•Adealide•

"Ade,budi se" začula sam Emmin glas te sam osjetila bockanje po ramenu

"Ade" još me jednom dozvala a ja sam pospano otvorila oči i susrela se sa svojim odrazom na staklenom stolu.

Zbunjeno sam pogledala u stol te sam podignula glavu kako bi shvatila gdje se nalazim. Moje oči su se ubrzo susrele sa Emminim licem.

"Zaspala si za stolom" promrljala je dok je išla prema kuhinji,očito sebi pripremiti kavu. Bila je blago rečeno ovisnik o kavi a i stalno je crtala jer je studirala likovnu umjetnost, pa skoro da i nije spavala.

Upoznale smo se kada sam došla u Frankfurt i tražila sam cimericu s kojom bi dijelila stan i tako je ona ušla u tu priču.

Na kraju smo se i sprijateljile. Nije da smo najbolje prijateljice ali smo bile u poprilično dobrim odnosima.

Pogled sam prebacila na zidni sat koji se nalazio na bijelim zidovima dnevnog boravka koji je pokazivao ravno osam sati. Zar sam cijelu noć prespavala za stolom?

Još jednom sam pogledala prema satu da bi moj mozak proradio.

Sada je osam sati,a meni predavanja počinju u osam i trideset.

Što znači da već debelo kasnim.

"K vragu" promrmljala sam i odmah se ustala i uletjela u kupaonicu.

Nakon što sam obavila sve što trebam u kupaonici otrčala sam u svoju sobu kako bi se presvukla.
Obukla sam svijetle traperice i crnu majicu dugih rukava te sam uzela svoj najdraži smeđi kaput.

Na noge sam obula čizmice jer je vani ipak još zima.

"Vidimo se kasnije" ušla sam nazad u dnevni boravak kako bi uzela svoje knjige

"Kasniš?" Upitala me te je ispila malo kave iz svoje šolje. Ona je bila poprilično opušten tip osobe, kad je kasnila nikad nije oravila strku i bila sam po tome ljubomorna na nju.

"Poprilično" pokupila sam knjige sa stola te sam ih ubacila u torbu i zatim sam izletila iz stana.

Tražila sam taxi ali ga nigdje nisam mogla vidjeti.

"Divno" ironično sam rekla kada sam shvatila da ću na kraju ipak propustiti predavanje.

Izvukla sam mobitel iz džepa kako bi nazvala Leona.

"Ade?" Začula sam glas s druge strane koji mi je automatski izvukao osmijeh na lice

"Hej,misila sam te pitati jesi slobodan sada?" Nervozno sam ga upitala dok sam slobodnom rukom češljala kosu koja je sigurno čupava jer ju nisam stigla ni počešljati.

"Ade,je li sve okej?" S druge strane sam začula zabrinut glas

"Zašto ne bi bilo?" Namršteno sam ga upitala

"Devet sati ujutro je?" Rekao je to više kao pitanje a ja sam se udarila po glavi. Bravo za mene.

"Oprosti,zaboravila sam" ispričala sam se "Baš sam blesava" promrljlala sam,više za sebe

"Nema problema,svakako sam već bio budan. Samo mi je čudno zašto si ti budna ovako rano?" začula sam kako se smije dok to govori

"Nemoj mi se smijat,ustala sam prije pola sata i ne znam kud gonim" promrmljala sam "Još sam uz to i zakasnila na predavanje"

"Ade,jesi ti sigurno okej?" Leon me upitao i osjetila sam zabavu u njegovom glasu. Što je njemu jutros?

"Zašto ne bi bila okej?" Uzvratim mu pitanjem.

"Subota je danas" rekao je te se glasno nasmijao a ja sam se još jednom udarila po čelu. Čak sam uspjela i dane pomiješat.

"Zato mi alarm nije zvonio" promrmljala sam
"Oprosti" nervozno sam rekla. Ne znam zašto sam ovoliko nervozna danas.

"Nema veze" veselo je rekao

"Idem ja onda doma,kad je već subota" nasmijala sam se.

"Dobro bi ti došlo da se naspavaš nekad." Rekao je brižno na što sam se ja nasmijala

"Idem sad odspavati" nasmijala sam se te sam krenila prekinit vezu.

"Ade?" Začula sam njegov glas

"Hm?" Promrmljala sam

"Vidimo se kasnije onda?" Upitao me iščekujući moj odgovor

"Vidimo se" nasmijala sam se i omakmula mobitel s uha.

Prekinula sam vezu te sam mobitel vratila u džep i ušla nazad u zgradu a zatim i ustan.

"Otkud ti?" Emma me zbunjeno pogledala dok je sjedila za stolom, nakon što sam ja ušla u denvni boravak

"Kako mi nisi rekla da je danas subota?" Ostavila sam torbu na fotelju a ona me zbunjeno pogledala.

"Zašto bi ti trebala reći da je danas subota?" Podignula je obrve

"Zato što nemam subotom predavanja" skupljala sam kosu u neurednu pundžu te sam sjela na sivu fotelju.

"Oprosti,mislila sam da imaš i subotom" slegnula je ramenima a ja sam odmahnula glavom

"Nema veze" tiho sam rekla sklapajući oči. Stvarno sam bila umorna.

Ovaj tjedan je bio ludnica. Osim mojih predavanja i ispita,cijeli tjedan sam volontirala u azilu za pse.

Već par godina volontiram i uvijek postoji taj period kada bi najradije odustala ali ne traje dugo. Taj posao mi donosi sreću i stvarno ga volim.

"Ade,nisi mi na kraju ispričala što ti je jučer tako zanimljivo dogodilo" Emmim glas me trznuo te sam otvorila oči

"O,da" nasmijala sam se kada sam se prisjetila

"Pa?" Znatiželjno me pogledala

"Srela sam Antu Rebića" rekla sam joj a ona me pogledala širom otvorenih očiju.

"Antu,Antu?" S nevjericom me upitala

"Da tog Antu" potvrdila sam joj a ona se odmah ustala te došla do mene

"Gdje si ga vidila?" Sjela je ispred mene na stolić i pogledala me.

"U parku" promrmljala sam "Bio je s tri prijatelja"

"Šta li su oni tražili tamo?" Promrmljala je znatiželjno

"Uložak" bubnula sam i onda sam tek shvatila kako to čudno zvuči. Ali stvarno su to tražili

"Uložak?" Emma me pogledala sa zbunjenom facom,vjerujem da bi i moja bila ista da ona meni ovo priča sada

"Da,uložak" potvrdila sam joj a on me namršteno gledala

"Što će njima uložak?" Glavu je oslonila na ruke.

"Nemam pojma" odgovorila sam joj te sam se još bolje zavalila u kauč.

"Jesi im ga dala na kraju?" Pogledala sam u nju,znatiželjno me gledala kao da očekuje neku priču.

"Jesam" nasmijala sam se i kratko joj odgovorila

"I?" Gledala se u mene

"Ništa i,otišli su" rekla sam uzimajući mobitel u ruke

"Baš si dosadna,važniji ti je mobitel od mene" ustala je te krenula nazad prema kuhinji

"Oprosti" viknula sam za njom a ona nije reagirala.

To je bila naša svakodnevnica,svaki dan bi mi barem jednom rekla kako mi je mobitel važniji od svega i znala sam da se ne ljuti na mene.

Nije mi mobitel bio važniji nego sam jednostavno nekad trebala predah od svega,a taj predah sam tražila u mojoj omiljenoj aplikaciji Wattpad.

Kliknula sam na narančastu ikonicu i odmah mi se stvorilo brdo obavijesti i novih poruka.

Otvorila sam obavijesti i vidjela sam dosta glasova i komentara na novu zbirku poezije koju sam izbacila.

Prebacila sam se na poruke i odmah sam se namrštila.

Izgleda da ovi Antini fanovi vrebaju svugdje.

"Kako možeš reći da je umišljen a ni ne poznaješ ga? Ti si umišljena jer misliš da si posebna" Preokrenula sam očima na ovu poruku i jednostavno ju izignorirala. Nije mi se dalo raspravljat s takvim osobama jer nikad ne priznaju da su u krivu.

Nastavila sam dalje čitati i sigurno sam naišla na još desetke takvih poruka. Nekima sam odgovorila a neke sam ignorirala.

Baš ih je pogodio moj komentar na jednoj od tih priča u kojima je on glavni lik ali nisam ja kriva što je cura htjela iskreno mišljenje.

Prolistala sam dalje i za oko mi je zapao jedan username @antipatičan.

Nasmijala sam se kada sam vidjela i odmah sam kliknula da vidim poruku koju sam dobila.

"Čudno mi je pronaći nekoga ovdje tko mrzi Antu Rebića. U manjini ste, kao ugrožena vrsta." glasila je poruka.

Moram priznati da osoba ima smisla za humor.

Ušla sam na profil kako bi vidjela o kome se radi,ali ništa nije bilo tamo. Profilna slika je bio neki pas,što mi je odmah zapalo za oko.

U opisu profila nije bilo ništa. Jedini koga je pratila ova osoba sam bila ja,a nitko nju nije pratio.

Aktivnost je također bila prazna,jedino ta da sam ja zapraćena.

"Kako znaš da ga mrzim?" Nakon malo razmišljanja sam ipak odlučila odgovorit na poruku.

Nastavila sam dalje listati po porukama i zatim mi je došla obavijest da mi je antipatiči odgovorio. Ili odgovorila. Ali da je cura zar ne bi bila antipatčna?

Ignorirala sam svoje glupave misli te sam ušla u poruku.

"Nije teško ne primjetiti,Marigold 😉"
"Ili si ipak Nevenka?" Namrštila sam se na sljedeću poruku. Nevenka? Ozbiljno?

"Nisam Nevenka" brzo sam ukucala poruku

"U redu,Marigold"
"Na hrvatskom si onda Neven" usljedila je nova poruka. Pa koji problem ima s mojim nadimkom?

"Nisam ni Nevenka a pogotovo nisam Neven" tipkala sam ljutito. Ne znam zašto sam se živcirala uopće oko ovoga.

"U redu je" došla mi je poruka a nakon nje odmah i druga.
"Zvat ću te Marigold"

~~~~~~~~~~
I hope that you like it.

Vjerujem da ovaj i nije nešto zanimljiv jer nema tih zezacija i gluposti.

Da vas odmah upozorim da neće kroz cijelu priču bit humora već najviše u dijelovima gdje je fantastična četvorka.

Voli vas Ana❤