U čudu sam gledala neku budalu kako je skinuo majicu, preskočio ogradu balkona i bacio se u bazen te je nekoliko sekundi kasnije izornio i počeo se veseliti sa svojim prijateljima koji su stajali oko bazena teturajući i prijeteći da će se svakog trena naći pod vodom i umrijeti.

Ako se pitate, Jay me uspio prokrijumčariti na neki jadni tulum bez tatinog znanja i sad sam tu, okružena pijanim idiotima. Jaya sam izgubila i nikoga ovdje ne poznajem tako da sam praktički sama i ne znam što da radim.

Hvala ni na čemu, Jay.

Kad mi je bilo dosta tog sranja, odlučila sam izaći na svježi zrak kako ne bih još više poglupila od gledanja ovih idiota. Po prvi put otkako poznajem Jaya sam se zapitala jesu li njegovi prijatelji mentalno stabilni, jer kako se meni čini nisu baš... Morat ću ga pitati.

Sjela sam blizu izlaza iz stražnjeg dvorišta u slučaju da se pojavi policija i izvukla cigaru i upaljač iz džepa traperica te zapalila. Kolike su šanse da me Jay vidi? Velike. A onda opet, koliko sam cura vidjela ovdje s istom bojom kose kao moja? Upravo tako, puno.

Nemam razloga za brigu.

Naslonila sam glavu na ogradu i zatvorila oči, ispuhavši dim. Ponovila sam radnju nekoliko puta dok nije ostao samo opušak. Taman kad sam ga bacila na travu i zgazila, neka cura mi je prišla sa sladoledom u ruci.

"Izvoli", rekla je veselo i pružila mi kornet.

"Što bih ja trebala s time?" zbunjeno sam upitala. Jel ovo neka zajebancija ili samo u Westfieldu dijele sladolede na tulumima?"

Gledala je u mene kao da sam luda. "Pa pojesti ga." Nakon toga je otišla dalje, dijeleći ljudima kornete. Pa hajde, dobro onda.

Teško žabu u vodu natjerati...

Opet sereš?

"Ej mala!" začula sam nekog dečka pa odvratila pogled sa svog sladoleda i pogledala ulijevo. Grupica pijanih idiota je stajala nedaleko od mene i gledali su u mom smjeru. "Pita moj frend", pokazao je palcem na svog frenda koji je držao pivo u ruci i smijao se, "za kol'ko ližeš?"

Baš kad sam pomislila da je idiotizam na ovom tulumu dosegnuo granice. Krenula sam odgovoriti, ali netko ga je lupio šakom posred face, ovaj je pao, netko se našao u sredini, njegovi prijatelji su se uskokodakali i nastalo je sranje.

Ustala sam, zaboravila na sladoled i potrčala prema grupici. Ono što sam ugledala me iznenadilo; Landon i Glen su se tukli, ali ne međusobno. Tukli su se s ovim pijanim idiotima. Koliko god sam htjela gledati kako će to završiti, morala sam reagirati.

Dok sam se gurala između mase ljudi, u glasu mi je odjeknuo Jayev glas, točnije ono što mi je rekao prije negoli smo ušli u dvorište. "Ne radi ništa glupo."

Žao mi je, braco, ali ovo je za dobro tvog najboljeg prijatelja.

Očito nisam bila jedina koja je tako mislila jer sam ubrzo ugledala Gavina kako utrčava i podiže krvavog Landona. Ja sam za to vrijeme pomogla Glenu te smo nas petoro izletjeli iz dvorišta. "Jay", obratila sam se Gavinu zadihano. "Moram pronaći Jaya."

"Ako se vratiš tamo..." Landon je napravio grimasu, "ne piše ti se dobro."

"Ali, ali--" uspaničeno sam počupala kosu.

"Poslušaj me, Olive!" Uhvatio me za ramena i protresao. "Bio sam milijun puta na ovakvim tulumima i milijun i jedan put sam se potukao. Jednom kad pobjegneš od takvih idiota, ne vraćaš se bez obzira na one koji su ostali, makar to bila i tvoja... što ja znam, mama."

Oči su mi se napunile suzama, ali nisam im dopuštala da padnu. "Vraćam se po svog polubrata, jebe mi se za to što si sad rekao." Naglasila sam svaku riječ te krenula, ali Glen me uhvatio za zapešće ruke i okrenuo prema sebi.

"Poslušaj ga, Liv", uzdahnuo je. Mislim da nitko ovdje nije mogao vjerovati da se Glen Foster složio s Landonom Harperom. Njih dvojica su kao pas i mačka, zatvoriš ih u isti kavez i poubijat će se. "Jay će biti dobro, samo ću mu poslati poruku što se... Što ti je ovo?"

Kad me uhvatio za zapešće, uhvatio me za onu ruku s narukvicom. Narukvicom na kojoj je ugravirano slovo L. L kao Landon. O sranje. Prinio je ruku svjetlosti ulične lampe i namršteno me pogledao. "Zašto... zašto ovdje piše L?" upitao je. "Ima li to kakve veze s njim?" Uperio je prstom u Landona koji je izgledao kao da će se svakog trena srušiti ako mu nekako ne pomognemo. Doduše, ni Glen nije izgledao nešto bolje, ali iz nekog čudnog i nepoznatog razloga sam više brinula o Landonu nego Glenu.

"L kao Liv?" promrmljala sam i otrgnula ruku iz njegovog stiska. "Uostalom, što tebe briga? Ti si taj koji je--" Naglo sam zašutjela. Sranje, skoro sam se izlajala pred Landonom i Gavinom o izazovu. Pročistila sam grlo. "Briga te."

Glen me promatrao neko vrijeme prije negoli nam je svima okrenuo leđa. Pošla sam prema Landonu kako bih mu pomogla, ali Gavin me preduhitrio. Pomogao mu je da ustane te smo krenuli pronaći njegov auto, ali Glen me uplašio uhvativši me opet za ruku. Povukao me sa strane. "Rekli smo bez osjećaja", šapnuo je.

"Nema osjećaja", odvratila sam suho gledajući u Landona koji je gledao u nas.

"Što bi ta narukvica trebala značiti?" upitao je s podignutom obrvom. Stvarno nisam shvaćala zašto pravi toliku strku oko obične narukvice.

"Isuse, Glen! To je samo narukvica, nije kao da smo se jebali ili nešto!"

"Jeste li?" unio mi se u facu.

Nisam mogla vjerovati što čujem od njega. Ponekad je tako nepodnošljiv i glup, ne mogu vjerovati da mu takvo nešto uopće može pasti na pamet!

"Stari, imaš problem?" Landon se odjednom stvorio pored nas. Nadala sam se da nije čuo niti jedan dio našeg razgovora, jer bi to bilo malo neugodno. Pogotovo onaj dio za osjećaje.

"Ne", Glen je odvratio. "I da imam, to nije tvoja stvar."

Nadala sam se da se opet neće potući jer ja više nemam snage, a kako mi se činilo i Gavinu je pun kurac svega. Samo želim otići kući prije negoli tata skuži da me nema i produži mi kaznu.

"Hoćeš da ti ja napravim problem?" Landon mu se unio u facu. Umjesto da makar on bude pametan, Glen je istupio naprijed.

Zašto sam uopće pomislila da dečki mogu biti pametni?

"Dečki, dečki", Gavin je uletio između njih dvojice. "Nemojte, dajte. Landon, idemo kući, hajde. Trebaš sna i... tvoje lice treba leda, hajde, hajde."

"Pazi što govoriš drugi put, Fosteru, da ne bi bilo većih sranja", Landon mu je zaprijetio gledajući u nas dvoje preko ramena.

"Neće biti drugog puta", Gavin i ja smo rekli u glas. Podsjetnik: Landon Harper i Glen Foster se nikad ne smiju naći jedan drugom na putu, u suprotnom će biti stvarno velikih sranja. Zanima me što se dogodi kad imaju isti sat zajedno? Hm, zanimljivo pitanje.

Glen je krenuo prema drugoj strani što je, pretpostavljam, bila pametna ideja. Krenula sam za njim. "Hoćeš me odvesti kući?" upitala sam. "Jay je još na tom tulumu, a ja nemam prijevoz."

Kimnuo je glavom i ušao u auto.

* * *

"Skoro su se potukli?!" Wendyine zeleno-plave oči su se otvorile od šoka. "Da mi je to bilo vidjeti..." uzdahnula je.

"Vjeruj mi, ti bi bila prva koja bi se rasplakala da si to vidjela", uzdahnula sam. "Bez uvrede."

Odmahnula je rukom i strpala u usta zalogaj svoje hrane. Trenutno smo sjedile u kantini jer je vani lilo kao iz kabla (toliko o tom proljeću). Našle smo najudaljeniji stol, negdje u kutu, daleko od svih i prepričavala sam joj događaj od sinoć s napola zatvorenim očima. Zašto sam morala ići na taj glupi tulum? Jedva oči držim otvorene.

"Zanimalo me zašto Landon izgleda tako grozno kad se pojavio na dodatnoj iz fizike", rekla je, "i pretpostavila sam da se potukao, samo nisam znala s kime."

"Landon ide na dodatnu iz fizike?" upitala sam zadivljeno. Kimnula je glavom i nastavila jesti. Opa. Oduvijek sam ga smatrala malo priglupim, neka mješavina mene i mog polubrata. Nikad ne bih rekla da je pametan toliko da ide na dodatnu iz fizike. Čovječe, puna sam predrasuda.

Nakon ručka, potražila sam ga. "Hej fizičaru", nasmijala sam se i prišla mu. Uputio se prema izlazu iz škole pa sam pretpostavila da ide zapaliti. Okrenuo se prema meni.

"Fizičar? Tko ti je rekao?" uzdahnuo je. "Ček, pogodit ću... Wendy?"

Kimnula sam glavom i nacerila se. "Dap", odvratila sam. "Nisam znala da si pametan."

"Izgled vara", oponašao me, točnije moje riječi koje sam mu uputila na utakmici, onu večer kad sam se napila.

Nasmijala sam se i odmahnula glavom. "U redu, priznajem i žao mi je."

"O?" pogledao me. "Olive Rumsen se ispričava?"

Preokrenula sam očima. "Ne navikavaj se", nacerila sam se i lupila ga u rame. "Kamo idemo?"

"Ja idem zapaliti, a ti se vraćaš na nastavu", okrenuo se prema meni s rukama prekriženim preko prsa. Kad sam htjela protestirati da idem s njim, prekinuo me prije negoli sam uopće uspjela zinuti. "Ne, ti još imaš budućnost, za razliku od mene."

"Daj, ne seri", preokrenula sam očima.

"Ozbiljan sam, Olive. Vrati se na nastavu."

Iako se smješkao, ton njegova glasa zvučao je poprilično ozbiljno. Stoga sam mu se izbeljila, okrenula leđa i potrčala prema prema učionici... matematike? Nadam se da jest.