16

Rođendani su precijenjeni.

Dođe mi da lupim glavom o zid svaki put kad na Facebooku vidim one videe koje cure stavljaju svojim najboljim prijateljicama uz biblijski sadržaj čestitke u kojem uglavnom spominju njihove zgode, nezgode i sve moguće bivše, sadašnje i buduće dečke. Recimo, ja sam Wendy zabranila da mi išta stavi na Facebook za rođendan, čak sam jedne godine i zaključala vremensku crtu kako mi bilo tko drugi nešto ne bi stavio. To je bila prva stvar koju sam napravila i ove godine kad sam dvanaestog trećeg legla na krevet u svojoj sobi i u 23:59 zaključala vremensku crtu i ugasila čavrljanje kako mi nitko ne bi mogao dosađivati.

Gledala sam svoj digitalni sat na noćnom ormariću i u trenutku kad je otkucao ponoć, zavalila sam se nazad na jastuke i pogledala u strop. Trebam li se osjećati drugačije jer sam starija? Bilo tko drugi bi. Osjećam li se ja drugačije? Ne jer ne vidim razlog zašto da se osjećam drugačije. Starim, to nije razlog da se osjećam bilo kako, dobro ili loše.

Pogasila sam sve moguće tonove na mobitelu tako da, čak i da me netko zove, nisam mogla čuti. Upalila sam laptop, ušla na Netflix i upalila epizodu iZombie, želeći da što prije ovaj dan prođe kako ne bih bila centar svijeta.

Vidite, kad vam je brat - doduše u mom slučaju polubrat - jedan od najpopularnijih likova u školi, apsolutno svi znaju kad mu je rođendan, što znači da znaju i kad je moj rođendan. Dok Jay uživa u toj svoj pažnji, ja samo želim ući normalno u školu bez pogleda, bombonjera i ostalih sranja koje sam počela dobivati u posljednjih nekoliko godina.

Zaspala sam u nekih pola četiri, a kad sam se sljedećeg jutra probudila u šest jer je Jay uletio u sobu kao da ga gone bikovi, došlo mi je da mu zavalim šamarčinu. "TKO TO DANAS IMA ROĐENDAN?!?" zavrištao je i skočio na mene. "SRETAN ROĐENDAN OLIVE!"

Zastenjala sam od muke i pokušala ga zabaciti sa sebe, ali bila sam iscrpljena. Okrenula sam se na drugu stranu i navukla pokrivač preko glave, nadajući se da će ga to otjerati, ali on je ostao u sobi, podigao rolete što je prouzročilo da svjetlost padne direktno na moje oči.

"Ne, ne, ugasi to", promrmljala sam nemajući pojma što pričam. "Mislim, zatvori... makni... spusti proklete rolete!"

"Ne želim", grleno se nasmijao i povukao pokrivač s mene. "Vidimo se u kuhinji! Imamo cijelu kuću samo za nas, tako da će biti je-be-ni-ca! Već sam jučer objavio na Twitteru i Fejsu sve vezano za tulum! Liv ne puniš sedamnaest dva puta, daj malo života u sebe!"

Nakon tih riječi je izletio iz sobe ostavivši me iscrpljenu na krevetu. Još sam malo dremuckala sve dok nije opet uletio u sobu i natjerao me da sjednem uspravno u krevet te me počeo lupkati dlanovima po obrazima sve dok ja nisam poludjela i njemu zavalila šamar. Bacila sam jastuk na njega na što se nasmijao i izašao iz sobe, a ja sam se ispružila na krevetu.

Mobitel mi je vibrirao na noćnom ormariću pa sam nogom posegnula za njim, držeći ga između tabana koje sam privukla rukama. "Halo?"

"Hej, Olive. Sretan rođendan i od mene i od Lydie. Žao mi je što nismo mogli biti tamo, ali Jay je rekao da će se pobrinuti da ti bude nezaboravno."

"Da, pobrinut ću se ja da on više ne vidi svjetlost dana", promrmljala sam bijesno i pokazala Jayu srednjak kad je opet ušao u sobu. Jedini dani u godini kad je Jay hiperaktivan poput vjeverice na kokainu su moj i njegov rođendan. Ostale dane je hiperaktivan poput obične vjeverice.

"Oh, netko nije dobre volje? Hajde, Liv! Razveseli se, pa ne slaviš sedamnaest dva puta!"

Što je s ljudima, zašto to stalno ponavljaju? "Da, da, kako god", preokrenula sam očima. Rekao mi je nešto vezano za nedjelju, ali nisam slušala. Prekinula sam poziv, ostavila mobitel na krevetu te izašla iz sobe i spustila se u kuhinju gdje sam zatekla Glena i Aarona.

"Sretan rođendan", Aaron se nasmiješio. Kimnula sam glavom prema obojici nakon što je i Glen čestitao pa uzela Jayeve pahuljice i pojela ih.

"Ja se vraćam u krevet, a vi kad shvatite da je ovaj luđak na nekoj drogi ili možete otići kući i spavati."

"Zašto bismo otišli kući i spavali? Pa skoro će dvanaest", Aaron se nasmijao. "Liv, kad te 'ovaj luđak' probudio bilo je devet, ali te ostavio da spavaš."

Šokirano sam ga pogledala pa prebacila pogled na sat iza njegove glave. U jebote, vidi stvarno. Petnaest do dvanaest. A ja mislila da je bilo šest. Pokušala sam se sjetiti u kojem mi je položaju bila glava, ali bezuspješno. "Gdje je Jay uopće?" upitala sam.

"Na tavanu, otišao je po--"

"Olive Imogen Rumsen! Zašto si zaključala jebenu vremensku crt-- Oh, hej dečki." Diana je s mobitelom u rukama ušla u kuhinju i zastala ugledavši cijelu delegaciju ispred nje.

Aaron je fiksirao svoj pogled na mene. "Srednje ime ti je Imogen?" upitao je na rubu smijeha. Obojica su bili na rubu smijeha, a ja sam preokrenula očima.

"Što fali tom imenu?" upitala sam s podignutim obrvama. Diana je došetala do mene pa sam ju ponudila kavom, ali je odbila.

"Vidiš da gospoda ne razumiju ljepotu imena", odvratila je pomalo drsko.

Suzila sam obrve i kimnula glavom nekoliko puta kako bih dokazala da se slažem s njom. Okrenula se prema meni i zagrlila me. "Sve najbolje, Liv."

"Hvala", promrmljala sam joj na uho. "Gdje je Susie?"

"Doći će", odgovorila je i sjela na radnu ploču. Jay se vratio u kuhinju noseći u rukama neku kutiju na kojoj je pisalo 'Livin sedamnasti rođendan'.

"Shvaćaš da si krivo napisao sedamnaest?" upitala sam ga i sklonila čaše s vodom s kuhinjskog stola kako bi mogao položiti kutiju na njega. "I što je sve ovo, koliko dugo to imamo?"

"Jedno po jedno pitanje", zasukao je rukave svoje bijele majice. "Ovo sam slučajno krivo napisao, ups", iskrivio je usnicu prelazeći dlanom po krivo napisanoj riječi. "A ovo su stvari za tvoj rođendan i to imamo od prošlog mjeseca."

Glen je uzdahnuo. "Stvarno se počinjem pitati je li na nekoj drogi."

* * *

Uz riječi da ipak žele da ovo bude iznenađenje, istjerali su me iz kuće i ostavili samu. Imala sam dvadeset i tri dolara i osim dvije limunade i četiri shock žvake nisam ništa drugo mogla kupiti. Hodala sam ulicom obučena u svoje najdraže crne kratke hlačice visokog struka i top od čipke jer, kako mi je rekla Wendy koja se kasnije pridružila ekipi za očajni vid kako sam od milja nazvala okupljene u kuhinji, moram biti lijepo uređena za tulum, ali ne smijem se pojaviti u kući prije pola osam. Već sam jako dobro znala da ću izgubiti živce i da ću doći na taj tulum gladna i žedna i bolje bi im bilo da ima neke dobre hrane.

"Vidi ti nje", začula sam vrlo poznat glas i okrenula se. Ugledavši Landona kako me odmjerava, lupila sam ga po ramenu. "Za kog si se ti tako skockala?"

"Za glupi tulum." Dio tijela koji je u potpunosti bio izložen čipki, dakle moj stomak, me počeo lagano svrbjeti pa sam se počela čogati, u tom trenutku si želeći otkinuti kožu.

Pljesnuo se dlanom po čelu i iz ruksaka kojeg je nosio izvukao malu kutijicu. "Sretan rođendan!"

Pružio mi ju je, ja sam ju uzela i otvorila. "Landon... nisi trebao", promrmljala sam. Izvukla sam pletenu narukvicu izrađenu od crvenog i zelenog konca i nasmiješeno ga pogledala. "Hvala ti."

"Nema na čemu", uzvratio je osmijeh. Zamolila sam ga da mi zaveže narukvicu što je i napravio te smo nastavili hodati prema... pa, ne znam gdje smo išli. Samo smo tako hodali i pričali o glupostima, njegovim planovima nakon srednje i tako to; uobičajene teme. Ušli smo u neki kafić i sjeli za jedan od mnogobrojnih stolova te nastavili našu priču. Sjedili smo u tom kafiću sve dok nije bilo vrijeme da ja krenem nazad.

"Stvrati ako želiš", rekla sam dok smo ustajali. "Možeš povesti i Gavina, mislim da Susie neće smetati."

"Pomirile ste se?" upitao je na što sam kimnula glavom. Počešao je stražnju stranu vrata i ogledao se po prostoriji. "Vidjet ću hoću li svratiti. Mislim da Jay ne bi bio oduševljen da me vidi ondje."

Odmahnula sam rukom. "Boli te kurac za Jaya."

Nasmijao se pa smo izašli iz kafića. "Usput, lijepo izgledaš", nasmiješio se odmjerivši me još jednom.

Pročistila sam grlo. "Hvala", nacerila sam se. Onda smo se rastali, ja sam krenula prema svojoj kući, a on prema svojoj, pretpostavljam. Cijelo vrijeme sam se smješkala sebi u bradu, potajno se nadajući da će ipak doći.

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top