Uzdahnula sam i poravnala nabore na majici. Glupo glačalo. Uzela sam jaknu koja je stajala na stolici i obukla ju preko majice, izravnala one nabore još jednom i izašla iz sobe. Jay je nervozno hodao hodnikom grizući nokat i bila sam spremna samo proći pored njega kao da nije tu i spustiti se u kuhinju da si napravim nešto za jesti, ali on je prvi progovorio.

"Izgubit ćemo."

Stala sam. Zakolutala očima. "Nećete." Pa nastavila put prema kuhinji. Sišla sam niz stepenice, a on me (naravno) pratio.

"Ne razumiješ. Ove godine nismo tako dobri kao prošle. Ove godine smo loši. Jako, jako loši. Aaron je povrijeđen, a on mi je ključan za dodavanje lopte. Gavin jest dobar, ali ne toliko..."

Zastala sam i protresla glavom. "Gavin? Gavin Lenz?" Susiein Gavin igra košarku? Nisam to znala.

Jay me sumnjičavo pogledao. "Da, Gavin Lenz. Kako ga znaš?"

Podigla sam ruke u zrak i napravila grimasu. "Znam svakoga u školi, no."

Podigao je obrvu. "Sigurno?"

"Isuse Jay!" uzdahnula sam i okrenula mu leđa. Osjetila sam kako mi njegov pogled buši rupe u glavi pa sam se okrenula nazad prema njemu. "Upoznala sam Gavina u petak jer je izašao sa Susie. Eto, zadovoljan?"

Kimnuo je glavom uz široki osmijeh, a ja sam se vratila pravljenju svog sendviča. Koji idiot.

* * *

"Ajme izgubit ćemo", Susie mi je vrisnula na uho i stisnula ruku toliko jako da je bilo pravo čudo što ju nije slomila.

Sjedile smo na najgornjem dijelu tribina i gledale napetu košarkašku utakmicu. Ostalo je još nekoliko sekundi do kraja i ako Jay ili netko ne da koš, možemo se pozdraviti s državnim prvenstvom. Ustala sam na noge i povukla Susie za mnom te smo počele vikati: "Vragovi, vragovi...!" a ostali su nam se pridružili.

Trener je tražio time-out i zaustavili su sat. On, Jay i Gavin su nešto žustro raspravljali, mislim da su se svađali. Naposljetku je Jay kimnuo glavom i rukovao se s Gavinom i igra se nastavila.

Deset, devet, osam...

Jay je uzeo loptu igraču protivničke ekipe pa su svi potrčali prema protivničkom košu.

Sedam, šest, pet...

"Rogers, dobaci Lenzu!" trener je zaurlao toliko glasno da je uspio nadjačati naše pljeskanje.

Moj polubrat je pogledao u mene, a ja sam kimnula glavom uz osmijeh.

Četiri, tri, dva...

Jay je teška srca dobacio loptu Gavinu koji ju je bacio prema košu. Bio je to zaista napet trenutak za sve nas. Gledali smo u loptu koja je stajala na rubu koša i prijetila da neće upasti...

Susie me zgrabila za ruku, zaskvićala od nervoze...

I onda u trenutku kad je sat otkucao jednu sekundu, lopta je prošla kroz koš.

Odahnula sam i pogledala Jaya koji je blistao od sreće. Potrčao je prema Gavinu koji se široko osmjehivao i zagrlio ga. Iako se Jay smiješio i veselio, znala sam koliko mu je teško bilo što je morao dodati loptu Gavinu jer uvijek on zabije pobjednički koš... ali to je timski rad, nije li? A moj polubrat mora naučiti značenje te riječi.

Susie me povukla prema terenu, ali čim je ugledala Gavina mene je zaboravila i potrčala prema njemu. Skočila je na njega, poljubila ga, a na moje iznenađenje uzvratio joj je poljubac. Jučer kad me častila kavom jer me zvala van u petak i subotu i oba dva puta me odjebala zbog Gavina mi je rekla da on ne želi da ljudi znaju da su zajedno. Ne znam zašto, ali ona se složila s time. A sad dok sam ih gledala kako se ljube - pardon, vade jedno drugom bubrege - shvatila sam da ga zaista voli kao i on nju.

Jay je dotrčao do mene i zagrlio me. "Pobijedili smo!" viknuo je uz široki osmijeh. "Liv, pobijedili smo!"

Nasmijala sam se. "Znam, Jay!"

"Idemo na državno prvenstvo! Idemo na jebeno državno prvenstvo!" Počeo je pljeskati rukama i ponavljati jedno te isto, a ja se nisam mogla ne nasmijati na to kako je veseo bio. Mislim, svi bi bili veseli da pobijede na utakmici koja im je put do uspjeha.

Netko je stao pored mene i kad sam podigla pogled, ugledala sam Landona. Iako si to nisam željela priznati, izgledao je vraški dobro. Nosio je crnu trenirku, crnu majicu koja je pokazivala koliko je zapravo mršav i preko majice svijetlo sivu, skoro bijelu, duksericu koju je ostavio otkopčanu. Gledao je u malo slavlje koje se odigravalo ispred nas s polu smiješkom na usnama.

Zagrizla sam usnicu i vratila pogled na ekipu, navijačice i ljude koji su došli gledati utakmicu, spremna da svakog trena izvali neku glupost kojom će me uvrijediti. Pardon, pokušati uvrijediti. "Tvoj brat ne izgleda kao timski igrač", zahihotao se. "Na trenutak sam pomislio da će sam baciti loptu prema košu."

Preokrenula sam očima jedva odolivši porivu da ga lupim po zatiklju. "Izgled vara", odvratila sam mu suho i malo se odmaknula od njega. Ako nas Jay ugleda kako pričamo, bojim se da će biti sranja, a to nikako ne želim. A kako kaže ona poslovica, bolje spriječiti nego liječiti.

Okrenuo se prema meni, a onaj glupi polu smiješak mu je i dalje ležao na usnama. "Svjestan sam toga, da..." Odmjerio me od glave do pete, oblizao usnice pa nadodao: "Ali hej... uvijek ću cijeniti pogrešno mišljenje koje sam imao o tebi."

Pokušala sam ga ignorirati, ali njegovo intenzivno zurenje mi nije dalo mira pa sam se i ja okrenula prema njemu. "A dakle priznaješ da si pogriješio?" upitala sam ga uz podignutu obrvu.

Slegnuo je ramenima, ogledavši se oko sebe. Zašto ne mogu prestati zuriti u njegove glupe zube?! Kako su savršeno bijeli i ravni... Isuse Bože, Liv, saberi se ženo luda. "Gle, moje razmišljanje se možda promijenilo, ali ne i činjenica da sam bio u pravu u vezi tebe."

Na trenutak sam ga promotrila pokušavajući shvatiti što bi to što mi je rekao trebalo značiti. I taman kad sam mu htjela odgovoriti na to, štogod da mu značilo, nastavio je: "I dalje si pomalo puna sebe, ali ima nešto u tebi što mi se..." proučavao mi je lice, "skoro pa sviđa. Ne znam. Drugačija si od drugih."

"Često to čujem", nevino sam rekla iako je to bila laž. Nitko mi nikad prije nije rekao da sam drugačija i kad mi Landon to kaže... Ne znam, osjećam se nekako... a ponosno valjda? Glupo je.

"Siguran sam u to", namignuo je. Neko vrijeme smo stajali u tišini i promatrali se, ali onda sam začula Wendy kako me dovikuje... čekaj, Wendy?

Okrenula sam se prema svojoj najboljoj prijateljici koja je s osmijehom na licu gledala u mene i Landona. Oči su mi se otvorile od šoka i počela sam kao luda odmahivati glavom. Pogledala sam u Landona, ali njega nije bilo stoga sam se nekoliko puta okrenula oko svoje osi kako bih vidjela gdje je i ugledala ga kod izlaza iz dvorane.

Okrenuo se prema meni prije negoli je izašao i uz onaj glupi polu smiješak mi je mahnuo. "Vidimo se okolo!" čula sam ga kako viče.

Uzdahnula sam i vratila pogled prema Wendy koja je stajala ispred mene i vragolasto mi se cerekala. "I onda mi kažeš da ti se ne sviđa Landon Harper."