L A N D O N

Gledao sam Olive i Piersona kako se smiju na nešto što je on rekao i škrgutao zubima. Pierson West nije dobra osoba. Nije dobra osoba i to će ona uskoro iskusiti na vlastitoj koži, a kad taj dan dođe ja neću biti tu da pokupim njene slomljene dijelove. Piersona sam upoznao na jednoj snobovskoj zabavi dok je tata još bio s nama prije negoli je otišao drugoj i dok je još cijela obitelj uživala u tim događajima. Svaki vikend smo išli na te zabave gdje su se okupljali bogati i mogu vam reći da je nekad znalo biti zabavno. Međutim, kad je tata otišao i ostavio moju mamu, moju mlađu sestru Hawise i mene da jedva krpamo kraj s krajem, prestali smo ići na te zabave jer nam je uzeo sve novce. To mu nikad neću zaboraviti, gad. Nadam se da će trunuti u paklu.

No, da se ja vratim na priču. Imao sam šesnaest, skoro sedamnaest i isprva sam i ja pomislio da je Pierson dečko sasvim na mjestu. Ali onda sam ga ugledao kako se žvaljaka s nekom ženskom i vadi joj unutarnje organe u javnosti. To i ne bi bio problem budući da i sam to nekad napravim, ali Piersonova djevojka je također bila na toj zabavi i vidjela ih je. Lik je prekinuo s njom na licu mjesta, a ona je napravila takvu strku da je dobila napadaj panike.

A najgore od svega je to što je imala stomak do zuba.

Prije neka dva-tri tjedna sam sreo djevojku s kojom se pokupio na toj zabavi i u rukama je nosila malo dijete - dečka koji je bio pljunuti Pierson.

Nisam želio da se takvo nešto dogodi i Olive i nadao sam se da je pametnija od te dvije glupače koje su pale na Piersonov šarm. To jest, ono što on zove šarm. Zapravo ih žalim, a žalit ću i Olive ako joj se dogodi takvo nešto. Ne znam zašto se vratio u Westfield i nije me briga. Napravit ću što god treba da ga otjeram i vratim tamo odakle je i došao.

"Koji je tebi kurac?" Gavin me lupio šakom u rame i ja sam se trgnuo iz svojih misli. Upitno sam ga pogledao. "Škrgućeš tim zubima posljednjih pet minuta. I stišćeš šake. To radiš samo kad ideš nekog udariti."

Odmahnuo sam rukom kao da tjeram muhu. "Nije bitno", promrmljao sam. Nastavio sam sa zurenjem sve dok nisam čuo Gavina kako uzdiše pa sam vratio pogled na njega. "A što hoćeš da ti kažem?"

"Hoću da mi iskreno kažeš sviđa li ti se Olive Rumsen."

Gledao sam u njega šokiran onime što čujem. Šutio sam neko vrijeme, vrteći među prstima očev medaljon, jedinu stvar koja mi je ostala od njega. Naposljetku sam slegnuo ramenima, a odgovor koji sam mu dao definitivno nije očekivao. "Nije to sviđanje... Više je kao briga. Podsjeća me na Hawise."

Nasmijao se. "Hawise?" upitao je s dignutom obrvom. "Što te, osim te boje kose, može podsjećati na Hawise?"

Počešao sam nedavno obrijanu bradu. "Narav. Crvenokose imaju tu neku divlju narav."

Više me ništa nije pitao, nego se vratio razgovoru s Benom i Cassie. Bio sam u iskušenju da se ustanem, odem do Olive i Piersona i maznem njega šakom u nos, ali onda opet zašto bih? Stalno sam si ponavljao riječi što mi ih je Quinn rekla prije dva i pol tjedna na moto susretima.

"Čula je za tvog tatu i žao joj je tebe, zato se druži s tobom. Rekla sam ti da tim popularnim klincima nije za vjerovati. Rekla sam ti, Lan, i nisi me poslušao."

Ali od koga je mogla čuti? To sam rekao samo Gavinu, ali Quinn se našla u blizini i naravno da su joj uši narasle kao Dumbi i sve je čula. Nekako sve više razmišljam o tome da je lagala jer je sklona laganju i to često. Olive mi ne izgleda kao osoba koja bi se družila s nekim samo iz sažaljenja prema toj osobi.

Ali onda opet, što ja znam? Isto tako ne izgleda kao osoba koja bi se družila s nekim kao što je Pierson.

Zašto se jednostavno nisam mogao držati podalje od nje? Onog dana kad je došla pušiti pod tribine, a ja sam započeo razgovor s njom... zašto nisam mogao držati jezik za zubima? Nešto me vuklo prema njoj i nisam si mogao pomoći.

Narav, rekao mi je glasić u glavi. Njezina narav.

Osjetio sam nečije ruke prije negoli sam vidio sjenu i nije mi trebalo dugo da shvatim po mirisu jakog parfema da je to bila Quinn. Suzdržao sam se od stenjanja. Dosana je, kako ne razumije da je dosadna?

"Zašto si mi tako potišten?" Sjela mi je na ispružene noge i stavila ruke na moja prsa. Namjerno se naginjala prema meni kako bih zavirio u njezin dekolte. I malo mi je falilo, stvarno jest. Ali uspio sam se sabrati i skloniti njene ruke s mog vrata.

"Nisam raspoložen, Quinn", uzdahnuo sam umorno.

S Quinn je nekad znalo biti jako zabavno, ali onda je postala dosadna i opsjednuta mnome i toliko naporna da mi dođe da lupim glavom u zid svaki put kad svojim kreštavim glasom kaže "Ali Lan!" A što je najgore od svega, tu skraćenicu svog imena ja mrzim.

"Tko te razljutio?" upitala je, izbacila donju usnicu i nakrenila glavu malo ulijevo.

Suzdržao sam se od preokretanja očima. "Nitko me nije raz--" Ali nisam stigao izreći do kraja jer je prislonila svoje usne na moje.

Odmaknuo sam ju od sebe - jedva doduše, tko bi rekao da se u tako sitnom tijelu krije toliko snage? - i ustao. Zateturala je unatrag, ali se uhvatila za moju ruku i šokirano me pogledala. "Što ti je?"

"Rekao sam ti da nisam raspoložen. Quinn, molim te." Bila je toliko niska da sam morao vrat spustiti toliko da me bolio. Mogu zamisliti kako je tek njoj.

Ispučila je usnice, spremna da nešto kaže, ali se Cassie ubacila i spasila me. "Daj ajde, Quinn. Mi pokušavamo jesti ovdje, a svaki put kad ti zineš, ja izgubim apetit jer samo sranja izlaze iz tih tvojih umjetnih usta."

Suzdržao sam se od napadaja smijeha, ali Ben i Gavin su se toliko glasno smijali da je cijela kantina orila. Krajičkom oka sam ugledao Olive kako gleda u nas, ali joj je Pierson nešto rekao pa je vratila pogled na njega.

Quinn mi je okrenula leđa i izašla iz kantine, a ja sam odmahnuo glavom i sjeo nazad na klupicu.

* * *

"Hej stari."

Nije mi trebalo dugo da prepoznam glas. Pripadao je Piersonu i zbog toga što mi se pridružio htio sam ubrzati korak, ali nisam. Ne znam zašto. Samo sam uzdahnuo i nastavio hodati, škiljeći prema suncu.

"Čuj, razmišljao sam i zanimalo me jel bi stvari među nama mogle biti normalne."

Htio sam se nasmijati od muke. Odakle mu takve glupe ideje? "Zašto to želiš?" upitao sam. Glas mi je bio miran iako sam iznutra gorio od ljutnje.

Slegnuo je ramenima. "Pa, ne znam. Na onoj glupoj zabavi si se činio nekako opušteno i što ja znam..."

"Izgled vara." To je meni jednom Olive rekla, ali nisam se sad mogao sjetiti oko čega smo se prepirali.

Nasmijao se. "Misliš da se varam u vezi tebe?" Osjetio sam kako me procjenjivački promatra, ali sam ga ignorirao.

"Uvjeren sam da se varaš u vezi mene", odvratio sam vadeći ključeve motora iz džepa.

Ponovno se nasmijao, a meni je lagano počeo ići na živce s tim smijanjem. Koja budala. "Onda, prijatelji?" Pružio je ruku s otvorenim dlanom prema meni.

Usiljeno sam se nasmijao, odmjerivši njegovu ispruženu ruku. "Naravno", rekao sam. "Kad se kloniš Olive."

Ruka mu je pala uz tijelo. "Žao mi je, to se neće dogoditi."

"Kao ni naše prijateljstvo", rekao sam hladno i sjeo na motor. "Znam tko si, Piersone West, i znam što radiš. Neću ti dozvoliti da takneš Olive, čuješ me? Bio bih oprezan da sam na tvom mjestu."

Preokrenuo je očima, a ja sam shvatio da sam na površinu izvukao pravog Piersona. Nisam bio siguran je li on to shvatio. "Olive Rumsen je dobra komadina", oblizao je usnice. "Neću ju ostaviti na miru dokle god se ne nalazi ispod mene gola."

Nakon toga mi je okrenuo leđa i krenuo prema svom autu, a ja sam se svakom trunkom samokontrole morao suzdržati da ne ustanem s motora i prebijem ga na mrtvo ime. Dok sam gledao kako sjeda u auto i odvozi se sa školskog parkirališta, znao sam da je shvatio da sam na površinu izvukao pravog Piersona. Namjerno je rekao ono što je rekao kako bi me isprovocirao. Također je znao da mi Olive ne vjeruje i znao je da to želi iskoristiti kako bi ju odvukao u krevet.

"Quinn, jebem ti mater", promrmljao sam si u bradu i upalio motor. Da nije bilo nje i njenih laži, Olive i ja bismo i dalje bili dobri i vjerovala bi mi u vezi Piersona.

A on nju ne bi ni taknuo jer bih ubio Boga u njemu. Olive je jedino što me spriječava da ga ne taknem. A što ih duže gledam, polako gubim strpljenje...