6 mjeseci kasnije

Prošlo je već dugo vremena odkada smo Ante i ja zajedno. Svakim danom mi je ljepše,svaki danom ga volim još više. Kao što neki i kažu da to više nije zaljubljenost,to je sada ljubav.

Pogledam se još jednom u ogledalu te popravim bež haljinu i obuvam sandale na noge. Nisam htjela nositi štikle jer stvarno nisam znala hodati u njima kako treba. Još jednom prođem rukom kroz kosu te se vratim u stan. Petra je već bila obučena u crnu usku haljinu i crne štikle

"Izgleda kao da si ti slavljenica" nasmijem se kad ju pogledam a ona dođe do mene

"Znam da sam gi već 10 puta čestitala rođendan,ali moram još jednom. Sretan ti 20.  rodjendaannn" zaderala se dok sam se ja samo smiješila. Kako su njeni roditelji otišli do naše bake,odlučila sam da ću u stanu napraviti zabavu. Stanari nisu imali ništa protiv pa sam mogla.
Pozvala sam većinom prijatelje koje sam upoznala na faksu,tu je i staro moje i Petrino društvo te Marinela i Marko i osoba bez koje više ne mogu ni da zamislim život,bez Ante.

Iako u zadnje vrijeme ima dosta treniga,rekao je da će doći.

Gosti su već počeli dolaziti. Svi su došli a njega još nije bilo.
Prošlo je već dva sata a od njega ni traga. Ni poruke,ni poziva. Zapravo nije se cijeli dan ni javio. Izvadim još jednom mobitel kako bi provjerila ima li poziva ali ništa. Razočarano vraćam mobitel u torbicu te ju ostavim na stol i ustajem kako bi plesala. Iako mi nije bilo do plesa,ipak bio je moj rođendan.

(...)

"Bok" mahnem curama koje su krenuke kući te se lažno osmjehnem i zatvorim vrata. Svi su otišli,Petra je otišla spavati jer joj je bila muka a ja sam sjela u dnevni boravak. Suzdržavala sam se da ne zaplačem,uopće se nije pojavio. Iako je zabava bila dobra i svi smo se dobro zabavili,boli me to da mi nije ni poruke poslao. Pogledam još jednom na mobite te vidim da je 23:57,za tri minute je gotov rođendan.
Baš kada sam razmišljala da odem spavati,začula sam zvono na vratima. Brzo sam potrčala prema njima,no kada sam otvorila nikoga nije bilo. Spustim pogled prema podu te ugledam neku ceduljicu. Uzmem ju te pričitam što piše:
"Izađi ispred" pogledam još jednom u stranu kako bi vidjela ima li ikoga. Kada shvatim da nikoga nema,spustim se do ulaznih vrata u zgradu i ono što sam vidjela me šokiralo.

Ispred mene se nalazila velika kutija sa velikom crvenom mašnom na poklopcu.Prvo sam nesigurno gledala prema njoj a onda sam ju odlučila otvoriti. Došla sam do kutije te krenula podignuti poklopac,no on se sam otvorio. Kutija se potpuno rasvorila jer je bila učvršćena tim poklopcom,a na sredini je stajao Ante sa tortom i balonima dok mu je na licu blistao onaj njegov prekrasni osmjeh.

Prekrila sam usta rukama,dok sam gledala prema njemu

"Sretan rođendan ljubavi" tiho je rekao kada se izvukao iz paketa i došao do mene. Nisam mogla vjerovati.Ovo je on uradio za mene?
Ali kako?

"Volim te,najviše" zagrlim ga dok suze teku niz moje obraze,teku od sreće

Zar stvarno postoji osoba zbog koje se možeš osjećati tako posebno?