O L I V E

"To je to, to je ta haljina", Diana je zaključila nakon što sam izašla iz kabine u čisto bijeloj, do poda dugačkoj haljini. Zapravo, mislim da je to bila vjenčanica, ali prodavačica je rekla da može proći kao i haljina za maturalnu. 

Wendy je napravila grimasu, pogledala uokolo da vidi gdje je prodavačica pa, ustanovivši da je zauzeta drugim kupcima, odmahnula glavom. "Ne, to nije haljina za maturalnu. Pričekaj ovdje."

Otišla je do stalka s haljinama i nakon nekog vremena se vratila s nekoliko izbora koje sam, nažalost, sve morala probati. Najradije bih išla u hlačama i majici, ali onda bih vjerojatno bila jedina od djevojaka. Isprobala sam tri haljine, a nijedna im se nije svidjela. Dok nije došao red na posljednju. 

Bila je lijepa, stvarno lijepa. Toliko lijepa da se i meni svidjela, a meni se rijetko koja haljina svidi. Tamno ljubičasta, do poda dugačka, lepršava, bez rukava ili naramenica. Jednostavna, a predivna.

"Hajde, Olive, da te vidimo!" Susie je viknula. "Sto godina si tam-- Opa."

Nastao je tajac. Sve tri su zurile u mene, a ja nisam znala gdje da pogledam koliko mi je neugodno bilo. Wendy je prva došla sebi. "Landon će past na dupe kad te vidi", rekla je progutavši slinu.

"Jako lijepa, jako lijepa", Susie je promrmljala, a Diana kimnula glavom. Osjetila sam kako crvenim od neugode pa sam spustila glavu praveći se da promatram haljinu. Mrzim komplimente. 

"Kupuješ", rekle su uglas, nakon čega su se nasmijale, a ja kimnula glavom. Da, definitivno kupujem...

Dok sam bila na blagajni, a cure gledale neke gluposti negdje sa strane, začula sam poznati kreštavi glas i moje raspoloženje zbog toga što sam našla haljinu koja mi se zapravo i svidjela, automatski se rasplinulo. "Olive!" Quinn je viknula poprilično veselo što me zbunilo.

Nisam se odmah okrenula, nego sam prvo pružila novce prodavačici. "Bok, Quinn", preko volje sam rekla suzdržavajući se od preokretanja očima. Stala je pored mene i odmjeravala nakit na polici koja se nalazila kraj blagajne.

"Lijepa ti je ta haljina", rekla je, "mislim da bi dobro išla s ovom ogrlicom." Uzela je običnu srebrnu ogrlicu bez ikakvog privjeska i položila ju na svoju odjeću. "Ja plaćam to."

Iznenađeno sam ju pogledala. Zašto je odjednom tako dobra prema meni? Ništa mi nije bilo jasno. Prodavačica mi je bez riječi pružila vrećicu s haljinom i objasnila kako ju trebam oprati, ja sam zahvalila i okrenula se kako bih otišla, ali Quinn me zazvala. Stala sam. "Zaboravila si ogrlicu!"

Preko volje sam se okrenula prema njoj i uzela malu vrećicu u kojoj se nalazila ogrlica. Zahvalila sam i krenula prema curama, ali me opet zazvala. Ovoga puta se nisam okrenula, a kad je rekla svoje sljedeće riječi, srce mi se spustilo u pete. "Ja znam." 

Sranje, pomislila sam u sebi. Ali nisam ništa rekla, nego sam samo nastavila svoj put prema svojim prijateljicama, a svakim korakom kojeg sam napravila činilo mi se da se svijet oko mene ruši. Znala sam jako dobro što je to značilo. Znala je za izazov. I znala sam jako dobro od koga je saznala za njega.

Požurila sam prema curama koje su me čekale vani i uvalila Wendy vrećice. "Možete li ovo molim vas odnijeti do moje kuće? Ja moram nešto obaviti", zamolila sam ih. Nadala sam se da neće ništa zapitkivati, ali naravno one ne bi bile one.

"Zašto ti je Quinn kupila ogrlicu?" Susie je zbunjeno upitala na što sam ja odmahnula rukom i promrmljala nešto tipa 'duga priča'. Kad sam im rekla da vrećice ostave u mojoj sobi, pozdravile smo se i ja sam se uputila prema autobusnoj stanici, dok su one krenule prema Susieinom autu. Nisam kupila kartu jer nisam imala dovoljno novaca, ali ako dođe kontrola improvizirat ću. 

Na moju sreću kontrole nije bilo i ja sam se za nekoliko minuta našla ispred Glenove kuće. Bijesno sam lupila šakom po vratima nadajući se da će mi otvoriti Glen, a ne netko od njegove obitelji. Njih je bilo pun kurac, pet sestara i tri brata. Otvorio je Glen.

"Zašto si to napravio?!" bijesno sam procijedila kroza zube gurnuvši ga. Sve je u meni pulsiralo od bijesa, da sam htjela mogla bih mu razbiti nos. Dobro, vjerojatno ne, ali figurativno govorim.

"Koje?" upitao je, nervozno se osvrćući oko sebe. Preokrenula sam očima. Trebala sam pretpostaviti da će se praviti glup, ali znala sam jako dobro da zna na što mislim. Jebena pičkica.

"Ne pravi se", podigla sam obrvu. "Znaš na što mislim. Zašto si rekao Quinn za izazov?"

Odjednom je on bio taj koji je bio bijesan. "Zato što si ti jebeno ćorava i ne vidiš da..." stišao je glas kad je shvatio da se previše dere, "da... da mi se sviđaš i--"

"I zato si joj rekao?!" prekinula sam ga, uzviknuvši u nevjerici. Ne mogu vjerovati. Dobro, da, pretpostavljala sam da mu se sviđam, ali nije mi bilo jasno kakve je to veze imalo s tim da kaže Quinn. Odmahnua sam glavom. "Znaš što? Jebi se." Nisam znala što drugo da mu kažem od bijesa pa sam i ostala na tim riječima. Uputila sam mu gadljivi pogled i okrenula mu leđa.

Jebeni idiot.

Ne mogu vjerovati da je tako nisko pao. Da me tako izdao, a dogovor je bio da nitko neće saznati za izazov sve dok ja ne odlučim reći Landonu. Ali ja sam odustala od izazova na vrijeme, usuđujem se dodati, i planirala sam reći Landonu za njega uoči maturalne jer nisam vidjela razlog zašto mu ne bih rekla. Ali ja bih imala objašnjenje, iako ne bi bilo posve opravdano jer tko se pametan prodaje za lažno obećanje da će dobiti auto i tristo dolara? Da, Olive Rumsen. A sad se bojim da će mu Quinn reći - ne bi se čak čudila ni da to bude Glen - a Landon me neće htjeti poslušati. 

Bravo, Olive, stvarno si usrala stvar.

S tom mišlju sam se uputila prema svojoj kući, a grižnja savjesti mi je nabijala krivicu cijelim putem.

* * *

Mogu vam reći da sam bila poprilično uzbuđena oko maturalne kad me Landon pitao da mu budem pratilja, ali kako se taj petak približavao, moja uzbuđenost je bila sve manja i zamijenila ju je nervoza. Quinn mi nije uputila ni jednu riječ cijeli tjedan, ali me promatrala. Ona je išla s Piersonom koji me, usput rečeno, nije nijednom pogledao od onog incidenta kad sam mu skoro slomila nos. Jay je uspio saznati i za to nekako, ali nije ništa napravio po tom pitanju. Nisam znala je li mi se to sviđalo ili ne.

Kad je taj petak došao, toliko sam se znojila da sam se dva puta morala ići tuširati. Kad sam se htjela istuširati po treći put, Wendy je bijesno stavila dlan na moje rame i rekla mi da ostanem sjediti ili će otići i sama ću se morati spremati. Pa sam ostala sjediti, jer bih si, poznavajući svoja modna umijeća, spalila kosu figarom ili nešto tako. Prebacila mi je dva ručnika preko haljine dok me šminkala kako ju ne bi uprljala, stalno se žaleći kako je taj materijal glup. Ja se nisam zamarala materijalom, nisam čak niti slušala što mi je sve pričala, zapravo (i grozno sam se osjećala zbog toga jer mi je to ipak najbolja prijateljica i činila mi je ogromnu uslugu), nego su mi misli cijelo vrijeme bile na Quinn i izazovu.

Bojala sam se, strašno sam se bojala, da će upropastiti ovu noć. "Slušaš li me ti uopće?" Wendy je pomalo uvrijeđeno uzviknula kad je shvatila da ju ne doživljavam i trgnula me iz svojih misli.

Zatresla sam glavom, uzrokujući da mi se pramenovi kovrčave kose zakovitlaju po licu. "Oprosti, što si rekla?"

"Rekla sam da si gotova", uz uzdah mi je odvratila i stala sa strane kako bih imala pogled na ogledalo. Podigla sam glavu i ostala zatečena onim što vidim.

Recimo samo da to ja u ogledalu nisam bila. Kosa mi je bila uredno skupljena u punđu na dnu glave i samo su dva pramena padali sa strane i uokviravala moje lice. Rekla sam joj da mi ne stavlja puno pudera jer mi je lice prirodno čisto, a kad je pitala želim li da mi prekrije pjegice, rekla sam - ne. Samo mi je oči obrubila crnom olovkom, nanijela sjenilo i stavila neki nježni ruž. Izgledala sam - i osjećala se - lijepo. Onako, zaista lijepo. Tako sam se posljednji put osjećala kad mi je mama za deseti rođendan obukla neku šljokičastu haljinu.

"Opa", promrmljala sam zadivljeno zureći u svoj odraz u ogledalu. Čovječe. Bila sam šokirana. "Koji ćeš ono faks upisati? Medicinu?" To je bila jadna šala i obje smo se nasmijale na te moje riječi. Ustala sam sa stolice kad mi je maknula ručnike, a haljina je lagano pala oko mene. 

Wendy me promatrala s osmijehom. "Predivna si, Liv. Da sam muško, već bih te pet put zbarila." Prasnula sam u smijeh pa joj zahvalila i uzela torbicu koju mi je pružala. "Što, nećeš staviti Quinninu ogrlicu?" upitala je ugledavši moj prazni vrat.

Slegnula sam ramenima. "Ne znam. Što ti kažeš?"

"Stavi." Zadivila me njena odlučnost. Uzela je vrećicu s noćnog ormarića u kojoj se nalazila ogrlica i oprezno ju izvadila iz nje. Prišla mi je s leđa, stavila ogrlicu i zakopčala ju. "Tako, sad ti vrat nije prazan."

Zaustila sam kako bih joj zahvalila, ali Lydia je viknula moje ime i rekla da je Landon stigao. "Jebem ti", nervozno sam rekla na što se nasmiješila i popravila nestašni pramen.

"Ne brini, Liv", rekla je položivši ruke na moja ramena. "Možeš ti to. Ništa loše se neće dogoditi."

To još ne znamo, prošlo mi je glavom, ali pregrizla sam jezik kako ne bih rekla na glas. Umjesto toga sam se prisilila na osmijeh i kimnula glavom. "Imaš pravo."

"Naravno da imam pravo, ja uvijek imam pravo!" uzviknula je i zagrlila me. "Hajde sad, idemo."

Izašle smo iz sobe, a svaki idući korak me činio sve nervoznijom. Toliko sam se čvrsto držala ogradu da su mi zglobovi pobijelili. "Daj se nasmiješi, izgledaš kao da ti je slon prdnuo u facu", Wendy mi je kroza zube šapnula na uho i meni je trebala svaka trunka samokontrole da ne prasnem u smijeh. Samo sam se zahihotala i ostavila smiješak na usnama, ali kad sam vidjela Landona u odijelu, taj smiješak je ispario. Dah mi je zastao u grlu. Bože.

Izgledao je tako... profinjeno, tako pametno i dostojno cijelog svijeta. Izgledao je kao da ne mari ni za koga osim sebe, iako sam jako dobro znala da to nije istina. Izgledao je jednostavno savršeno i kad sam ga ugledala kako stoji nasred dnevnog boravka sa osmijehom koji je bio pun divljenja i koji je bio upućen meni, znala sam da je to dečko u kojeg bi se vrijedilo zaljubiti.

I po prvi put u ovih nekoliko mjeseci koliko se družim s Landonom, složila sam se sa svojim unutarnjim glasićem. Da, ovaj savršeni dečko ispred mene bi definitivno bio vrijedan zaljubljivanja i svih sranja koja dolaze u paketu 'ljubav'.

Ignorirala sam tatin pogled i prišla Landonu. "Hej", nasmiješila sam se. Nisam mogla disati od savršenstva ispred sebe.

"Hej", uzvratio je osmijeh. Odmjerio me - jedno već deseti put u posljednje dvije minute ako smijem dodati - i odmahnuo glavom. "Predivna si."

Osjetila sam kako crvenim. Sad nisam mogla sakriti pogled u dlanove. "Hvala", promrmljala sam. "Ni ti nisi loš, Harperu", namignula sam.

Naše došaptavanje je prekinula Lydia koja nam se približavala s foto aparatom. Ne, ne, ne, ne volim se slikati... sranje. "Smiješak!" uzviknula je. Landon me privukao sebi, šapnuo 'nasmiješi se' i ja sam se nasmiješila.

Pretpostavljam da sam izgledala kao neki čudak, ali kad nam je pružila sliku, zaključila sam da izgledam poprilično... normalno. Lydia je htjela okinuti još jednu, ali sam ju prekinula rekavši da nam se žuri.

Prije negoli smo izašli iz kuće, Landon je pružio ruku mom tati. Njih dvojica su nešto pričali, a ja sam to iskoristila da pitam Lydiju gdje je Jay. "Oh, on je rekao da će se spremati kod Aarona valjda. Ne znam zašto", slegnula je ramenima.

Znam ja, pomislila sam, ali sam samo kimnula glavom. Nije želio biti ovdje kad Landon dođe po mene jer se i dalje ljuti. Čudi me što Lydia nije primijetila, ona uvijek primijeti kad smo Jay i ja u svađi.

"Idemo mi sad, tata", rekla sam zaključivši da tata već predugo trese Landonovu ruku, a ovaj izgleda kao da bi radije bio negdje drugdje. Povukla sam Landona za ruku pa smo se uputili prema vratima.

"Da si doma do dvanaest!"

"Ne budali, Ray. Dođi kad hoćeš!"

Preokrenula sam očima, a Landon se zahihotao. Otvorio mi je vrata svog auta. "Izvolite mlada damo", nasmiješio se.

"Pa hvala vam", uzvratila sam osmijeh i sjela. Zatvorio je vrata, protrčao ispred auta i uskoro se i sam našao u njemu.

Upalio ga je. "Spremna?"

Odlučila sam sve brige pogurnuti negdje sa strane i opustiti se večeras. Reći ću mu sama, to sam odlučila, pa kimnula glavom. "Rođena spremna."