Vjerojatno se pitate kakva je to random ideja da pisem o sjeni... Lezala sam u krevetu i vidjela sam sjenu, pocela sam razmišljati o njoj, i htjela sam svoje misljenje podijeliti tu.

Kada prolazite ulicom, ili vidite osobu za koju mislite da je savrsena, kada vidite osobu za koju pozelite da ste vi, uvijek pogledajte ispod te osobe, vidjet cete sjenu.

Sjena je tama, tama koja prati svakog od nas, i jedini trenutak kada bi necete vidjeti tamu koja vas prati je nocu. Zasto? Jer ste nocu vec okruženi tamom u potpunosti, i vasa tama s vanjskom tamom postaje jedno.

Ali da, koliko god osoba bila savrsena, svjetla uvijek ce imati tu tamu koja ce ju pratiti. Kada vidite tu tamu, mislit cete pa ima ju svatko, ali tama svakog od nas nije ista, i nikad nece biti, moja tama je mozda svjetlija od vase, mozda je tamnija, ali zelim da se zapitate koliko je tamna vasa tama, koliko vasa tama nosi zapravo tame i boli u sebi? Znam, nije lako, nije lako misliti o tami, o boli kroz koju prolazite ili ste prosli, ali znajte jedno, tama vas mozda prati, prati vas zato jer je iza vas, prati vas jer joj vi niste dopustili da ude u vas i u vase tijelo, jer da ste joj dopustili da ude u vas, vi ne biste bili tu, ne biste citali ovo, i budite ponosni na svoju tamu, budite ponosni sto je iza vas, i sto jedino sto moze napraviti vama je pratiti vas, i budite ponosni na svoju tamu, jer vas je dovela tu gdje jeste, dovela vas je tu.

I znajte da, bez obzira na sve, cak i ako niste ponosni na svoju tamu, ja jesam, ja sam ponosna na vasu tamu, ne zato jer sam psihopat ili nesto nego zato jer ste zbog te tame postali vi, i to zelim da i ostanete, u slucaju da vam nitko nije rekao, vi ste zbog vase tame predivni, i iznutra i izvana, koliko god se mucili s tom tamom, ona vas cini savrsenima, i sada, zelim da se nasmijete, onako od srca, zato jer ste predivni, jer ste savrseni svi vi, bez obzira na vase nedostatke, tamu, osjecaje, prekrasni ste❤️