O L I V E

Nisam si to željela priznati, ali nisam mogla prestati gledati u Landona na drugom kraju kantine. Iako sam se stvarno pokušala koncentrirati na nenapisanu zadaću iz matematike koju sam prepisivala od Wendy, svako malo bih podigla pogled prema Landonu, što mi je zaista bilo čudno budući da sam posljednjih nekoliko dana provela s Piersonom. Zašto sam gledala Landona, ako sam se sad družila s Piersonom?

Možda je to bilo zbog njegove molbe da se klonim Piersona. Iako sam ju pokušala ignorirati, zagolicala mi je mozak, nije mi dala mira i najgore od svega - zabrinula me. Nije mi bilo jasno što bi moglo biti toliko loše u Piersonu, čini se kao dečko na mjestu.

"Pogodi što imam." Nije mi trebalo puno da prepoznam glas i parfem. Pierson je sjeo pored mene, nasuprot Wendy, i široko mi se osmjehnuo.

"Ne znam", promrmljala sam, vrativši pogled na brojeve. Ništa od onoga što je pisalo u Wendynoj bilježnici ja nisam shvaćala. Koji je ovo kurac? "Što?"

"Imam vijest o jednom tulumu. Doduše na drugom kraju grada je, ali volio bih da ideš sa mnom", odgovorio mi je uz široki osmijeh. Bez razmišljanja sam pristala, a on mi je rekao da će me pokupiti oko osam i otišao svojim poslom.

"Baš ste se nešto skompali vas dvoje, ha?" Wendy me upitala podignuvši obrvu. Gledala me s polu osmijehom iako joj se u očima ocrtavala briga.

"Pa ono", slegnula sam ramenima, "dobri smo."

Promatrala me neko vrijeme, a onda uzdahnula. "Liv, budi oprezna. Možda te sad tretira kao kap vode na dlanu, ali tko zna kakva sranja se odvijaju u njegovoj glavi."

Njezina zabrinutost je jednostavno bila toliko smiješna da si nisam mogla pomoći pa sam prasnula u smijeh. "Wendy, znam se brinuti o sebi. Znam da i ti znaš da se znam brinuti o sebi, tako da, opusti se."

Usiljeno se osmjehnula i nastavila jesti. Promatrala sam ju neko vrijeme, a onda se vratila svojim poslom, točnije - nastavila sam prepisivati zadaću.

* * *

"Mam-- Lydia", pročistila sam grlo, a ona je uzdahnula. Isuse. Skoro sam Lydiji rekla mama. Iako mi je rekla da nema problema ako ju zovem Lydia, isto tako neće biti problema ako ju zovem mama. Samo što ju ja nikad nisam zvala mama, a sad mi je skoro izletjelo. Progutala sam slinu. "Ovaj... idem sa Susie i Wendy do grada."

Kimnula je glavom. "U redu, vrati se do ponoći." Tipično. Uvijek ponoć, ali zadovoljna sam. Recimo, Wendy mama dopusti da ostane do jednaest tako da sam poprilično dobro prošla.

"Hoću." Uzela sam jednu žvaku koju mi je ponudila i stavila ju u usta. U jebem ti, ljuta je. Žvaka mislim, ne Lydia. Pozdravile smo se i ja sam potrčala prema ulaznim vratima i izašla iz kuće u trenutku kad je Pierson parkirao auto ispred mog dvorišta. Potrčala sam prema autu i uskočila u sjedalo.

"Hej", pozdravio me uz osmijeh. Uzvratila sam i zavezala sigurnosni pojas pa smo krenuli.

Tulum je zaista bio na drugom kraju grada pa je put trajao nekih pola sata. Leđa su mi bila mokra od znoja i bilo mi je drago što sam nosila majicu na kojoj se to nije vidjelo. Izašli smo iz auta i uputili se prema ulazu u kuću koja je bila puna ljudi i iz koje se čula neka pjesma koja mi je jako sličila na Slipknot pa sam suzdržala stenjanje.

Oh, krasno, automatski mi je prošlo kroz glavu, kod kakvih me to budala doveo?! Uzdahnula sam, prisilila se na osmijeh i ušla za njim unutra.

Prva stvar koju sam primijetila bila je njihova odjeća. Ja sam bila, ono, sunce u svijetu ovih sotonjara. Kad sam malo bolje pogledala, čak je i Pierson bio obučen kao svi oni. Nervozno sam se ogledala oko sebe, a glavom mi je prolazila samo jedna misao.

Ja ne pripadam ovdje!

Svi su nosili crne kožne hlače, majice čudnih oblika i kožne jakne s nitnama i zakovicama. Da ne pričam o šminci ovih djevojaka. Zapravo, nisu samo djevojke bile našminkane. Svi su bili, čak i Pierson.

Pierson je vjerojatno primijetio moju nelagodu pa me privukao sebi. "Ne brini se, Liv. Samo se opusti."

Opustit ću se tek kad se vratim kući i legnem u svoj krevet. Ovakvi tulumi nisu za mene.

"Uh, nisam znala da slušaš heavy metal", promrmljala sam, ali nije me čuo jer je bio zaokupljen nekom curom kojoj je vadio bubrege. No krasno.

* * *

"Liv, dođi, želim ti nešto pokazati." Pružio mi je ruku koju sam prihvatila pa smo izašli iz kuće kroz stražnja vrata. Hodali smo prema nekoj šumi - koji kurac?! - dok nismo došli do neke klupice na koju me gurnuo i počeo se skidati.

"Šta koji kurac ti izvodiš?" pitala sam ga zbunjeno. Samo se nacerio, a taj cerek mi je dao odgovor. "Ej, ne namjeravam se--"

Ali prekinuo me tako što je prislonio svoje usne na moje. Stisak na mojoj ruci je bio prečvrst i koliko god sam se ja pokušala opirati, nisam se mogla pomaknuti. Obuzela me panika i prvo što mi je proletjelo kroz glavu kad je posegnuo za patentom mojih traperica bilo je - nećemo se tako igrati!

Nekako sam se, nemam pojma kako, uspjela izvući iz njegovog stiska i gurnula ga svom snagom. Iznenadila sam i sebe i njega kad je zateturao i skoro pao na pod, ali je uspio održati ravnotežu. Trebalo mu je svega tri sekunde da dođe sebi, ali ja sam već bila trčala prema kući. Čula sam ga kako sopće iza mene i okrenula sam se kako bih ga raspalila šakom po licu. Nije to očekivao i uhvatio se ga nos iz kojeg je šikljala krv, zureći u mene u nevjerici. Međutim, ni slomljen nos ga nije spriječio pa sam ga šutnula nogom u cjevanicu.

"Jebi se, seronjo!" vrisnula sam i nastavila trčati. Kad sam došla u stražnje dvorište kuće, počela sam se gurati kroz masu metalaca koji su me promatrali kao da sam ja janje, a oni lavovi. "Jebite se svi", promrmljala sam si u bradu i našla se u prednjem dvorištu.

Osjetila sam kako me netko hvala za lakat i automatski sam ga šutnula u koljeno. Kasnije sam shvatila da je to bio Gavin. "Koji kurac?!" vrisnuo je. "Liv!"

"Isuse, oprosti", promrmljala sam i pridržala ga kako bi se mogao uspraviti. "Ja samo... Nije važno", odmahnula sam rukom. Nisam znala hoće li reći Landonu ako mu kažem da me Pierson skoro silovao stoga sam to odlučila prešutjeti.

"Što radiš ovdje?" upitao je zbunjeno. "Mislio sam da ne voliš metalce."

Sad mi nije bilo druge nego reći mu istinu. Uzdahnula sam. "Ma, došla sam s Piersonom."

"A gdje je on?"

"On je, uh..." pročistila sam grlo. "On je negdje tamo iza, u kući, dvorištu, ne znam..."

Sumnjičavo me pogledao, ali ništa više nije rekao ni pitao. "Treba li ti prijevoz kući?"

Odmahnula sam glavom i nasmiješila se. "Ne treba. Ići ću pješke, ali hvala u svakom slučaju."

"U redu", rekao je. Nasmiješio mi se prije negoli se okrenuo i vratio se nazad u kuću, a ja se uputila doma. Nakon nekih petnaest minuta hoda sam shvatila da će mi trebati najmanje sat vremena da dođem kući, ali nisam imala namjeru nastaviti hodati nego sam se sklonila s ceste i sjela na rub kolnika.

Ne znam koliko sam dugo tako sjedila dok nisam čula poznati zvuk motora kako staje ispred mene. Podigla sam pogled i susrela se s Landonovim zabrinutim licem. Sišao je s motora i sjeo pored mene. "Liv, što se dogodilo?" upitao je.

"Imao si pravo u vezi Piersona", uzdahnula sam. "Baš je seronja."

Nasmijao se, mada je taj smijeh zvučao nekako tužno. "Što je napravio."

"Pokušao me silovati." Bilo je pravo čudo što se nisam rasplakala.

Osjetila sam kako se ukočio pored mene, a onda ustao. "Ubit ću ga."

"Ne, Landon, ne!" Ustala sam i ja i povukla ga za rukav kožne jakne. "Nije vrijedan tvojih živaca--"

"Liv, majke mi, ubit ću ga!"

Nisam stigla reagirati jer je već bio sjeo na motor i odvezao se prema kući gdje se održavao tulum. Panika me obuzela i prije negoli sam shvatila, trčala sam za njim, držeći mobitel na uhu.

"Gavin? Liv je. Landon će napraviti sranje..."