"Ne mogu vjerovati da sam se opet nagovorila na ovo", puhnula sam. I večeras sam stajala u redu pred Amadeusom pored Susie jer joj je opet trebao 'navigator', što god joj to značilo, i čekala da nas izbacivač pusti unutra kako bi se ona opet našla s Gavinom.

"A znam, hvala ti, Liv", nakratko me zagrlila nakon čega je pokazala osobnu krupnom tipu pa nas je pustio unutra. Ovaj put se nije odmah izgubila, nervozno je grizla usnicu i propinjala se na prste kako bi pronašla svog prijatelja s povlasticama. Pretpostavljam da su to jer u školi baš nikad nisu zajedno.

Kad ga je ugledala, veselo je zaskvićala i potrčala prema njemu, ostavivši me opet samu. Stvarno moram naučiti reći ljudima ne. Uzdahnula sam i uputila se prema šanku u želji da si naručim nešto, međutim neki ušlogirani tip se spucao u mene i ja sam zateturala unatrag. Već sam se vidjela na podu i kako mi se svi smiju, ali onda sam osjetila nečiji stisak na podlakticama i nečije tijelo kako me sprječava od pada; prepoznala sam taj miris. Bio je to Glen, a ako je on ovdje večeras to znači da je i Jay tu.

"Moraš biti opreznija", šapnuo mi je na uho. "Što piješ? Ja častim."

"Uh", počešala sam se po glavi. "Juice votku."

Kimnuo je glavom i povukao me do šanka. Naručio je dvije juice votke i okrenuo se prema meni nakon što ih je dobio. Lagano sam pijuckala, ne želeći da me odmah odvali.

"Je l' Jay s tobom?" pitala sam ga.

"Da, u separeima je", odgovorio je pokazavši glavom prema vratima koja su vodila do prostorije sa separeima. Kimnula sam glavom i nastavila piti, pokušavajući pronaći (iako si to nisam željela priznati) Landona, jer ako je Gavin ovdje onda je sigurno i Landon.

Glen mi je rekao da mora žuriti jer je došao ovamo da im naruči nešto za piti pa je iskapio sadržaj čaše, naručio bocu votke i šampanjac i odjurio nazad do mog polubrata i ostatka ekipe. Ja sam lagano pila svoje piće, a kad sam ga popila ostavila sam čašu na šanku i uputila se van. Susie me više ne treba tako da nema svrhe da ostanem ovdje i napijem se kad mogu otići kući i spavati.

Ali prije toga moram do zahoda.

Progurala sam se kroz masu ljudi i stala ispred ženskog WC-a, međutim red je bio jako dugačak, a meni se nije dalo čekati pa sam samo produžila u muški koji je, na sreću, bio prazan. Obavila sam što sam morala i izašla iz kabine, oprala ruke i krenula izaći van, ali vrata su se otvorila i neki pijani tip je uletio unutra.

Zadržala sam dah kad sam ga ugledala kako mi se smiješka kao poremećen i počela se udaljavati sve dok nisam došla do pisoara i više nisam imala kamo. Tip je bio na jedva pet metara od mene, ali mogla sam ga osjetiti do mjesta na kojem sam stajala koliko je bazdio na alkohol. Teturavim korakom mi se počeo približavati i kad nije ostalo baš ništa prostora među nama, ruke je položio s obje strane moje glave na zid i progovorio, jako sporo. "Jesi li se izgubila, ljepotice? Ili sam ja u raju?"

Suzdržala sam se od smijanja. "Pa, kao prvo, ljepotane", posprdno sam započela, "ti si bome očajan, a kao drugo, ta fora je odavno izumrla. Još prije dinosaura."

Ali on je nasrnuo na mene, ljubeći me po cijelom vratu. Otimala sam se, čak sam došla u iskušenje da ga lupim tamo gdje sunce ne sja, ali vrata su se otvorila i u prostoriju je ušao Landon.

A moj polubrat za njim.

Bez razmišljanja su nasrnuli na tog pijanog tipa i odmaknuli ga od mene, Landon ga je zveknuo šakom, a ovaj je sam izašao mrmljajući nešto tipa "Čovjek se više ne može ni zabaviti u miru."

Jay me zbunjeno pogledao, a Landon je produžio do pisoara cerekajući se sebi u bradu. "Što radiš u muškom zahodu?" moj polubrat me upitao.

"Otvaram Odaju tajni", sarkastično sam odvratila. Landon se zahihotao, prišao umivaonicima pa oprao ruke, a Jay ga je ošinuo pogledom.

"Ozbiljan sam, Liv", uzdahnuo je.

"Pa i ja sam." Prekrižio je ruke preko prsa stoga sam uzdahnula i priznala: "Red za ženski zahod je bio duži od trajanja Drugog svjetskog rata, a ovdje nije bilo nikoga. Nije mi se dalo čekati."

Jay je razdraženo uzdahnuo. "Shvaćaš li ti što bi se dogodilo da ja nisam naišao?"

Landon je preokrenuo očima. "Ja stvarno ne znam tko je raspalio šakom onog klinca..." Izgledao je urnebesno tako naslonjen na umivaonike, a oči su mu letjele između mene i mog polubrata dok smo pričali.

"Ti se ne petljaj!" Jay je uzviknuo uperivši prst u njega, a ovaj je podigao ruke u zrak u znak obrane pa ih prekrižio preko prsa. Jay je opet pogledao u mene. "Zalaziti u muške zahode po ovakvim klubovima je opasno!"

Suzila sam oči u šoku. Ne mogu vjerovati, ja zaista ne mogu vjerovati da mi drži prodike o ovome. "Isuse Bože! Nije da sam ubila nekoga, samo sam došla pišati ovdje jer mi se nije dalo čekati sto godina pred ženskim zahodom! Uostalom", sad smo svi troje imali ruke prekrižene, "tko kaže da se ne bih znala sama obraniti od njega, ha?"

"Da... vidim kako si se obranila od njega", sarkastično mi je dobacio.

"Daj molim te", preokrenula sam očima. "Odrasti."

"Pa oprosti što jebeno brinem!" bijesno je uzviknuo i izletio iz zahoda.

Prošla sam rukom kroz kosu, a Landon je gledao u mene s nekim polu osmijehom. Otvorio je usta kako bi nešto rekao, ali onda ih je zatvorio.

"Ovaj..." počešala sam stražnju stranu vrata uzdahnuvši. "Hvala za... Hvala što si ga lupio."

Isuse Bože kako je ovo krivo zvučalo. 'Hvala što si ga lupio', ozbiljno? 'Hvala što si ga lupio!?' Olive, daj se potapši po leđima jer si glupa.

Odmahnula sam glavom i izletjela iz zahoda, ne dopustivši mu da odgovori ili mi se nasmije ili nešto treće. Provukla sam se kroz ljude i izletjela iz kluba spremna da razbijem nekome nos ako mi samo priđe.

* * *

"Čovječe", Wendy je u ponedjeljak prokomentirala kad sam se pridružila njoj, Susie i Diani za stolom u kantini. Markirala sam prva tri sata, što vjerojatno nitko ne zna osim Gavina kojeg sam zatekla pod tribinama. Obećao je da neće nikome reći u zamjenu za cigaru. "Izgledaš očajno. Što se dogodilo?"

"Ništa", promrmljala sam i sjela pored nje.

Zapravo se dogodio Jay. Cijelu nedjelju nismo pričali i onda mi je ujutro počeo srati o mom ''nepromišljenom ponašanju'' i ''odlasku u muški zahod." Posvađali smo se i u inat sam išla pješke u školu iako me doslovno molio da uđem u auto.

Jay je ušao u kantinu, a za njim Glen, Aaron i Allison. Ona je nosila navijačku uniformu, a moj polubrat i njegovi prijatelji košulje, kravate i kaki hlače. Joj, da. Večeras je utakmica.

"Hej, idemo na utakmicu?" Susie je upitala.

Zagrizla sam jabuku zureći u svog polubrata koji je također zurio u mene. Suzio je oči. I ja sam.

Bilo je to kratko natjecanje u zurenju i ja nisam namjeravala odvratiti pogled prva, ali moje prijateljice su dozivale moje ime i Jay se vragolasto nasmiješio kad je shvatio da će pobijediti.

U trenutku kad me Wendy povukla za ruku, ja sam ustala i pošla prema Jayu. "Moramo razgovarati."

"Ma nemoj? Sad želiš razgovarati, a ujutro nisi htjela?" ljuto je odvratio okrenuvši mi leđa.

Zgrabila sam ga za rame i okrenula prema sebi. "Ne seri i dolazi ovamo."

Iskreno sam mislila da će napraviti budalu od mene i da neće krenuti za mnom kad sam ja krenula prema kutu u kojem nije bilo nikoga, ali ugodno sam se iznenadila kad je uzdahnuo, ustao sa svog mjesta i pratio me.

"Što hoćeš?" Naslonio se na zid i prekrižio ruke preko prsa. Njegova poduža plava kosa mu je padala preko očiju i nije se potrudio da ju odmakne iako sam znala da mu je smetala.

Pročistila sam grlo. "Želim da mi objasniš u čemu je bio problem u subotu? Zašto si onako burno reagirao kad si ušao u taj zahod?"

"Ovo nije ni vrijeme", preletio je pogledom po prostoriji, "a ni mjesto."

"Uh, da je", kimnula sam glavom i uzdahnula. "Samo želim znati u čemu je problem. To je sve."

Neko vrijeme me samo promatrao i to nekim pogledom kojeg nikad nisam vidjela na njemu. S jedne strane je izgledao zabrinuto. Veoma zabrinuto, a s druge strane je to bilo nešto što jednostavno nisam mogla dokučiti. I dvoumila sam se između tuge, sažaljenja i nečeg trećeg... Ali shvatila sam što je značio pogled kad je progovorio.

"Stvar je u tome što... što si ne bih oprostio da ti se nešto dogodilo. Vidio sam tvog starog u kakvom je stanju bio nakon smrti tvoje mame..." prošao je rukom kroz kosu i sklonio pramenove iz očiju. "I mislim da ga ne bih mogao gledati tužnog da se tebi nešto dogodilo u tom zahodu. Obećao sam sebi da ću se brinuti o tebi jer mi je stalo do Raya i jer se napokon osjećam kao sin nekome, a ne boksačka vreća..."

Osjetila sam kako me počinje peckati u nosu, dok mi je realizacija polako dolazila do mozga.

"... volim Raya i volim tebe. I sretan sam s vama iako to ponekad ne pokazujem dovoljno. I moja mama je sretna. I to mi je važno, da su svi sretni. I da su svi zaštićeni", odmjerio me, "a pogotovo ti."

"Jay..."

Odmahnuo je glavom uz polu osmijeh. "U redu je Liv, ne moraš ništa reći."

Krenuo je nazad prema stolu, ali zgrabila sam ga za ruku i okrenula se prema njemu. "Oprosti što sam se onako glupo ponijela. Sad razumijem."

Podario mi je svoj predivni Jay Rogers osmijeh za milijun dolara i kimnuo glavom. "Znam, sve pet."

I dok sam ga naslonjena na hladni zid kantine gledala kako odlazi, shvatila sam što je značio onaj pogled. Bila je to ljubav. I to ona bratko-sestrinska ljubav uz obećanje da će se uvijek brinuti za mene.

I shvatila sam koliko sam sretna što ga imam za brata.