"Ja, ovaj... Oprosti, nisam željela biti zabadalo" odmakla sam se, vidjevši kako mi se polako približava. "Sviđa ti se?" sjeo je na svoje mjesto, i pogledao prema meni. Oči su mu bile crvene, a ispod njih nalazili su se maleni podočnjaci.

"D-da. Zapravo, nisam ni mislila da ti imaš talenta za takvo što" rekla sam gledajući u njegove zelene oči, koje su se kristalile. Nasmiješio se, i pogledao u svoj crtež. "Čovjek sam sazna svoje talente kad se zatvori u sebe i ostane sam" uzeo je olovku i nastavio crtati.

Riječi koje je izgovorio odzvanjale su mi u glavi, dok sam pogledom pratila njegove pokrete.

„Sjedni" pomaknuo je svoju stolicu ne gledajući me.

Što je njemu danas?

Oprezno sam se približila, odmaknula stolicu još malo i sjela pored njega, pri čemu sam slučajno okrznula svoju nogu s njegovom, ali nije se obazirao. „Što je? Zašto si takva kao da se bojiš?" pitao je. Glas mu je bio dubok, ali ne i hrapav. „Možda zato jer se i bojim" premišljala sam se da li da kažem to ili ne, ali ipak jesam, zbog čega sam privukla njegovu pažnju i pogledao me tim zelenim očima. „Čega? Mene možda?" pokušao je zvučati nekako mirno, ali osjetila sam nervozu u njegovom glasu. „Zar nije očito?" slegnula sam ramenima.

„Onako" ponovno je pogled prebacio na bilježnicu. „Zašto si tako dobar odjednom? Još u utorak pogodio si me loptom na tjelesnom i zezao me" pitala sam ga, i dalje prateći kako crta. Bio je jako precizan. Crte koje je povlačio po papiru bile su savršeno nacrtane baš na mjestu gdje trebaju biti.

Tko bi rekao da ovakav zločesti dečko krije takav talent u sebi?

„Smeta ti? Mogu ja opet biti loš" ponovno me pogledao. U kutu njegovih usana ocrtavao se maleni osmijeh. Odmahnula sam glavom „Ne bih hvala, ovakav mi se više sviđaš. A i ne razumijem foru u tome da me zadirkuješ, a ni ne poznaješ me" i dalje sam čvrsto gledala u njegove oči. „Ni ja" odgovorio je slegnuvši ramenima, i po ne znam koji put vratio pogled na bilježnicu.

„Zašto onda to radiš?"

„Jer mi je dosadno"

„Zašto onda ne zezaš nekog drugog, nego si nabasao baš na mene?"

„Jer tako želim"

„Nerviraš me"

„I ti mene"

„Drago mi je zbog toga, a sad me ispričaj" ustala sam i vratila stolicu, ali me uhvatio za zglob i pogled podignuo prema meni. „Zašto se družiš s Gemmom?" zateklo me njegovo pitanje. „Ne bih smjela? I otkad tebe zanima s kim se družim" izmaknula sam ruku, gledajući ga. „Postavim ti najobičnije pitanje i odmah dižeš dramu" taman sam željela nešto reći, ali me zvono prekinulo.

Hvala Bogu.

Prijekorno sam ga pogledala i vratila se na svoje mjesto, i pospremila knjigu koju sam namjeravala čitati u torbu. Kupila sam ju u gradskoj knjižnici do koje me Zayn doveo, i na čemu sam mu jako zahvalna. Ne nalazi se tako daleko, dodatni plus.

„Jel' knjiga bila zanimljiva?" bilo je Gemmino prvo pitanje kad je sjela pored mene. „Uhm... Aha, da, jedva čekam da dođem kući i pročitam do kraja" nasmiješila sam joj se.

Cijeli sat, motalo mi se po glavi to što je Harry rekao.

Čovjek sam sazna svoje talente kad se zatvori u sebe i ostane sam.

Što je mislio pod time? Vrlo je samozatajan, i čudim se što je uopće i komunicirao sa mnom kako treba, bez nekog prevelikog zadirkivanja i slično.

"Što ti je? Još si ujutro bila dobro. Nešto se dogodilo?" Lou me pitala na izlazu iz škole. "Znaš li da Harry ima talenta za crtanje?" pogled sam s poda prebacila na njene oči. Uputila mi je upita pogled. "Na što ciljaš?" na licu joj se vidjelo da joj ništa nije bilo jasno.

"Poslije prvog sata psihologije, kad ste svi otišli na odmor, nisam ni zavirila u knjigu, već sam otišla do Harryjeve klupe jer sam vidjela kako crta pod satom i zanimalo me što je nacrtao" sjele smo na zidić.

"Stvarno? I, što je bilo nacrtano?" znatiželjno me upitala, dok se rukama podbočila o zidić na kojem smo sjedile. "Anđeo" zastala sam i pogledala ju, "S polomljenim krilima, kako gleda u Mjesec s ruba litice" dodala sam.

"Bože. Ne znam što bi to trebalo značiti, ali... Možda taj crtež ima neko značenje" rekla je, na što sam kimnula glavom potvrđujući njene riječi jer sam to i ja mislila. "Ne bih znala. Možda prolazi kroz neku fazu ili što" slegnula sam ramenima.

"Mia" pogledala sam ju. "Nisam sigurna kuda ovo vodi, ali predosjećam da polako padaš na njega. Nemoj si dozvoliti da se zaljubiš. Harry je zajebana osoba, on je vrag s anđeoskim izgledom. Dobro ga poznajem" svoju je ruku stavila na moju, što mi je privuklo pogled.

Uzdahnula sam. "Nadam se da neću" nasmiješila sam se. Uzvratila mi je, i zagrlila me. "Hej vi dvije" pojavile su se Gemma i Karisma, s osmijesima od uha do uha. "Hej" odgovorile smo obje u isto vrijeme, i uputile se prema izlazu iz dvorišta. "Ja ću pričekati Zayna, idite vi. Vidimo se sutra" zagrlila sam svaku od njih. "U redu" gledala sam ih kako polako nestaju iza ugla.

Duboko sam udahnula i naslonila se na kameni zid, zatvorivši oči.

Harry je zajebana osoba, on je vrag s anđeoskim izgledom.

Odzvanjalo mi je u glavi, dok su mislima lutale te oči, te kovrče i te snažne ruke. Pitam se kakav je osjećaj kad zagrli nekog, pruža li njegov zagrljaj onaj osjećaj sigurnosti, ili se on ne voli grliti? Prije bih rekla ovo drugo, ali nakon onog danas, ne bih se iznenadila.

Zayn se ubrzo pojavio, i mogli smo krenuti kući. "Hoćeš da kasnije idemo do grada, da napokon vidiš Tower Bridge?" osmijeh mi je zaigrao na licu čim je spomenuo znamenitost kojoj se divim odmalena i imam ogromnu želju promatrati London s vrha jednog od dijelova mosta.

"Ja sam za, samo se moram dogovoriti sa svojima" nasmiješila sam se.

Stigavši kući, torbu i stvari sam ostavila u sobi i spustila se na ručak. "Što to tako fino miriše?" ušla sam u kuhinju i vidjela bogat stol. "Sjedni dušo. Kako je bilo u školi danas?" pitala me mama, i poljubila me u obraz kad sam sjela na stolicu.

Oduvijek je to radila, očito da joj ta navika nikad neće proći. "Sasvim u redu. Kako je bilo doma?" stavila sam komad mesa i dvije žlice pirea na tanjur. "Sve po starom. Dobar tek dušo" sjela je pored mene, i ručale smo u miru. Tata nam se pridružio par trenutaka kasnije, i ostatak smo poslijepodneva proveli svi zajedno gledajući TV.

Sutra je subota, pa nemam nikakvih briga oko škole, blago meni.

••• kasnije te večeri •••

Nakon tuširanja, kosu sam omotala u jedan ručnik, a tijelo sam omotala drugim. Vratila sam se u svoju sobu, na brzinu obukla piđamu i uzela knjigu koju sam kupila. Sjela sam na prozor, gledajući u mjesečinu koja je izgledala božanstveno. Pogled s ovog prozora je malo reći odličan, sve se vidi, uvijek je sve prelijepo.

Gledajući u Mjesec, sjetila sam se Harryjevog crteža, i riječi koje mi je Lou rekla.

Nisam sigurna kuda ovo vodi, ali predosjećam da polako padaš na njega. Nemoj si dozvoliti da se zaljubiš. Harry je zajebana osoba, on je vrag s anđeoskim izgledom. Dobro ga poznajem.

Ni sama sebi ne želim priznati, ali kad bi barem znala da već lagano padam na njega, i koliko god se pokušavala izvući, znam da neće ići.

Kad bi znala da mi srce zatreperi i koljena zaklecaju svaki put kad me pogleda tim smaragdima.

Kad bi barem znala da sam već u startu novog života sama sebi dopustila da se zaljubim.

Ni manje ni više, nego čuveni Harry Styles...

• Hej svima 😊 novi je ovdje, nadam se da vam se sviđa. Od sljedećeg dijela, mogli bi se dogoditi sve i svašta... Votajte i komentirajte, volim vidjeti vaša mišljenja😊 lots of love, - Kaya💕 •

• 12.08.2017. •