Na kraju se ispostavilo da ono što mi je Wendy napisala u poruci uopće nije bila istina, nego je samo željela da se pojavim na satu engleskog jer smo pisali vražji test. Kad sam utrčala u školu, taman je bilo zvonilo za kraj petog sata i ja sam pronašla Wendy kraj njenog ormarića kako sprema knjige iz kemije i uzima one iz engleskog.

Nasmiješila se kad me ugledala. "Drago mi je što si se pojavila." Zalupila je ormarićem i okrenula se prema meni pritom prigrlivši knjige prsima.

"A profesor? Hoće li zvati mog tatu?" upitala sam jedva dolazeći do daha. Naslonila sam se leđima na ormariće iza sebe osjećajući se kao da mi u plućima gori. Mislim da ljudi nikad ne bi rekli da je moj polubrat kapetan košarkaškog tima pored mene koja izgubim dah dok se popnem stepenicama (kojih ima tri, usput rečeno) da bih ušla u školu.

"Naravno da ne", rekla je onim 'logično' tonom glasa. "To sam napisala samo zato da se pojaviš na testu."

Suzila sam oči. Wendy je izgledala prilično zadovoljno sobom. "Ti si zla osoba", istaknula sam. Nevino se nasmiješila i povukla me prema učionici engleskog.

I tako sam sljedećih trideset i pet minuta provela sjedeći u zadnjem redu do prozora, gledajući - jedva doduše, morala sam izvijati vrat na prilično neprirodne načine da bih nešto zapravo i vidjela - nogometni trening. Čovječe, koliko ti dečki nastradaju dok igraju. Stvarno mi je drago što ništa ne treniram.

Još se i hvališ...

Daj, šuti.

Deset minuta prije kraja sata sam bacila kratak pogled na test i shvatila da su ti zadaci lagani i da ja to znam riješiti. Stoga sam ih počela rješavati, što je na mene djelovalo umirujuće. Kasnije sam shvatila da se pretvaram u Wendy.

* * *

"Hej, Liv. Kako napreduje izazov?"

Glen se odjednom stvorio pored mene. Trenutno smo hodali prema dvorani u kojoj će se za desetak minuta održati trening i gdje će se izabrati novi košarkaški igrači. Pokušala sam nagovoriti Wendy da ide sa mnom, ali ona ima dodatnu nastavu iz fizike, a Diana i Susie su otišle kući tako da sam bila sama.

Uzdahnula sam, otvorila vrata dvorane i iznenadila se ugledavši koliko je puno ljudi bilo na tribinama. Brzinski sam preletjela pogledom po dvorani da vidim poznajem li nekog prije negoli sam odgovorila Glenu. "Nikako."

"Kako to?" upitao me uz osmijeh. Pogledao je prema središtu dvorane i na trenutak mi se učinilo da je nervoza prešla preko njegovog lica, ali ne. Ipak mi se učinilo, a njegov dobro poznati vragolasti cerek mu je i dalje bio na usnama.

Slegnula sam ramenima. "Ne znam, stari. Nikako da ga uhvatim nasamo." Namjerno sam prešutjela činjenicu da sam Landona ipak uspjela uhvatiti nasamo, ali nisam mu to mogla reći jer ni on, kao ni Jay, Aaron, Wendy ili bilo tko drugi, ne zna da ja pušim. Ne mogu riskirati da Jay sazna, pa glavu bi mi skinuo s ramena. Plus, rekao bi mom tati koji bi me pribio na križ i zalio svetom vodom. Svi u mojoj obitelji se protive cigaretama i pušenju, a ja sam se navukla kad sam povukla nekoliko dimova od nekog tipa s kojim sam prije pola godine plesala u klubu.

"Možda ti se sad posreći", pokazao je glavom na suprotnu stranu. Landon i njegova ekipa su taman ulazili u dvoranu. Gledala sam kako se penju po stepenicama prema najgornjem dijelu tribina i sjedaju.

"Ne. Nema šanse. Previše ih je oko njega", odmahnula sam glavom. "Moram ga dobiti nasamo..."

"Olive, srećo, tipovi poput Landona nikad nisu sami", znalački je rekao i namignuo. "Sad ti je prilika. Uostalom, Allison i Blair su na toj strani. Smisli nešto. Barem ti uvijek smisliš nešto."

Nakon tih riječi je otišao prema svlačionici i ostavio me samu, a meni nije preostalo ništa drugo nego da ga poslušam. Uzdahnula sam, krenula. Imala sam osjećaj da mi srce otkazuje svakim korakom kojeg sam napravila. A onda sam jednostavno stala. Nalazila sam se ispred Allison Nichols i Blair Sawyer, cure koje su s Jayem i ekipom u doslovno svakom trenutku. Čitaj: najpopularnija ekipa u školi.

Prestale su pričati kad su me ugledale. "Hej, Liv", Allison se osmjehnula i pomaknula se ulijevo. "Sjedi."

Tupo sam uzvratila osmijeh i uguzila se između njih, usput bacajući kratak pogled prema Landonu, ali nije doživljavao nikoga osim neke plavuše koja je nosila premalo odjeće za školu. K vragu, nosila je premalo odjeće za gradić kao što je Westfield općenito. Mislim da se ženska zvala Quinn, ali nisam bila sigurna.

Vratila sam pogled nazad prema terenu, pokušavajući se koncentrirati na Blair i Allison pored mene.

"Zar tvoj brat nije kapetan?" Blair me upitala. Obje smo imale pogled uperen prema Jayu i treneru koji su se gadno svađali. Pretpostavljam da je, kao i ja, načula kad je trener glasnije rekao da su sva mjesta u timu otvorena.

Ignorirala sam činjenicu da je rekla brat pa odvratila: "Očito ne. Čula si trenera."

"Da, ali ako je kapetan od prve godine, ne znači li to da ostaje kapetan skroz do kraja školovanja?" Allison je nastavila.

Zar im ja djelujem kao netko tko zna pravila košarke i koliko dugo netko može biti kapetan? "Ne znam", rekla sam otresitije negoli sam namjeravala.

Na sreću, nisu primijetile jer su bile previše zaokupljene treningom. Dečki su jurili okolo, dodavajući si loptu međusobno i zabijajući koš za košem. Trener nije izgledao previše sretno što se toliko ljudi pojavilo danas; Jay mi je jednom rekao da više voli kad su samo košarkaši i ponekad navijačice u dvorani, a previše ljudi mu stvara pritisak.

Sjedila sam na tim tribinama, želeći otići, ali sam ostala do kraja.

Jay je i dalje kapetan, to je očito svima bilo važno.

* * *

"Nisam znao da se družiš s Allison Nichols i Blair Sawyer", začula sam glas pored sebe pa podigla pogled s mobitela. Landon je stajao naslonjen na školski zid, igrajući se ključevima svog motora.

Dok sam ja čekala naslonjena na Jayev auto da on završi u svlačionici pa da možemo napokon ići kući jer sam gladna, žedna i piški mi se. Zašto nisam sjedila u autu, pitate se. E, pa, zato što mi moj dražesni polubrat nije želio dati ključeve auta jer se, kao, boji da ne odem bez njega i slupam auto. Da, baš. Uostalom, čak da to i napravim on se svejedno može povesti s nekim iz tima. Idiot. Eto razlog zašto želim započeti s izazovom već više... da ne moram po ovoj vrućini čekati toliko dugo. Dosad sam već mogla biti kod kuće

Zašto jednostavno ne odeš u hlad?

Jer ne želim, ne petljaj se.

"Zašto se ne bih družila s njima?" namršteno sam upitala, zbunjena činjenicom što Landon razgovara sa mnom. Što me uopće pogledao, a kamoli započeo razgovor.

"Jer ta ekipa nije za tebe", odgovorio je onim 'nije-li-očito?' tonom.

O, Bože, kako li sam ja dijelila njegovo mišljenje, ali takve stvari se ne govore tipu s kojim prvi put u životu vodiš razgovor. No dobro, nije baš prvi put, ali prvi put otkako je priseban.

Umjesto da se složim s njime, odlučila sam nastaviti po svome. "Ne poznaješ me toliko da mi govoriš tko je moja 'ekipa', a tko nije", nezainteresirano sam odgovorila.

"Poznajem te dovoljno dobro da znam da se tipovi kao ti ne druže s tipovima kao Allison, Blair i ostale školske pizde."

Sad mi je polako počinjao ići na živce. Nije baš da sam veliki Allisonin fan, ali ne želim slušati kako ju itko vrijeđa. Naposljetku, i ona je biće od krvi i mesa i kao i svatko biće od krvi i mesa, Allison Nichols također ima osjećaje. Doduše, skriva ih maskom zloće, ali znam da negdje duboko u sebi ima osjećaje.

Suzila sam oči. "Što ti misliš tko si ti? Tko tebi daje pravo da ideš okolo i osuđuješ ljude samo na osnovi njihovog izgleda? Allison možda izgleda kao umišljena kuja, ali je cura na mjestu. I što misliš kad si rekao 'tipovi kao ja', ha? Što ti to treba značiti?"

Nisam vikala, ali definitivno sam bila malo glasnija nego inače jer se nekoliko osoba koje su prolazile osvrnulo da pogledaju što se događa.

Landon me zabavljeno gledao. "Pod time sam mislio cure koje su s obje noge čvrsto na zemlji, ali vidim da sam cijelo vrijeme imao krivu predodžbu o tebi. Pretpostavljam da zaista osuđujem ljude na osnovi izgleda jer mi ti ne izgledaš kao netko tko bi se pokorio vladavini Allison Nichols."

U jebote. Ovo je zaboljelo. Prije negoli sam mu išta uspjela odgovoriti, dobaciti neku sarkastičnu dosjetku, Landon se popeo na svoj motor i odvezao se, a ja sam posramljeno spustila glavu.

Glupačo, glupačo, glupačo! Još jedna prokockana šansa. Sad nema teorije da ikad započnem razgovor s njim i da više izvršim taj glupi izazov. Ja i moj dugi jezik! Gdje mi je uopće bila pamet kad sam prihvatila izazov? Mogla sam jednostavno pojesti masline i to bi bilo dosta. Zašto nisam poslušala Jaya? Zašto sam se prodala za jebeni auto kojeg ću voziti svega dva puta i više nikad jer će mi ga tata oduzeti čim ga vidi?!

Bože, najradije bih si iskopala rupu i bacila se u nju ovog trena.

Jay mi je prilazio izgledajući kao da su mu upravo javili da mu je netko pobio cijelu obitelj. Okej, loša usporedba, ali izgledao je jako bijesno. "Jesi li ti to upravo razgovarala s Landonom?" upitao me.

Ustala sam s haube auta i otišla na suvozačevu stranu, čekajući da otključa auto da mogu ući. "Da", mirno sam odgovorila. Moram ovo odigrati pametno jer ne mogu riskirati da Jay sazna. Ili posumnja.

"Zašto?" upitao je. Kad sam krenula odgovoriti, nastavio je: "To nema nikakve veze s onim glupim Glenovim izazovom, zar ne?"

Uh, kad bi samo znao...

Šuti, zaboga!

"Ne", odgovorila sam suho i nadala se da ne zvučim kao da se branim. "Naravno da ne, Bože."

"O čemu ste onda razgovarali?" Upalio je auto i izašao iz školskog dvorišta.

Misli, Olive, misli! "Rekao mi je da povežem vezicu", odgovorila sam ugledavši svoje crvene vansice i vezicu koja je bila odvezana. "Da se ne spotaknem."

Jay me sumnjičavo pogledao, ali je nakon nekog vremena vratio pogled na cestu i upalio radio. "U redu."

Odahnula sam kad više nije postavljao nikakva pitanja i naslonila glavu na sjedalo. Bože, ja sam grozna polusestra.