15. poglavlje

Ušao sam u stan, bilo je poprilično tiho. Čuo sam nekakve zvukove i svijetlo od televizora u boravku. Polako sam ušao u boravak. Mislio sam da Marina spava, ali bila je budna. Bilo je već pola jedanaest. Dugo sam se zadržao, cijelo vrijeme sam mislio na nju dok sam tamo prolazio kaos.

"Hej." rekla je tiho i okrenula se prema meni
"Hej, zašto ne spavaš?" krenuo sam prema njoj, a ona se ustala s kauča i krenila je hodati prema meni.

"Čekala sam tebe, jel sve uredu?" Da bar je sve uredu, ali ništa nije jebeno uredu Marina!

"Je, mislim nije."
"Što se dogodilo?"
"Tata joj je imao srčani, pa me zvala da ne bude sama, jako je vezana za njega. Nije imala koga zvati pa je nazvala mene..." slagao sam, a Marina mi je naivno povjerovala. Kao što mi vjeruje svaku riječ koju izgovorim. Nisam joj jednostavno mogao reći istinu jer znam da bi ju izgubio. Njoj ne treba takvo sranje u životu. Želim iskoristiti svaki trenutak s njom dok se sve ne razjebe do kraja.

"Tužno." rekla je "Jesi ti okej? Činiš se malo potresen."  obgrlila me svojim malim rukama i gledala je u mene.
"Jesam." poljubio sam ju u glavu
"Brinula sam se." naslonila je svoju glavu na moje tijelo
"Nisi trebala, ljepoto. Sve je uredu."

"Znam, oprosti što sam te napala onako."
"Nisi ništa krivo napravila, okej?" poljubio sam ju još jednom u glavu, a ona se onda odmaknula od moga tijela.
"Idemo spavati?"

Kimnuo sam glavom.

Legli smo u krevet, Marina se ušuškala pored mene i tako je zaspala. Ja nisam mogao, jer mi se sranje koje sam napravio neprestano vrtilo po glavi. Ne smijem biti sjeban pred Marinom jer bi mogla nešto primjetiti, a to ne želim. Trenutno ne želim nikakve svađe. Tamara i Ivan se vraćaju sutra, prvom prilikom moram razgovarati s njim.

Sutradan, predvečer

"Kada im slijeće avion?" Marina mi je dobacila dok smo se spremali na aerodrom. Tamara i Ivan stižu pa ih trebamo pokupiti.
"Za pola sata, taman stignemo."
"Super, ja sam spemna." rekla je pa je ušetala u dnevni boravak dok je nosila moj tamno plavi Givenchy duks i svoju sivu trenerku. Bila je toliko preljepa. Bolio me što sam negdje u sebi znao da ju ubrzo vjerojatno više neću moći ovako gledati, kako šeta stanom u mom duksu, kako mi se smješka ili kako me ljubi dok ja glumim da sam ljut. Život je sranje.

"Idemo?" upitam, a ona kimne glavom.





-----

"Ivane, aj dođi na sekund." pozvao sam ga u kuhinju dok su cure sjedile u našem boravku.

"Moramo razgovarati." rekao sam mu čim se pojavio u kuhinji
"O čemu?"
"Ozbiljna situacija, stari. Sjebana zapravo."
"Reci, šta je bilo? Šta si sjebo?"  naslonio se na kuhinju i gledao je u mene dok sam ja držao krpu u ruci i neprestano ju stiskao.

"Sve, brate, sve."

"Šta, govori?!"
"Trudna je."

"Ko je trudan? Marina? Jesi ti normalan? Jesam ti rekao da..." prekinuo sam ga
"Ne, Marina, idiote, Anastasija."
"Molim? Reci da me zajebavaš?"
"Ne zajebavam, stari, ozbiljno je."
"Čekaj, s tobom je trudna?"
"Da."
"Razbit ću te stari, znaš kako ću te razbiti. Jesam ti rekao da ju ne sjebeš, rekao sam ti brateeee. Jesi rekao Marini?"

"Misliš da bi bila ovdje da sam joj rekao?"
"Da, ne bi. Pa kad misliš?"
"Pa ne znam, previše je sjebano. Znam da će otići, a ne želim da ode. Previše mi je stalo do nje, znam da sam sjebao stvar skroz, ali ne mogu bez nje."

"Ne znam brate, moraš joj reći. Ako joj ne kažeš, ja ću. Zato joj bolje reci što prije jer će bit sranja."

"Baš ti hvaala." rekao sam i bacio sam krpu na kuhinju
"Znaš da je Tamarina sestra i ja neću moći šutit, Tamari ne mogu ništa skrivati ubit će me."
"Papučaru."

"Haha, nek si mi ti dobar."

"Dobro, reći ću joj, prvom prilikom. Ali ne danas..."
"Kad god, ali što prije." potapšao me po ramenu i otišao je u boravak. Ja sam ostao u kuhinji sam sve dok se nije pojavila Marina.

"Heeej, mili, šta radiš tu sam?" prišla mi je s osmijehom na licu pa se uvukla u moj zagrljaj.
"Čekam tebe."
"Jel sve uredu? Malo se čudno ponašaš."
"Kako čudno?"

"Pa ne znam, bezvoljan si."
"Samo sam umoran." slagao sam
"Ako ti tako kažeš. Samo, znaš da mi možeš sve reći što te muči, okej?"  zagrlila me "Znam, hvala ti Marina." poljubio sam ju u čelo, a onda smo se pridružili ostatku ekipe u boravku.

----

"Zaspala je." prošaptala mi je Tamara na uho pokazivajući prstom prema Marini čija je glava ležala u mom krilu. "Odnjet ću je u krevet."

"Pa nismo planirale spavati ovdje??"
"Ne želim ju buditi, kao da imaš šta protiv ajde.." stavio sam svoje dlanove pod Marininu glavu i lagano ju podigao, a onda sam se ustao i uhvatio ju u naručje kako bi ju odnio u sobu.
Kad sam ju položio na krevet i pokrio, nešto je promrmljala, ali nije se probudila. Poljubio sam ju i legao na svoju stranu kreveta. I zaspao, ubrzo.

Tamara

"Ivane, jel tebi Ante čudan malo?" pitala sam ga dok smo se spremali za krevet, on je samo odvrtio glavom u znaku da njemu nije.
"Ne znam, meni baš je."

"Možda su se malo posvađali, bili su par dana sami.."
"A moguće, al' ne znam. Poznavajući Marinu, nevjerujem da bi bila ljuta na njega duže od dvije minute."
"Nikad ne znaš. Pusti njih sad, dođi ovdje."

"Ne mogu pustiti." povukao me uz sebe čim sam legla u krevet
"Pitat ćeš ga ujutro, okej? Spavaj sad." poljubio me
"Okej."

----

"Ante, daj dođi." pozovem ga nakon doručka u kuhinju, ne mogu ga gledati takvog. Zar jedina ja nešto primjećujem ovdje? Zar su ova dva magarca slijepa?

"Reci." rekao je tiho gledajući u mene, bio je nervozan

"Šta je s tobom?" oči su mu odjednom promjenile boju, postale su tamno plave, uznemirio se. Mogla sam to osjetiti, a da ne pričam koliko je puta prošao prstima kroz kosu.

"Ništa, zašto?"
"Pa čudno se ponašaš, jel sve uredu s tobom i Marinom?"
"Sve je uredu, kao da ne bi znali da nešto nije uredu." rekao je hladno i izletio je iz kuhinje.

Tada sam shvatila da trebam malo dublje prokopati u ovu situaciju. Ne petljam se u tuđe stvari, ali ovdje se radi o mojoj mlađoj sestri i njenom dečku. Prvo ću krenuti od nje.

"Marina!"



-----

tA DAAAAAAA, ANASTASIJA neočekiVAano truDnA HAHAAHAHHAHA

Pomalo shittyyy nastavakkk, ali treba mi za radnju! :/ Nadam se da vam se ipak svidio?!?!

Hvala vam što čitate!! 🧡🧡🧡🧡

p.s.

ovo je givenchy duks koji sam opisivala hahaha 😂😂😂 kaako je samo lijeeeep (ante, ne duks)😍😍😍











Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top