Jade pov

" Kako si mogao dopustiti da se portal zatvori? " iznervirano vičem na Harrya. " Sada je i on zarobljen tamo, pa jesli li ti normalan?! " od silnog tornada emocija već sam bila na rubu suza. 

" To je takav plan samo što ti nismo otkrili sve jer smo znali da ćeš skroz popizdit. Kako ne shvaćaš da bi nas Lorix odmah prokužila?! " zelene oči su mu se zažarile od emocija, ali i moći. " Ako mu se išta dogodi ti ćeš kriv. " izjurila sam iz stana poput bijesne furije. 

Pa njih dvojica stvarno nisu normalni! Pa kako će se oni sada vratiti?! 

Iz pomahnitalih misli trgnuo me zvuk poruke. Tko je pak sad?! Izvadila sam zlatni iPhone 6 iz džepa te vidjela poruku koja mi je  ubrzala rad srca. 

Mama, samo sam ti htjela javiti da se Sia probudila. Pitala je za tebe pa sam joj rekla da si otputovala.

Ajme ne mogu vjerovati! Pomalo drhtavim prstima sam joj otkucala poruku. 

Ajme hvala bogu, kako je ona? 

Sjela sam na klupu pokušavajući smiriti ubrzani rad srca. 

Slaba je, ali dobro. Stalno pita za tebe i obitelj. E i da neke cure su već stigle.

Ovo čak ide brže nego što sam mislila. Odjednom kao da je vrijeme stalo. Iz portala nedaleko od mene izašao je dečko crne kose i očiju tako svijetlih i tako plavih da sam ih jasno mogla vidjeti sa nekoliko metara udaljenosti. Čekaj malo, da to nije on?

" Raff? " tiho sam rekla ne skidajući pogled s njega. Okrenuo se munjevitom brzinom gledajući me nekako uplašeno. " Tko si ti? " ukočeno je stajao tamo kao da je samo čekao trenutak kad ću ga streljat. 

" Nije važno tko sam ja, ali bih te molila da mi odgovoriš na samo jedno pitanje. " pomalo me jeza već hvatala od tog hladnog, ali opet nekako tužnog i uplašenog pogleda. " Samo mi molim te reci jel Aurora dobro. " odjednom mu je takva bol bljesnula u očima da me je srce zabolilo.

" Što se dogodilo? " lagano me već počela hvatati panika. " Nije važno, ali dobro je ili je barem bila kad sam ju zadnji put vidio. " oči su mu se toliko caklile da su sjajile na popodnevnom slabom suncu. Prišla sam mu na što se on odmah povukao za taj jedan korak. 

" Mene se ne trebaš bojati. " rekla sam mekim glasom. " Onda mi reci tko si? " jedva čujno je uzvratio. Tko je njemu utjerao toliki strah u kosti?

" Ja sam Jade, najbolja prijateljica njene mame. " oči su mu se još više raširile dok ih je sve više i više obuzimao strah. " Hej, hej smiri se. Ja ti neću ništa napraviti, a i uostalom smrtnica sam što ti mogu? " malo sam se nasmiješila pokušavajući ga smiriti. 

" Kako znaš tko sam ja? " i dalje me oprezno promatrao.

 " Roa je pisala o tebi prije nego što je nestala. " na sam spomen njenog imena on se treznuo kao da ga je netko udario. Što se njemu dogodilo da je toliko prestravljen i na rubu sloma? 

" Hoćeš mi ispričati što se dogodilo? " rekla sam što je moguće topliji i mirnijim glasom. " Ako obećaš da nikome nećeš reći. " ajme mene je počela boljeti tuga u njegovim očima. " Obećajem. " sjeli smo na obližnju klupu dok je on gledao svugdje osim u mene.

" Bili smo toliko sretni dok ona nije otkrila što sam, a kasnije i tko mi je majka. Ne ide mi u glavu kako ona ne shvaća da joj ja nikad, ali nikad ne bi mogao nauditi. Pa prije bi sebe ubio nego dopustio da se njoj nešto dogodi, ali ona sada vidi samo tu tamu u meni. Uopće mi ne dopušta da joj se približim. Shvaćam da ne može zauvijek ostati sa mnom u Azgardu, ali ne mora biti ni sa prokletim Russom. Pa odbacio ju je zbog šugave popularnosti i ona njega i dalje voli. "

Svako malo je brisao suze koje su mu se utrkivale niz obraze. Muško nikad ne plače, jedino ako mu stvarno nije stalo do nečega. " Znači ako si ju ti odveo tamo, to znači da ju možeš i vratiti, jel tako? " rekla sam s nadom u glasu.

" Naravno, ali problem je što mi ona ne dopušta da joj se približim. " gledao je prema lišću koji je lagani vjetar raznosio po stazi. " To ja mogu srediti, a ti nam ju samo vrati. Ali onda će mi trebati jedna tvoja usluga. " polako je kimnuo dok je mene nervoza počela mučiti jer ako nam on ne bude htio pomoći ovo će biti puno teže.

" Ovo će sada biti jako okrutno od mene, ali nama zbilja treba pomoć. " konačno me pogledao sa znatiželjom u očima. " O čemu se radi? " iako su mu oči i nos i dalje bili crveni, imao je neku novu ozbiljnost u glasu. 

" Pa... treba nam pomoć oko Lorixinog ubojstva. " rekla sam na što su se njegove plave oči malo raširile. " Kako vam mogu pomoći oko toga? " opa nisam očekivala da će ovako brzo pristati. " Pa ako bi nam mogao dati plan kuće i mjesta na koja ona inače ide, što radi i slično. Ukratko njen dnevni plan. " polako je kimnuo dok mu je neka čudna tama obuzimala oči.

" Ako to znači da ću se zauvijek riješiti te luđakinje, dobro. " glas mu je bio pun mržnje i ogorčanosti prema ženi koja ga je rodila. " Čekaj, ti možeš kad želiš ići i izlaziti iz Azgarda? " polako je kimnuo na što se na mom licu pojavio smješak. 

" Zašto upravo izgledaš kao da si nešto smislila? " sumnjičavo me gledao. " Zato što i jesam. " nacerila sam se. " Pa ako bi ti njih mogao vratiti pa da svi zajedno smislimo neki plan. " odjendom mu se neka čudna ukočenost uvukla u ramena.

" Cure mogu vratiti, ali onom gadu ne prilazim. " skoro pa je zarežao. " Zašto ne možeš i njega? " neka mi se bol skupljala oko srca. " Imam svoje razloge. " oči su mu gorile dok je stiskao šake. 

Ima on gadnih problema s njim čim ovako reagira, ali bolje da ne pritiskam. " Što bi se dogodilo ako smrtnik uđe u Azgard? " ako ga već ne želi vratiti, neka mene odvede tamo.

" To nije moguće jer ako smrtnik to i uspije automatski bi umro. " srce mi je potonulo u pete. " I nema nikakvog načina da smrtnik preživi tamo? " nervozno sam rekla lomeći prste u krilu. 

" Zapravo, ima jedan način, ali je previše bolan i većina ga nije preživjela. "