8. poglavlje
"Rezervacija na Rebić." rekao sam, a gospođa za recepcijom mi je pružila ključ od sobe koja se nalazila na petom katu.
"Ugodnu večer vam želim." izgovorila je gospođa, a ja sam joj se zahvalio i okrenuo sam se prema Marini koja me gledala poprilično uplašeno. Po njenom izrazu lica rekao bih da joj ništa nije bilo jasno.
Uhvatio sam ju za ruku, a ona se nije opirala već je samo krenula za mnom. Ušli smo u lift, a onda je Marina počela govoriti.
"Zašto si uzeo sobu?"
"Želim da budemo malo sami." izraz njenog lica bio je i dalje uplašen, iako sam bio uvjeren da nije željela ostaviti takav dojam. Pokušala je sakriti, ali nije uspjela. Zar ja izgledam kao netko tko bi joj napravio nešto nažao?
Stao sam ispred nje i ruke sam stavio na njen struk. Pogledala me ravno u oči.
"Ne boj se, ja sam dobar dečko." našalio sam se, pa sam ju uhvatio za bradu i lagano poljubio. Stavila je svoju ruku na moju, a onda su se vrata lifta otvorila. Uhvatio sam Marinu za ruku i izašao iz lifta. Soba je bila desno, posljednja na tom katu. Otključao sam još uvijek držeći Marinu za ruku. Ušli smo unutra, a ja sam ključ ostavio sastrane na jednom od ormarića. Marina je polaganim korakom ušetala u sobu, a ja sam skinio svoju jaknu i ostavio ju na vješalici. Prišao sam joj, a ona je stajala ukočena, još uvijek obučena u svoj kaput. Ruke sam obavio oko njenog struka, pa sam se približio njenom vratu i na njemu ostavio nekoliko poljubaca zbog kojih se ona naježila. Okrenula se prema meni i ne govorivši ništa, samo me poljubila dok su joj prsti stajali na mojim obrazima. Zatim je prstima prošla kroz moju, ne tako veliku, bradu. Odjednom me samo zagrlila, čvrsto me stisnula uz sebe.
"Jel sve uredu?" upitam ju
"Da." izgovori tiho, pa se odmakne od mene i krene skidati kaput koji sam ja primio i stavio na vješalicu.
Približim joj se i krenem ju ljubiti, a onda ju podignem i lagano spustim na krevet dok mi jedna ruka klizi po njenoj nozi, a drugu držim kod njene glave. Ruku s noge prebacim na njen trbuh i krenem ju uvlačiti pod njenu košulju. Stignem do njenog grudnjaka preko kojeg pređem rukom pa shvatim da se otkopčava naprijed, što mi se svidi. Ali, Marini se nije svidjelo. Uhvatila je moju ruku, a ja sam ju pogledao. Vidio sam mrvicu straha u njenim očima kojeg je skrivala.
"Šta misliš da radiš?" upita me
"Igram se." odgovorim, a ona se nasmije. Nasmijem se i ja, pa ruku vratim na njen trbuh. Izvučem ruku i krenem joj skinuti košulju, ali Marina me spriječi i u tome. Uzdahnem, pa samo podignem košulju malo iznad trbuha, a onda ga krenem ljubiti zbog čega Marina ispusti nekoliko uzdaha.
No, moj užitak nije dugo trajao. Marina je svojim dlanovima obujmila moju glavu i podigla ju je s trbuha. Privukla me k sebi, a onda je svoje usne spojila s mojima.
"Kada krećeš za Italiju?"
Marina
Skrenula sam s teme kada sam ga pitala za povratak u Italiju, po izrazu njegova lica mogla sam primjetiti da mu se baš i ne sviđa moje pitanje.
"Sutra ujutro." odgovorio je, ne skidavši pogled s moga lica
"Znači da ne smiješ dugo ostati budan i da se moraš naspavati, a ja onda idem.." krenem se ustati, ali on mi ne dopusti već me ponovo spusti na krevet svojim rukama."
"Nikud ne ideš." šapne i poljubi me
Glasno se nasmijem, pa ga zagrlim.
"Ali moram."
"Ne moraš."
"Ante." krenem se ustati i shvatim da je odustao kada se odmakne od mene.
Siđem s kreveta i obučem se, dok on i dalje leži i gleda prema meni.
"Sretan ti put."poželim mu, a on se ustane i krene prema meni. Odmaknem se za jedan korak unazad, a on mi se za jedan korak približi i na usnama mi ostavi savršen poljubac.
"Hvala ti, vidimo se uskoro." prošapće
Izašla sam iz hotelske sobe i spustila sam se liftom do prizemlja. Kada su se vrata od lifta otvorila, laganim korakom izađem iz njega. Pozdravim gospođu na recepciji i napustim hotel.
Kod kuće sam bila za manje od petnaest minuta. Tiho sam ušla u stan, pokušavajući da ne proizvedem nikakav zvuk. Ostavim kaput na vješalici, pa shvatim da sam nešto zaboravila. Nigdje nije bilo moga šala. Ponovo sam obukla kaput i spustila se niz stepenice zgrade da potražim šal u autu. No, šal nije bio ni ondje. Mogao je biti samo na jednom mjestu; u hotelskoj sobi...
-----
Napokon je nastavak tu. Oprostite što ste čekali. 💟
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top