27

Mjesec dana kasnije

Pažljivo sam nanijela maskaru na trepavice i odaljila se od ogledala, zadovoljna onime što vidim. Doduše, haljina je bila malo prekratka ali dođe vrijeme da i ja pokažem svoje adute, ne?

Uzela sam torbu i strpala mobitel, novčanik i neke sitnice i izašla iz sobe. Gledala sam u svoje crne gležnjače i divila se kako sam ih dobro očistila. Osjećala sam se stvarno samouvjereno i ne znam zašto mi je trebalo slomljeno srce da shvatim koliko sam zapravo zgodna.

"Ej, idem ja", javila sam se. Tata i Lydia su sjedili u dnevnom i gledali televiziju, a Jay je dovršavao večeru u kuhinji.

"Da si doma do--"

"Dvanaest, znam!" prekinula sam tatu. Nisam mu rekla da ću biti doma i prije dvanaest nego sam ih pozdravila i izašla van. Susie me čekala ispred kuće, a usta su joj se iz osmijeha preoblikovala u 'o' kad me odmjerila.

"Rijetko kad se vidi Olive Rumsen u haljini", primijetila je zagrlivši me. "Jako si zgodna, mala."

Nasmijala sam se na njene riječi i zahvalila, pohvalivši i njezin izgled. Ruku pod ruku, krenule smo prema nedavno otvorenom kafiću gdje su nas već čekale Wendy i Diana. Pričale smo o uobičajenim temama, smijući se cijelim putem. Kad smo ušle u kafić, prvo smo pogledom pretražile prostoriju, a onda se uputile prema našim prijateljicama koje su i sebi i nama naručile naša najdraža pića - ledenu kavu.

"Da mi je netko rekao da ću tebe vidjeti u haljini koja nije ljubičaste boje i dugačka do poda, lupila bih mu šamar i nazvala ga davateljem lažne nade!" Wendy se našalila i zagrlila me.

Na trenutak me obuzela nelagoda sjetivši se događaja zbog kojeg sam nosila tu haljinu, ali sam se ubrzo pribrala i nasmijala. "Eto, čuda se događaju." Ne, nego zbog slomljenog srca shvatiš da si jebeno zgodna. Ah, to ti dođe na isto.

"Onda, W, pričaj!" Susie je prekrižila nogu preko noge i naslonila se laktovima na stol. "Kako je bilo u Grčkoj? Koga si upoznala? Jesi li nekog upoznala?" namignula je. Tipična Susie.

Wendyno lice ubrzo je krasio poprilično široki osmijeh što nam je dalo naslutiti da je ipak nekog upoznala. Diana je zapljeskala, a ja i Susie smo razmijenile uzbuđene poglede. "Zove se Ilias i predivan je. Visok, taman, mišićav... jao, cure moje..." Sneno se nasmiješila.

"Jeste se... znaš?" Diana je upitala, cereći se od uha do uha, a samo jedan pogled na Wendy dao nam je do znanja da jesu.

"O moj Bože!" uzviknula sam nježno lupivši svoju najbolju prijateljicu u rame šakom. "Wendy!"

Sve četiri smo se nasmijale. "Koliko puta?" Susie je podigla obrve gore-dolje, na što se Wendy slatko nasmijala.

Bila sam sretna zbog svoje najbolje prijateljice. Stvarno jesam. Pretpostavljam da to između nje i Iliasa više ne traje - mislim, očito da ne traje jer se ona vratila u Ameriku, a on je i dalje u Grčkoj (bravo Olive, pravi si Sherlock!) - ali izgledala je tako sretno dok se prisjećala da je jednostavno isijavala i izgledala još ljepše nego inače.


"O-o", Diana je spustila glavu igrajući se slamkom svoje ledene kave. "Onaj-čije-ime-ne-smijemo-izgovoriti je upravo ušao u prostoriju."

Automatski sam podigla pogled prema njemu. Oh Bože... Izgledao je tako... tako lijepo i sretno i sama pomisao na onog slomljenog Landona od prije mjesec dana tjera me na povraćanje jer sam ga upravo ja i slomila.

A i sebe.

Međutim, više uopće nije izgledao slomljeno. Izgledao je sretno ili se, kao i ja (mada si to nikako nisam željela priznati), pretvarao da je sretan.

"Sranje", Diana je promrmljala i okrenula se prema meni. Ja sam i dalje zurila u njega, očarana njegovom ljepotom. Još je ljepši od prošlog puta kad smo se sreli. Bilo je to u istoj ovoj kavani. Kupovala sam kavu Diani jer je ona bila prelijena da si ju sama kupi pa sam naletjela na njega. Ja sam taman izlazila kad je on ulazio. Nasmiješio mi se - usiljeno, doduše - kimnuo glavom u znak pozdrava i produžio dalje. Da me Diana nije pozvala da požurim, stajala bih na tom vražjem ulazu i zurila mu u potiljak cijeli dan.

"Liv, želiš li da idemo?" Wendy je upitala. U međuvremenu sam im ispričala za izazov i, iako sam očekivala da će biti ljute na mene, nisu. Dobro, Wendy i Diana nisu. Susie je bila toliko ljuta da nije pričala sa mnom dva dana. Rekla mi je da ne razumije kako sam mogla takvo što napraviti najsavršenijem dečku u Westfieldu (odmah se ispravila i rekla drugom najsavršenijem kad sam joj uputila čudan pogled) i da sam bila glupa, ali da mi oprašta i da joj je žao što se to sranje dogodilo jer bismo Landon i ja bili baš savršen par.

Gotovo mi je citirala Stilesa.

"Ne, Bože dragi", odvratila sam odmahnuvši glavom. "Naravno da nećemo ići. Ovo nije njegov posjed. Ostajemo."

Susie me pljesnula po leđima i zadovoljno kimnula glavom. "Takvu te volim!" nasmiješila se veselo i otpila nekoliko gutljaja svoje kave.

"Mislila sam da si ti na Landonovoj strani, Su", Wendy je podbola smeđokosu djevojku pored mene i vragolasto me pogledala. Trebala mi je svaka trunka samokontrole da ne prasnem u smijeh.

"Pa, shvatila sam da je naša Olive ovdje", potapšala me po glavi, "bila glupa u to vrijeme. Ja sam tim Liv, naravno."

Na to sam se gotovo nasmijala jer mi je nešto slično Wendy rekla kad sam bila u svađi sa Susie. Zaustila sam kako bih joj odgovorila, ali osjetila sam dodir na ramenu i refleksivno se okrenula da pogledam tko je to.

Glupo, glupo, glupo!

Trenutak kasnije sam se susrela s najljepšim parom plavih očiju na svijetu. Trebala sam znati tko je to bio, jer sam njegov miris mogla prepoznati i na kilometar. Zavladao je tajac za našim stolom i mislim da su svi zadržavali dah. Pročistio je grlo prije negoli je progovorio. "Možemo li popričati?"

Da me jedna od cura nije lupila nogom ispod stola, sjedila bih tamo kao neka budala i sramotila se još više. Potaknuta udarcem, ustala sam. Noge kao da su mi odrvenile pa sam se zetekla da pitam samu sebe kako sam uspjela dohodati do kuta prostorije gdje me doveo da popričamo. Bili smo zaklonjeni od svih ljudi i bilo mi je pomalo drago zbog toga u slučaju da stvari krenu nizbrdo i porječkamo se.

"Slušaj, Liv... ja... moraš znati da sam i dalje ljut zbog cijele te situacije s Glenom, ali razmišljao sam i... pa dosadno mi je bez tebe. Užasno dosadno i..." uzdahnuo je prošavši rukom kroz kosu. "Volio bih kad bi se stvari vratile u normalu. Što kažeš?" nasmiješio se.

Doslovno sam zavrištala od sreće kad je to rekao. Osjetila sam kako mi se osmijeh širi licem na te njegove riječi i počela sam kimati glavom kao neka luđakinja. Odjednom kao da je zrak postao lakši i ispustila sam dah kojeg nisam ni znala da držim. "Da, naravno."

"Mislim... možda kasnije to preraste u nešto vi--"

A onda sam ga prekinula, napravivši potez koji bi u bilo kojoj drugoj situaciji bio najgluplji mogući potez. Ali sad mi se to činilo tako pravo da napravim i jednostavno si nisam mogla pomoći. Prislonila sam svoje usne na njegove, obgrlivši mu vrat rukama. Morala sam se popeti na prste, ali to mi nije bilo važno. Osjetila sam njegove ruke oko svog struka i nasmiješila sam se u poljubac.

Nakon nekoliko trenutaka sam se odvojila od njega i obrisala usne kažiprstom. "Oprosti, jednostavno sam mor--"

Ali sad je on mene prekinuo istim činom kojeg sam ja napravila malo prije. Poljubio me i Bože, bilo je još bolje od prvog puta. Bila je to ispravna stvar. Osjećala sam negdje duboko u sebi da je to najispravnija moguća stvar koju netko može napraviti. I znala sam da je i on to osjećao jer je produbio poljubac. Kad više nismo imali zraka, odmaknuli smo se oboje s osmijesima na licima.

"Znam da poljubac neće popraviti ništa i da ima puno stvari na kojima moramo poraditi, ali spremna sam na sve, u redu? Spremna sam na sve i ako hoćeš, skinut ću ti zvijezde s neba da ti dokažem koliko mi je jebeno žao i koliko se kajem zbog onoga što sam napravila."

"Nije li to nešto što dečko obično kaže curi?" nacerio se. Lupila sam ga šakom u rame preokrenuvši očima. Obuhvatio me rukama oko struka i privukao još bliže sebi. "Volim te, Olive Rumsen", šapnuo mi je. "Znam da će me to vjerojatno koštati glave, ali jebeno te volim."

Nasmijala sam se iskreno i od srca. "I ja tebe volim", promrmljala sam. A onda je, nježno i lagano, onako kako bi samo Landon Harper to napravio, spustio svoje usne na moje...

KRAJ

_______________________

Želim se zahvaliti svakome tko je ikad pružio priliku ovoj priči i svakome tko će to tek napraviti. Ja, Liv i Landon smo vam zahvalni do neba i nazad, da nije bilo vas svih, ne bi bilo ni nas :) pusa💕

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top