29. deo
- Igor Popov,drago mi je. - reče Igor pružajući ruku.
- Igor Popov? Vi ste Lukin otac? - upita Marija.
- Da,imam sina Luku. Vi ga poznajete? - upita Igor.
- Koja slučajnost,ja sam Helenina mama. - odgovori Marija.
- Sad mi je jasno na koga je Helena tako lepa. Kako se vi zovete? - upita Igor.
- Hvala Vam. Oprostite,nisam se predstavila,ja sam Marija. - reče Marija.
- Mama? - začu se Helenin glas.
- Tata? - reče Luka.
- Pa zar si mislio da ću propustiti venčanje sina jedinca? - rekao je Igor.
- Mami nisi rekao,zar ne? - malo zabrinuto upita Luka.
- Naravno sine,ne brini. - reče Igor.
- Tata ne zna da si ovde? - upita Helena.
- Ne zna,bez brige. - rekla je Marija.
- Super,možemo da krenemo. - oglasila se Ana.
- A kako ćemo svi stati u Lukin auto? Nije baš toliko veliki. - dodala je Ana.
- Evo,Vi gospođice možete sa nama. - rekao je Igor.
- Sa vama? - zbunjeno je upitala Ana.
- Da,Vaša mama će sa mnom. Je l' tako gospođo Marija? - upita Mariju osmehujući se.
- Da,naravno. - odgovori Marija i tiho dodade više za sebe - Eh gospodine Igore,što vas ne upoznah pre 21 godinu? On je to čuo i samo se nasmešio.
Helena i Luka su stajali pred matičarom.
- Da li Vi, Luka Popov, svojom slobodnom voljom pristajete da stupite u brak sa ovde prisutnom Helenom Milić? - glasilo je pitanje za Luku.
- Da. - ubrzo je usledio Lukin odgovor.
- Da li Vi, Helena Milić,svojom slobodnom voljom pristajete da stupite u brak sa ovde prisutnim Lukom Popovom? - glasilo je pitanje za Helenu.
- Da. - rekla je Helena i nasmešila se.
- Možete da zadržite svoje prezime,uzmete prezime svog supružnika ili svom prezimenu dodate prezime svog supružnika. Koje prezime ćete ubuduće koristiti? - upitao je matičar.
- Popov. - rekao je Luka.
- Milić. - rekla je Helena.
- Po zaduženjima koje mi daje opština,proglašavam vas mužem i ženom. - rekao je matičar.
Helena i Luka su razmenili burme. Zatim je Luka nežno i pomalo stidljivo poljubio Helenu.
- Čestitam sine moj. Nisi mogao bolje da odabreš. Mada,nadao sam se da će tvoje venčanje biti malo pompeznije. - rekao je Igor grleći Luku.
- Helena,mila,dobrodošla u porodicu Popov. Uvek sam želeo ćerku i sada je u tebi vidim. - rekao je Igor Heleni.
- Hvala Vam,to mi puno znači. Jednom ću Vam objasniti zašto nisam uzela prezime Popov. - rekla je Helena.
- Da te pitam nešto,da li ti i svom ocu persiraš? - upita Igor.
- Ne,ali... - zbunjeno odgovori Helena.
- Nema 'ali'. Ako ja tebe smatram ćerkom onda ti meni nemoj persirati.
- Udala se moja devojčica. - reče Marija grleći Helenu.
- Dobro mama,to je samo zvanično. I dalje ću vas smarati do oktobra. - reče Helena uz osmeh.
- Ma da,to je dok prvi put ne odeš u Beograd kod muža pa se ne vratiš. A čestitam ti seko. - rekla je Ana grleći Helenu.
Kad su svi čestitali otišli su do jednog restorana na ručak.
- Gospođo Marija,čime se Vi bavite? - pitao je Igor.
- Jako mi laska Vaša ljubaznost,pravi ste džentlmen ali evo,naša deca su se venčala,nema potrebe da mi persirate. - rekla je Marija.
- Ja to iz navike sa svima na Vi. Ja se pacijentu obraćam sa Vi pa da ima i 20 godina. Mogu li da te zovem Mari?
- Može. - rekla je Marija
- Pa onda, Mari,čime se baviš? - ponovo je pitao Igor.
- Ja sam medicinska sestra. Trenutno ne radim,bilo je nekog viška u našoj bolnici. Razmišljala sam da kad Helena pođe na fakultet Ana i ja takođe pređemo u Beograd. Tamo ću lakše naći bilo kakav posao. - rekla je Marija.
- Radila bi ponovo u svojoj struci? - upita Igor.
- Naravno da bih radila ali teško da mogu to pronaći. - iskreno će Marija.
- Možeš raditi kod mene na klinici. - reče Igor.
- To bi bilo savršeno. - rekla je Marija.
- Smatraj to rešenim. Što se mene tiče,možeš sutra doći. - reče Igor i nasmeši.
- Hvala ti Igore. Ne znaš koliko mi to znači. Ipak ne mogu sutra. Može li od 1. septembra?- upita Marija.
- Naravno,šalio sam se za sutra. - reče Igor.
Svi su se toliko opustili da nisu ni primetili koliko je sati. Već je bilo skoro devet. Igoru je zvonio telefon.
- Igore,gde si ti ceo dan? Bila sam u klinici,nisi tamo. Ne znam gde je Luka,ne javlja se. Postao si jako sumnjiv. Da ti mene ne varaš? - bila je to Elenora.
- Elenora,neću dopustiti da tako razgovaraš sa mnom. - rekao je Igor vidno ljut i to su primetila svi oko njega.
- Zašto me zoveš Elenora? - upita ona.
- To ti je ime,zar ne ? - ljutito odvrati Igor.
- Nisi me nikad tako zvao. - reče Elenora.
- Ni ti meni nisi nikad rekla da te varam. Ti znaš da ja radim,da imam ozbiljnog posla? A zašto radim? Da bi ti živela kao kraljica. Nije da ti prebacujem ali za ovih 8 meseci ti si potrošila 8 000 € na odeću,obuću i nakit. Nisam u klinici,imam i ja dušu, odmaram sa prijateljima. Nemoj me nervirati,molim te. Vidimo se sutra. - rekao je Igor i prekinuo vezu.
- Deco da vam kažem,ne treba lagati a to što sam ja rekao da sam sa prijateljima ima svoje opravdanje. - obratio se Igor Luki,Heleni,Loreni,Ani i Petru.
- Ma znam tata,niko ne obraća pažnju na to. Ja ne znam kako ti izdržavaš sa mojom majkom.- rekao je Luka.
- Znam ja. - odgovori Igor.
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top