2. deo
Helena je izašla iz dvorišta i uputila se prema Loreni. Srećom,ona živi u susednoj ulici. Kad je bila par kuća od Lorenine začula je dobro poznat glas.
- Gde je doktorka duše moje? To je bio Stefan.
- Nemoj,nije mi danas dan,nisam raspoložena,imam veliki problem. - rekla je Helena pozdravljajući se sa drugom.
- Što Hex,šta je bilo? - upita Stefan.
- Ne mogu ti sad pričati na ulici. Pošla sam kod Lo. I šta ti landaraš po ulici,kad ti je prijemni? - uzvrati Helena.
- Evo i ja ću poći do Lo,pa ćeš i meni ispričati. Neće mi još prijemni,tek za nedelju dana. - odgovori Stefan.
- Šta ti je to u ruci? - upita Helena pokazujući na kesu u Stefanovoj ruci.
- A too,bio sam u prodavnici da kupim nešto, mama me poslala. - on zbunjeno odgovori.
- Dobro,hajde onda idi to nosi mami a ja idem do Lo. Nemoj da se ljutiš,moramo nasamo nesto da pričamo. - reče Helena ljubazno.
- Dobro hajde onda,vidimo se mi doktorka. - reče Stefan.
- Hex and Stex,forever best friends. - izgovoriše oni istovremeno,to je bio njihov pozdrav već 5 godina.
Dok je Stefan odlazio Helena je gledala za njim. Tek tog dana je primetila kako on šarmantno hoda. Tek tog dana je primetila koliko su njegove oči prodorno zelene i kako se njegova kosa boje žita presijava na suncu.
- Helena,da li ti putuješ iz Amerike ili susedne ulice? Zemlja zove Helenu. - začu ona Lorenin glas. Ona više nije mogla da čeka pa je krenula po Helenu.
- Izvini Lo,zadržala sam se. Prvo me je Ana zadržala. Raskinula je sa onim njenim kao momkom. Jedva sam se izvukla od nje. I usput sam srela našeg arhitektu. - pokušala je Helena da se opravda.
- Dobro hajde kreći kod mene,imam pizzu i da mi pričaš kakav to veliki problem imaš? - reče Lorena.
- Jesi li ti nekad primetila da Stex ima prodorno zelene oči? - upita Helena ulazeći u Loreninu sobu.
- Da,ima.- odgovori Lorena sa nekom tugom u glasu. Zatim dodade - Otkud tebi sad to? Znaš ga 15 godina.
- Ma ništa,danas je grejalo sunce pa sam primetila. - pokuša Helena nespretno da se izvuče.
- Helenaaa!?? - vrisnu Lorena.
- Ma Ana je izvalila neku glupost,nebitno. - odgovori Helena nevešto i žaleći što je to uopšte rekla.
- Kakvu glupost? Reci mi. - bila je uporna Lorena.
- Paa, rekla je da je Stefan zaljubljen u mene. Zamisli ti šta može njen klinički mozak da smisli. - reče brzo Helena.
Lorena je samo spustila pogled i progutala jednu knedlu.
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top