.

"To se neće dogoditi, Harper", rekla sam onim 'duuh' tonom glasa iako sam se nekako nadala da to što sam rekla neće biti istina. Ne znam zašto, ali sviđa mi se Landon.

Mislim - ne! Krivo je izašlo!

Ne sviđa mi se Landon - to nikako i nikad mi se neće sviđati, u to sam sigurna. Sviđa mi se, dakle, ovo naše prepiranje i sviđa mi se kad provodim vrijeme s njime makar to bilo samo sad dok me vozi pijanu kući. Sviđa mi se kako se osjećam kad sam s njim. Osjećam se nekako badass i što ja znam... nikad se tako ne osjećam kad sam s nekim dečkom.

Glupo je.

"Kažem ti da hoće. Stigli smo."

Uzdahnula sam i otkopčala sigurnosni pojas. "Hvala."

"Nema frke. Hoćeš li moći dalje sama?"

"Da", kimnula sam glavom i izašla iz auta.

"Vidimo se mi još, Rumsen", rekao mi je prije negoli se odvezao dalje. S osmijehom na licu sam se uputila svojoj kući.