"Neću stići" govorila sam sama sebi. Imam još pola sata a ja još nisan pronašla što ću obući. Iskopala sam pola ormara.
Kada sam napokon pronašla neku haljinu. Nije bila svečana,bila je lagana haljina,suve boje.
Baš za ovako nešto,valjda?
Pa ja nemam pojma ni gdje ćemo mi,ali rekao je da obučem nešto jednostavno. Valjda ovo paše?

Pogledam još jednom u haljinu te odmahnem glavom i uzimam ju. Obući ću ju,ako ne valja,boli me briga.
Rekao je sam nešto jednostavno.

Uzimam i crne niske starke te ih obujem. Pogledam na sat,imam još 15 minuta.

Ulazim u kupaonu te uzimam šminku,nanosim maskaru,i malo sjaja za usne.
Zatim uzimam peglu za kosu. Pa neću stići,na brzinu ispeglam kosu,barem da donekle izgleda normalno i kada pogledam i vidim da je 18:30 ostavljam sve te izlazim. Uzimam mobitel te izletim iz stana i zaključam ga. Baš kad sam ga zaključala,pojavila se Petra

"Ovaj,objasnit ću ti posle. Uzmi ključ,ja idem" na brzinu joj kažem kada vidim njen zbunjeni pogled te joj dam ključ u ruke.

"Zabavi se s Antom,čeka te ispred" kaže mi a ja joj mahnem te se spustim niz stubište. Izađem i zatim ugledam njega ispred vrata. Nosio je duksericu i tamne hlače. Bio je tako zgodan.

"Jesam se dobro obukla?" upitam ga kada sam shvatila da bulji u mene

"Da,prelijepa si" nasmije se šmekerski,te prođe rukom kroz kosu

"Hvala ti,i ti si" odgovorim mu te dolazim do njega

"Idemo?" upita me a ja kimnem glavom.

Nakon višeminutnog hodanja,stvorili smo se ispred dvorane. Ozbiljno,što ćemo tu?

"Idemo u dvoranu?" pogledam u njega te ga upitam

"Ahm" promrmlja te kimne glavom.
Nije mi jasno što ćemo tu,ali dobro.

Došli smo do vrata i kada ih je on gurnuo,malo je reći da sam bila iznenađena. Sve je bilo ukrašeno balonima,i ukrasnim mašnama.

"Što je ovo?" šokirano sam ga pogledala te ulazila polako iza njega

"Dobrodošla na svoju maturalnu zabavu" stao je ispred mene te se nasmijao. Zatim je skinuo svoju duksericu i sa vješalice koja se nalazila pored uzeo je crni sako. Obukao ga je na bijelu majicu,a zatim je uzeo haljinu,dugu,bijelu i pružio ju meni. Haljina je više sličila na vjenčanicu. Navukla sam ju preko haljine svoje,a on mi ju je pomogao sa zada zakopčati.
Bila sam jednom riječju šokirana,pozitivno šokirana. Osmijeh nije silazio sa mojih usana.

"Mogu li vas zamoliti za ples?" stao je ispred mene te mi pružio ruku

"Naravno" kažem mu te prihvatim njegovu ruku. I on me odvodi do sredine dvorane. Svoje ruke sam omotala oko njegovog vrata,a on je svoje stavio na moj struk. I upravo tada je krenula muzika,pogledala sam u njega začuđeno a on se samo nasmijao. Polako smo se pomicali u ritmu muzike,sve što sam osjećala bila je sreća,sreća i ljubav prema osobi koja se nalazi ispred mene. Prema osobi koja je zaslužna za sve ovo.

Odmaknula sam se malo od njega kako bi vidjela njegovo lice

"Hvala ti" prošaptala sam tiho te se približila njemu,sada je premjestio svoje ruke sa mog struka,na moje lice. 
Nagnuo se malo prema meni te svojim rukama još približio moju glavu k svojoj. I onda sam osjetila njegove usme na svojima. Ljubio me nježno,polako. Sve što sam željela je da zauvijek ostanem ovako. A zatim se on odmaknuo od mene i pogledao me svojim plavim očima

"Lea,hoćeš li napokon biti moja djevojka?" pogledao je u mene a ja sam samo kimnula glavom dok mi osmjeh nije silazio sa usana. I zatim me ponovno poljubio,ali ovaj put jače.
Sa više želje.

Nisam se htjela odmaknuti od njega,ali morala sam mu to reći

Polako sam se odmaknula od njega,ali još uvijek sam mu bila preblizu. Pogledala sam u njegove oči i zatim mu rekla ono što odavno želim

"Ante,volim te"