• 45 - Vidimo se uskoro malena •
"Čekaj malo, želiš mi reći da ste Louis i ti počeli pričati?" bila sam totalno iznenađena onime što čujem. "Tako je. Mislim da nema smisla da si ti uvijek osoba koja se najgore osjeća samo zato jer se on i ja ne podnosimo. Zato smo došli na ideju da se dobro upoznamo i pokušamo biti prijatelji" nasmiješio se, a zatim rukom prošao kroz kosu.
"Ovo je druga najbolja vijest koju sam danas čula" raširila sam ruke i omotala ih oko njegovog vrata, osjećajući laganu bol u trbuhu. "Boli li?" pitao me rukom prolazeći mojim leđima. "Malo" odmakla sam se, a zatim prošla rukom po njegovoj svilenkasto smeđoj kosi.
"Onda ćemo ovako" ustao je, dok sam ja gledala za njim. Sjeo je iza mene i svoje noge stavio s svake strane mojeg tijela, pa sam bila u mogućnosti nasloniti se na njegovo tijelo i uživati u njegovom zagrljaju, što sam i napravila. Pomaknula sam se do njega a zatim se leđima lagano naslonila na njegova prsa. Ruke je obavio oko mojih ramena i primaknuo svoju glavu bliže kako bi mogao ostaviti poljubac na mojem obrazu.
"Volim te" šapnuo je tiho, šaljući trnce duž mojeg tijela, dok mu je glava bila položena na moje rame.
"I ja tebe anđele" moja je ruka pronašla put do njegovog obraza i ostala tamo, dok sam palcem radila nevidljive kružne pokrete po njegovoj mekanoj koži.
"Znam" mogla sam osjetiti osmijeh na njegovom licu.
Ne znam koliko dugo smo ležali u istom položaju, ali moje su oči svakim trenom postajale sve teže i teže i ubrzo sam utonula u san, dok me Harry i dalje čvrsto držao u svojim rukama, kao da se bojao da ću pobjeći ili nestati.
••• kasnije toga dana •••
Zezaš me? Tako dugo još?😢
Poslala sam odgovor na Zaynovu poruku. Vrativši se kući s Harryjevog i mojeg malog izleta, odlučila sam se javiti Zaynu i vidjeti kako je i je li dobro. Na kraju je ispalo da me prestigao i prvi se javio govoreći da je živ i zdrav. Istina da sam se nakon čitanja te poruke smiješila više od pola sata bez prestanka, ali bilo mi je previše drago znati da je napokon sve u redu.
Nažalost. Ali brzo će to proći vjeruj mi🤗
Pročitala sam poruku čim je stigla, zatim brzo odgovorila.
Nadam se. Nedostaješ mi😭 I ostalima također
"Mia" okrenula sam se na zaziv svog imena i vidjela mamu u kuhinji kako gleda prema meni. "Reci" nasmiješila sam se. "Imaš neku posebnu želju za večeru?" svoju je težinu prebacila na jednu nogu i ruku položila na svoj kuk. Počela sam razmišljati o svakakvoj hrani koja mi je pala na pamet a da ju već dugo nisam jela.
"Pa ne baš. Svejedno mi je, tvoja kuhinja je uvijek preukusna znaš to" osmijeh je zaigrao na njenom licu kad je čula moj komentar. Polako se približila kauču na kojem sam sjedila, a zatim se sagnula i poljubila me u čelo. "Ti si moje jedino zlato znaš to?" pramen moje kose je stavila iza mojeg uha, dok su joj oči sjajile divnom svjetlošću.
"A što je s tatom?" pogledala sam ju smiješeći se. Vrckavo je preokrenula očima i zakikotala se, a zatim me ponovno poljubila u čelo. "I on je moje zlato" namignula je, a zatim nestala u kuhinju.
Gledajući prema njoj, ponovno sam po ne znam koji put u svom životu shvatila kako imam najbolje roditelje na svijetu. Poput najboljih prijatelja su, znam da s njima mogu razgovarati o bilo kojoj temi bez ikakvog straha da neće razumijeti.
Znam da se mogu osloniti na njih bez straha da će me oni ikad iznevjeriti, a da ću ja nakon toga pasti. Ta naša roditelji - dijete veza je nešto neopisivo.
"Hej malena" prekinuo me muški glas i pojava divnog bića razbarušene smeđe kose, u bijeloj majici i crnoj trenirci. "Hej ti" nasmiješila sam se i zagrlila ga kad je sjeo pored mene. "Moram ti reći nešto" prošao je rukom kroz kosu. Kad to radi, znam da se nešto događa i da je bitno.
"Što je bilo?" zbunjeno sam prebacila pogled na njegove oči koje su mi u tom trenu izgledale zabrinuto. "Vraćam se u Doncaster sutra. Fizzy ne može sama brinuti o curama, a znaš da je Lottie na faksu" rekao je ne mičući pogled s mene, kao da čeka moju reakciju.
Znala sam da će doći taj dan, ali nisam željela da to bude danas. Morala sam se pomiriti s tom činjenicom da ću ga vidjeti tek kad stigne ljeto i kad će zajedno s curama doći kroz cijelo ljeto. "Već?" pitala sam osjetivši kako se moje oči lagano pune suzama.
"Hej lutko. Dogovorili smo se davno da nema plakanja kad ću se vraćati doma. Vidjet ćemo se za 5 mjeseci kad curama završi škola i onda smo cijelo ljeto ponovno zajedno, ali svi zajedno" obrisao je odbjegle suze s mojeg lica i cijelo vrijeme gledao u moje oči dok sam ja dobro pamtila njegove riječi.
"Znam" pognula sam glavu i pustila još suza da padnu na moje ruke. "Mia. I ti ćeš meni nedostajati, ali brzo će proći to vrijeme. Obećajem" podignuo je moju glavu, zatim se približio i ostavio poljubac na mojem obrazu.
Zagrlila sam ga i čvrsto omotala ruke oko njegovog vrata, upijajući njegov predivan miris. "Nadam se" šapnula sam i nježno ga poljubila na obraz. "Hajde hajde, nema suza. Nasmiješi se" počeo se glupirati, pokušavajući izazvati osmijeh na mojem licu, što mu je jako dobro išlo.
Ostatak večeri i noći proveli smo budni, razgovarajući o svakakvim stvarima koje smo radili kao djeca. U to vrijeme ponovno sam shvatila koliko mi ovo čudo od osobe znači i opet sam se zapitala čime sam zaslužila osobu kao što je Louis.
Ne sjećam se kad i kako sam zaspala, ali znam da sam se sljedeće jutro probudila pokrivena dekom. Pogledom sam počela tražiti Louisa, ali ga nije bilo. Polako sam ustala s kreveta i laganim korakom krenula k izlazu iz sobe, sve dok se vrata nisu otvorila i Louis je ušao unutra. "Hej hej njofra, kamo ćeš?" prišao je i pomogao mi da nornalno stojim, s obzirom na to da moja rana još uvijek boli dok hodam.
"Mislila sam da si otišao" okrenula sam se prema njemu. Nasmiješio se i lagano preokrenuo očima. "Pa zar misliš da bih otišao a da se nebi pozdravio s tobom? Zlo malo" prstom je bocnuo moj nos. "Od tebe mogu svašta očekivati" našalila sam se s njim, pa smo zajedno krenuli u prizemlje. "Mama i tata su otišli na posao?" pitala sam kad smo stigli u kuhinju. "Jesu" sjela sam na stolac, a on je donio dvije šalice toplog napitka zvanog kava.
Napravio je tost i zajedno smo doručkovali, kad sam odjednom primjetila njegove torbe na kauču, došlo mi je da ponovno zaplačem. "Nema plakanja dušo. Vidjet ćemo se uskoro. Lou, Karisma i Gemma će doći uskoro i ostavljam te njima, a ja ću ti doći zajedno s svoja 4 zla za 5 mjeseci. U redu?" kad je shvatio o čemu razmišljam, obgrlio me oko ramena i izgovorio svoje misli.
Pogledala sam ga i klimnula glavom. Vrijeme koje smo još imali dok cure nisu došle iskoristili smo za razgovor i zezanciju, a kad su cure stigle, bilo je vrijeme za oproštaj. Znala sam da ću osjetiti prazninu čim se maknem iz njegovog zagrljaja, ali morala sam se pomiriti s tim.
Po zadnji out tog dana osjetila sam njegov divan miris na mentu, pomrsila njegovu svilenkastu kosu i ostavila poljubac na tim mekanim obrazima.
"Vidimo se uskoro malena" šapnuo mi je i poljubio me u obraz.
"Uskoro" uzvratila sam s malenim smješkom, dok sam se u duši raspadala.
Pozdravio se i s curama, a zatim pokupio svoje stvari i krenuo prema izlazu. "Louis" zaustavila sam ga, na što se on okrenuo i pogledao me u oči. "Volim te" nasmiješila sam se. Osmijeh je zaigrao na njegovom licu, "I ja tebe" namignuo je, a zatim izašao iz kuće.
Karisma je zajedno sa mnom i curama otišla do prozora, gdje sam gledala kako sprema svoje stvari u auto.
Zadnji put je pogledao prema kući, a kad nas je vidio, mahnuo je. Uzvratile smo, a tren kasnije je sjeo u auto.
Dok se polako odmicao, ja sam znala da je ispred mene dugih ali opet kratkih 5 mjeseci bez njega...
• JUHUHUHU LJUDI evo nastavka hahaha oprostite jer ga nije bilo jedno vrijeme žaaaooo mi je ali evo ga🤗 ovo je doslovno najdulja knjiga koju ću vjerojatno IKAD napisati i zato želim da bude divna i da ima divan kraj, ALI! taj kraj nikako da dođe. Možda će biti u sljedećem djelu. Zapravo, mislim da i hoće, već sam sve isplanirala tako da😭😭 uglsvnom nadam se da vam se sviđa🌸❣ Lits of love - Kaya💖 •
• 23.05.2018. •
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top