• 5 mjeseci kasnije •

Sunce se polako probijalo kroz rolete u moju sobu dok me zvuk mobitela budio iz sna. Pogledavši na ekran, vidjela sam Zaynovu sliku, a zatim momentalno otvorila oči i javila se. "Ima da se za tri sekunde spustiš u prizemlje" nisam ga stigla ni pozdraviti, a već je poklopio.

Odložila sam mobitel na krevet, uzbuđeno skočila s njega i onako u piđami i s raščupanom kosom, bez imalo šminke potrčala iz sobe. Stala sam na rubu stepenica i pogledala prema prizemlju.

Stajao je tamo, s kosom ljepšom nego ikad prije, u crnoj majici kratkih rukava i svjetloplavim trapericama. Osmijeh na njegovom licu bio je isti onakakav kao i prije. Nije se nimalo promjenio.

Gledajući u njegove kristalno smeđe oči, noge su same pohitale po stepenicama, i ubrzo sam se našla u njegovom zagrljaju, ponovno osjećajući njegove ruke, njegov dodir i njegov miris nakon toliko dugo vremena.

Počela sam nekontrolirano plakati dok su me njegove snažne ruke grlile i davale mi do znanja da je stvaran, živ i zdrav, da je ovdje i da ne sanjam. "Mia ne plači" čuvši njegov glas, još jače sam zaplakala stiščući ruke oko njega. "Čovječe zar sam ti toliko nedostajao?" polako je pustio iz zagrljaja i natjerao me da ga pogledam. Rukama je obrisao suze na mojem licu i nekontrolirano se smiješio dok sam ga ja gledala i dalje ne vjerujući da je stvarno ovdje.

Samo sam klimnula glavom i ponovno ga zagrlila. "Niti ne znaš koliko" rekla sam grleći ga. Nisam odoljela a da ne osjetim njegovu kosu pod svojim prstima i ponovno se uvjerim da je napokon gotovo. "I ti si meni nedostajala. Svi su mi nedostajali" njegov stisak postao je trunčicu slabiji, sve dok se potpuno nismo odmakli jedan od drugog.

Povela sam ga u dnevni boravak i trkom otišla do kuhinje kako bi nam donijela piće. Dan je započeo i bolje nego očekivano. Još samo da Louis napiše poruku da kreću iz Doncastera, i da se riješim današnjeg suđenja, pa ću tek onda moći reći kako je sve stvarno gotovo.

•••

"Nadam se da si sad bolje" ispio je još jedan gutljaj svojeg soka. Cijelo vrijeme je pažljivo slušao sve što se dogodilo dok ga nije bilo, uključujući i moju situaciju.

Taman kad sam željela nešto reći, začula sam kucanje na vratima. "Izgleda da su stigle" ustala sam i krenula prema vratima. Otvorivši ih, ugledala sam 3 poznata lica kako se veselo smiješe, dok su u rukama držale svakakve grickalice i sokove. Pustila sam ih u kuću, a zatim su se pozdravile s Zaynom.

"Gdje je Harry?" pitala me Karisma kad smo se svi smjestili nasred tepiha u dnevnom boravku. "Doći će za par minuta. Znaš da njemu treba pola godine da se spremi" nasmijali smo se na moju izjavu. Započeli smo neku random temu sve dok Harry nije stigao i pridružio nam se. Proveli smo cijelo jutro razgovarajući o svakakvim stvarima, zezali smo se, ispunili cijelu kuću smijehom, ali je i dalje nedostajao Louis.

U tolikom iščekivanju poruke, svako malo sam gledala u svoj mobitel. "Poslat će poruku. Ne brini" osjetila sam Harryjevu ruku oko svojih ramena. Pogledala sam prema njemu i susrela se s predivnim zelenim smaragdima koje toliko volim. "Znam" nasmiješila sam se, i baš u tom trenu je moj mobitel počeo vibrirati. Na ekranu se pojavila Louisova slika, a moj je osmijeh odmah postao veći.

Uzbuđeno sam skočila s poda i javila se. "Stižemo za pola sata" rekao je čim sam prislonila slušalicu uhu. "Što?! Zašto mi nisi javio čim ste krenuli? Mislila sam da nećete ni doći" prikupila sam pažnju svih pogleda u sobi svojim vriskanjem. "Smiri se, stižemo. Ne trebaš apsolutno ništa spremiti osim sobe za Doris, malena spava cijeli put" nasmiješila sam se razmišljajući o četiri divna čuda koja obožavam. "Već je spremna. Požurite" kratko smo razgovarali dok on nije poklopio.

"Stižu stižu stižu" veselo sam doskakutala do ostalih, u isto vrijeme plješčući rukama. Sjela sam natrag pored Harryja i poljubila ga u njegov mekani i topli obraz. "Rekao sam ti" obgrlio me oko ramena i ostavio poljubac na mojem čelu.

"A gdje su tvoji? Nisam ih uopće vidio" naslonio je glavu na moje rame. "Pošto su dobili tjedan dana slobodno, odlučili su otići natrag u Doncaster do tete pa će biti kod nje" rekla sam pogledavši u njegovom smjeru. "Dakle imaš kuću samo za sebe?" njegove su se oči susrele s mojina u trenu kad je završio rečenicu. "Praktički" nasmiješila sam se, a i on za mnom.

Toliko smo se zapričali da nisam primjetila kad su se vrata otvorila i kad sam čula poznate vriskove. Automatski sam se okrenula ugledavši Doris koja je stajala nasred hodnika pogledom tražeći nešto. "Mia!" kad su njene oči ugledale mene, zaderala se i svojim malenim nožicama i raširenih ruku potrčala prema meni. Ustala sam kako bih ju mogla uhvatiti, a kad sam napokon osjetila njen dodir, mojoj sreći nije bilo kraja.

Ne postoje te riječi, ti osjećaji kojim bih mogla opisati kako sam se veselila vidjevši to predivno čudo kovrčave kose kako trči prema meni s tolikom srećom u malenim okicama. "Doris! Rekao sam ti da ne trč- oh" zastao je na vratima s torbama u rukama, vidjevši Doris u mojem zagrljaju.

Ustala sam primajući ju u naručje, a zatim sam krenula prema njemu i omotala slobodnu ruku oko njegovog vrata najjače što sam mogla. Kad su se Fizzy, Phoebe i Daisy pokazale na vratima, zagrlila sam svaku od njih toliko čvrsto kao da se nismo vidjele cijelu vječnost.

•••

"Vjeruj mi, sve će biti u redu. Sve će proći dobro. Mi smo ovdje uz tebe i nemaš se čega bojati. Ona će biti s potpuno druge strane i neće ti moći ništa. U redu?" Louis me ohrabljivao dok smo stajali u hodniku ogromne sudnice, čekajući da nas napokon prozovu unutra kako bi jednom za sva vremena okončali ovo. "Ne brinite se gospođice. Zajedno ćemo se potruditi da optužena dobije zasluženu kaznu" pogled sam prebacila na ženu srednjih godina u odijelu koja je stajala kraj mene. Klimnula sam glavom i ogledala se okolo. U tom trenu ona je dolazila s dva policajca s svake strane, dok su joj ruke bile vezane lisicama.

Pogledala me duboko u oči i stala na tren ne mičući pogled. Izgledala je gore nego bilo kad u životu. Pitala sam se što rade s njom, ali što god da je to, nadam se da će naučiti lekciju. Nervoznim hodom ušla sam u sudnicu nakon nje i smjestila se na svoje mjesto.

Za vrijeme trajanja suđenja, moje su misli cijelo vrijeme bile okupirane time da moram braniti sebe i dokazati kako je Gloria kriva. Dva sata kasnije, mukotrpno suđenje se napokon završilo.

"Rekao sam ti da ćemo pobijediti. I ovo ćemo proslaviti kako treba" Louis me zagrlio oko ramena čim smo izašli iz sale. Osmijeh na mojem licu nije pokazivao ništa naspram onoga kako sam se zapravo osjećala u duši. Bio je to osjećaj beskrajne slobode i sreće. Kao da sam prešla iz pakla u raj za samo nekoliko sekundi.

Kad sam pozdravila svoju odvjetnicu i po tisuću i petstoti put joj se zahvalila, Harry, Louis i ja krenuli smo natrag kući. Putem smo razgovarali o stvarima koje su se dogodile u sudnici, a kad smo stigli kući, zabava se već odvijala naveliko.

Karisma i Lou su zajedno uz pomoć Fizzy pripremile večeru za sve nas, dok su se Gemma i Zayn igrali s Doris, Phoebe i Daisy. Proveli smo cijelu večer zajedno, sve dok svi nismo postali previše umorni. Harry je odlučio prespavati tu, a Louis je ostao u prizemlju s curama kako bi im bilo lakše zaspati.

"Ne mogu više" bacila sam se na krevet i zatvorila oči. Uskoro sam osjetila jedno tijelo nad svojim, a kad sam otvorila oči, susrela sam se s onim zelenim smaragdima. "Predivna si" približio se i ostavio poljubac na mojem nosu.

Zatim je polako prešao na moje usne, pa na vrat, dok je moje srce počelo nekontrolirano kucati. Odmaknula sam glavu u stranu i rukama prošla kroz njegovu kosu, dok je on ostavljao nježne poljupce po mojem vratu. "Harry..." tiho sam šapnula kad je njegova ruka našla put do ispod moje majice.

"Ako ti smeta ili ne želiš, zaustavi me" stao je i pogledao me u oči. "Ne. Želim te, nastavi molim te" rukama sam obujmila njegovo lice i povukla ga u strastveni poljubac. Naši postupci vodili su ravno prema vratima raja, a ono što sam u tom trenu znala bilo je to da to želim baš sada, baš s njim. "Volim te anđele" izgovorio je kad sam ležala na njegovim golim i savršenim prsima, slušajući njegove otkucaje srca.

"Zauvijek?" pogledala sam prema njemu.

"Zauvijek" odgovorio je i spojio naše usne tvoreći najdivniji i najslađi poljubac ikada.

🌹~The end~🌹

• Oki doki.... Dakle evo neću ovdje govoriti mnogo toga, nego ću samo reći da smo došli do kraja. Nadam se da vam se i zadnji dio sviđa i voljela bih vidjeti vaša mišljenja. Više ću vam reći u Author's noteu koji ću objaviti večeras💖 Lots of love - Kaya🌹🌙 •

• 02.06.2018. •