17

Koliko se osjecala razocarano u sebe sto se cijeli dan nije sjetila glavne stvari. Sto ce sad da ceka da on bude tu opet i da joj mrvu paznje.

Bijesno se spremila za posao tog jutra ispila veliku casu kafe i postara docekala sa mrkim pogledom kad joj pruzi novi buket ruza koji jedva unese.

-"Sta reci ce mi dobro jutro? Do djavola!"

Dreknem i uzmem porukicu

" Srecno danas na poslu, vec mi nedostajes... nego, juce su te prekinuli dva puta ali sam shvatio sta si htela pitati"

Nedugo zatim  se oglasi njen telefon..

-" Stanujem u ulici Valentin Virasoro... U toj ulici su zgrade ali i jedna ogromna kuca  na samom pocetku ulice oznacena sa brojem 33. Moje broj  je ovaj"

Odmah se sjetim hotela i hotelske sobe.  Te  brzo otkucam

-"Kao i  vrata hotelske sobe"

Uputila sam se na posao vrlo cesto provjeravajuci  svoj telefon. On je imao moj broj, ali mi se nije javio.  Ljutnja je bila velika i zbog toga i sto nema odgovora na poruku.

No, on od kad joj je poslao poruku krenuo je na vrlo vazan sastanak, raspravljalo se o nekim izmjenama koje nije podrzavao, a partneri u firmi su uvjereni u suprotno. Debata se vodila satima, a novinari su  bili ispred sale kao mravi.

-"Konacna odluka je NE!"

Pogledao je u svakog posebno

-"kome se ne svidja moja odluka, Rodrigo ce spremiti raskid ugovora odmah sad"

Toliko je bio bijesan da je kosulja pocela da ga steze. Niko se nije javio, povukli su se spustenih glava.

-"u mom poslu i mojoj firmi trazim profesionalce. Samo takvi mi trebaju, ne eksperimenti i moljenje  svevisnjeg da niste pogresili kad se neki predlog usvoji!"

Otac ga je gledao iznenadjeno jer do sada nije nikada ovako sjevnuo na svoje radnike i partnere.  Nikada ne povisuje ton na bilo koga.

-"Svak od vas bi sad trebao da mi se mice sa ociju uz potpis otkaza i raskid partnerstva! Sjedim vec 5 sati, slusam vas i shvatam da niko od vas ne treba da sjedi tu jer sve izreceno su besmislice i gubljenje vremena!"

Zalupio je vrata i ostavio Huga da rijesi ovo, dok on udje u kancelariju i raskopca kosulju da dodje do vazduha.

-" Objasni mi sta se desava?"

Okrenuo se prema ocu koji ga proskenira.

-"  Da li trebam da ista dodam nakon onih nebuloza?"

-" Pravi razlog zasto si povisio ton..."

Oca nikada nije mogao slagati

-"I tvoja saka, zasto je modra?"

-" Posao se nagomilao kad ne treba"

Odgovorim  kao jedino razumno

-"sto znaci?"

-"Konacno sam nasao nekog za sebe, i to preko okeana, a da ovog sastanka od 5 sati nije bio zavrsio bih pola obaveza! Gubim vrijeme"

-" Ne povisuj ton Thiago"

Izdahnuo je te razumno sjeo

-" Nikad se necu mjesati u tvoje probleme ali uzimanje odmora i stopiranje poslova je ono sto trebas"

Oboje su znali da to ne moze tek tako jer je ugovorima vezam, otac bi rekao nista sto ne mozes da platis na sudu ali on to ne zeli sud vec sve postignuto.

-"Saka?"

-" prebio sam njenog bivseg vjerenika. Unistio sam ga da ga vise niko ne prepozna. Tako mi sad treba da ga oper izudaram opet! "

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top